Čakovečki HDZ promovirao knjigu J. Jurčevića - zašto?

Ne sjećam se da bi u minulih dvadesetak godina neka politička stranka u Međimurju priredila promociju neke knjige bilo kakva sadržaja. Radile su to Gradska knjižnica, Matica, Udruga književnika. Ali, evo, doživjesmo i to: čakovečka organizacija HDZ-a, na čelu sa svojom predsjednicom, inicirala je ovih dana promociju monografije notornog povijesnog revizionista Josipa Jurčevića, zna se o čemu - o grobištima, o “nevinim komunističkim žrtvama” od prije 70 godina.
Grobišta bi svakako trebalo istražiti i saznati tko su bile žrtve na kraju svjetskog rata, kojim su okupatorskim i kvislinškim postrojbama i službama pripadale. A zločine, likvidacije bez suđenja, svakako osuditi.
Međutim čitav Jurčevićev postupak ne vodi tome: ne žali on žrtve, koje su svakako za žaljenje, nego njih iskorišćuje da bi ocrnio antifašizam i partizansku borbu u cjelini, od njenih početaka 1941., i da bi, s druge strane, sprao odioznost s ustaške NDH.
Kakav je Jurčević
povjesničar?
Kakav je Jurčević povjesničar dovoljno je prolistati njegovu knjigu o Jasenovcu i pročitati njegovu izjavu u “Globusu” od 7. svibnja 1999. kad tvrdi da je jasenovački logor bio samo radni logor, kako je “nedvojbeno da jasenovački logor nije bio mjesto sustavnih likvidacija niti je uopće osnovan s tom svrhom”. To tvrdi usprkos stotina i tisuća svjedočanstava o krvavoj jasenovačkoj zbilji (dosad je popisano imenom i prezimenom više od 80.000 žrtava), usprkos, primjerice, svjedočanstva književnika Ilije Jakovljevića u knjizi “Konclogor na Savi”, usprkos mnoštva dokaza iznesenih u Goldsteinovoj monografiji “Jasenovac i Bleiburg nisu isto”, usprkos očajničkom vapaju Alojza Stepinca kad je saznao da su u Jasenovcu ubijeni i svećenici: “Ovo je sramotna ljaga i zločin koji vapije za osvetom, kao što je sramotna ljaga cijeli Jasenovac” (A. Benigar, Rim, 1974.). Uostalom, i Franjo Tuđman u svojim “Bespućima” u više poglavlja govori o zločinima u Jasenovcu.
Jurčevićevim stopama
Jurčevićevim stopama pošao je i nazovipovjesničar, nažalost, iz crkvenih redova, dr. Stjepan Razum, pročelnik odjela Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. U ultradesničarskom i filoustaškom glasilu “Hrvatski list” od 9. kolovoza on kaže da su se ustaše borile za samostalnu Hrvatsku, dakako “uz pomoć Nijemaca”, a druga strana - tvrdi Razum - “bila je protiv Hrvatske”. Tipično za ustašku propagandu. A Razumov nadređeni Valentin Pozaić u jednoj propovijedi priziva lustraciju, poželjevši da ona pođe “od Pantovčaka, preko Markova trga s obje strane” (Novi list, 11. kolovoza). Očito priželjkuje Križarski rat protiv demokratski izabranih predstavnika u hrvatskoj vlasti. I zar je onda čudno da takvo držanje pojedinaca, čak iz crkvene hijerarhije (tu su i sisački i gospićki prelati) ohrabruje ekstremiste na krajnjoj desnici pa među njima nazovi-povjesničare tipa Jurčević.
Čime se rukovodi
čakovečki HDZ?
U međimurskoj demokratskoj javnosti zacijelo se mnogi pitaju što je ohrabrilo i potaklo čakovečki HDZ da, pozvavši Jurčevića, također pođe tim stopama s obzirom na povijesnu činjenicu da je osnivač Hrvatske demokratske zajednice, dr. Franjo Tuđman, bio provjereni antifašist (prvoborac od 1941.)? Na Tuđmanovo inzistiranje u izvorišne osnove hrvatskog Ustava ušao je i antifašizam i odluke ZAVNOH-a. Tuđman je u više navrata odavao, i kao povjesničar i kao državnik, najveća priznanja Titu kao zapovjedniku jedne od savezničkih armija u antihitlerovskoj koaliciji za vrijeme II. svjetskog rata, za oslobođenje Istre, Dalmacije, Međimurja itd. On je inicirao da se 22. lipnja, dan formiranja prvog partizanskog odreda u Brezovici 1941., proglasi državnim praznikom. Zar u čakovečkom HDZ-u to ne znaju pa - ne znam na čiju sugestiju, možda s vrha stranke (?) - čine nešto što joj ne priliči kao demokratskoj stranci. Inače, možemo se zapitati kamo plovi HDZ pod novim vodstvom?
Što je naša prava povijest kojom se ponosimo?
Evo, približava se 68. godišnjica jednog od najvećih vojnih podviga za oslobođenje Međimurja: prelazak preko Drave jednog kalničkog partizanskog bataljuna i njegov borbeni marš sve do Murskog Središća. Zar to nije prigoda da se, prisjećanjem na taj herojski podvig, iskažu sve međimurske demokratske stranke, i dakako HDZ?
Ovih dana, početkom listopada, navršava se 69 godina od masovnog uhićenja i odvođenja u mađarski logor u Sarvaru 300 Međimuraca. Bili su raznih svjetonazora: i radićevci, i ljevičari, te raznih zanimanja: radnici, seljaci, intelektualci, ali jedinstveni u otporu okupaciji. Zar i ovo nije prigoda za zajedničko prisjećanje? To je naša povijest, povijest patnji, povijest borbe za slobodno hrvatsko Međimurje.
Ivo Horvat,
Zagreb