U Goričanu rade žene-metalci - vladarice muških poslova

Tijekom 2008. godine u tvrtki Arteferro Dohomont iz Goričana osnažili su pogon – nježnijim spolom. Riječ je o tvrtki za proizvodnju metalnih konstrukcija i dijelova te delikatne umjetničke bravarije. U suradnji s Područnom službom Zavoda za zapošljavanje u Čakovcu, uspješno su proveli program za zapošljavanje žena. Veći dio žena zaposlenih i osposobljenih za muška zvanja 2008. godine i danas radi u Arteferro Dohomontu. Kako saznajemo od Alena Švende, pravnika iz ove tvrtke, od 197 zaposlenika, 34 su žene. No, samo ih je 5 u računovodstvu i financijskom sektoru, dok su preostale zavladale muškim poslovima: dvadeset devet žena u pogonu Dohomonta savija željezo ko od šale, zakiva, upravlja robotima za zavarivanje te sofisticiranim CNC strojevima.
- Ovim uspješnim projektom željeli smo biti i primjer drugim metalcima u Međimurju kad je riječ o zapošljavanju žena, no, naša prednost je veliki broj radnih mjesta u proizvodnom spektru. Unutar te klasifikacije imamo 30-ak različitih radnih mjesta koja nisu prezahtjevna u fizičkom smislu, čime su pogodna za radnice. Pri internom osposobljavanju žena vodili smo brigu o težini i zahtjevnosti posla, a obukom su se kristalizirale sklonosti te interesi svake od njih za određene poslove - pojašnjava Alen Švenda.
Na pitanje jesu li žene, doista, odgovornije i pedantnije u poslu od muškaraca, Alen Švenda kaže da se te vrline vežu uz osobu, bez obzira na spol.
- No, ne bilježimo ni povećan postotak bolovanja žena, u odnosu na muškarce, čega se poslodavci katkad pribojavaju, i naš je dojam da su se sve zaposlenice dobro prilagodile – dodaje A. Švenda.
MUŠKARCI U ČUDU
Kad je prije četiri i pol godine došla u pogon, muškarci su, u prvi mah, u čudu gledali krhku Draženku Bašnec. No, tridesetdvogodišnja Goričanka Draženka brzo je razbila skepsu: tijekom internog osposobljavanja u Arteferro Dohomontu naučila je posluživati CNC stroj za kojim smo ju i zatekli.
- Završila sam obrazovanje za tekstilno-kemijsku tehničarku, no, radila sam u prodavaonici tekstila. Iskusila sam i gorčinu gubitka posla, nakon čega sam godinu dana bila na burzi rada, dok nam nisu ponudili prekvalifikaciju u Dohomontu. Nisam željela odbiti ponudu, no, ispočetka sam se pitala hoću li moći raditi muške poslove. Upoznavanje s proizvodnjom u ovoj tvrtki i obuka bili su dobro organizirani, tako da je strah vrlo brzo nestao. Vidjela sam da ne postoji muški posao koji ne bih mogla naučiti i obaviti. Osim toga, muškarci u pogonu vrlo su susretljivi - svakog trenutka spremni pomoći ako treba podići i prenijeti kakav teži predmet i slično – kaže Draženka.
Kao i njezine kolegice i kolege iz pogona, uglavnom radi u dvije smjene, a samo u iznimnim slučajevima i treću. Za svoje radno mjesto kaže da nije nimalo teško, ali traži preciznost i koncentraciju. Ne smatra ga ni opasnim:
- Ako se pridržavamo uputa o zaštiti na radu, nema opasnosti od ozljeđivanja – dodaje Draženka.
ŠEST GODINA BEZ POSLA
Tridesetčetverogodišnja Danica Juras iz Palinovca, majka dvoje djece, također radi u Dohomontu 4 i pol godine. Obrazovala se za pletačicu, a tijekom rada u tekstilnoj industriji naučila je i šivati. Danas je u njezinim rukama kovano željezo podatno ko svila: u Dohomontu radi na oblikovanju umjetničke bravarije.
- Nekad sam radila u čakovečkom Meiku kao šivačica, a nakon otkaza sam šest godina bila nezaposlena. Ponudu Zavoda za zapošljavanje i Dohomonta objeručke sam prihvatila i krenula s obukom. Imam osjećaj da su nas muškarci u pogonu jako dobro prihvatili – kaže Danica koja sada suvereno barata ne samo metalskim izrazima, već i alatima i strojevima. Do prije koju godinu nije pojma imala što je “šelnanje”, dodaje, dok nam pokazuje kako ono izgleda u praksi.
Željka Drljić
Fotografije D. Lesar

Poslije robota - pegla

Da je direktor Arteferro Dohomonta Antun Horvat moralan poslodavac svjedoči primjer Ivane Andročec (30) iz Goričana. Ivana je majka četvero djece, a kad je rodila svoju najmlađu djecu – danas trogodišnje blizance, nakon dugog rodiljnog dopusta, čekalo ju je radno mjesto. Ivana je superžena: po struci je profesionalna vozačica, radila je kao trgovkinja, a kad je ostala bez posla, objeručke je prihvatila ponudu u HZZ-u i došla u Dohomont:
- U tvrtki sam obučena za posluživanje robota za zavarivanje i ni po čemu taj posao ne doživljavam kao iznimno težak. Oduvijek su me “muška” zanimanja privlačila, a rad s alatima i strojevima jako me zanima. Ne smeta mi ni buka jer se štitim čepovima za uši. Nakon gubitka posla, na Zavodu za zapošljavanje provela sam samo dva mjeseca, a u Dohomontu sam naišla na veliko razumijevanje i podršku kao žena – majka – kaže Ivana Andročec.
Jeste li i u vlastitom domu majstorica za popravke?
- Surpug i ja dijelimo poslove u našem domu. Suprug je po zanimanju varilac, pa se oboje snalazimo i s alatima i s različitim popravcima.
Pegla li suprug?
- E, to radim isključivo ja.