Mještani pušćina nakon katastrofalne poplave zahtijevaju - OSTAVKE!

Očajna je obiteljsku kuću utopljenu u kaljužu s nanosima smeća u srijedu ujutro gledala Amalija Hergotić (66):
- Ne znam što bih vam rekla... Sve nam je uništeno! Djeca su si sve uredila - nova je kuhinja, namještaj, uzeli su kredit... I sad ovo... To je došlo tako naglo da nismo stigli ništa uzeti u ruke, a ja vam velim: da je nasip kako treba, ovo se ne bi dogodilo. Nitko nas nije ni na što pripremio, sami smo se pokušavali zaštititi, ali to je nemoguće. Ne znam kad ćemo uopće moći u kuću, tu je najniži teren i vidite – voda nikamo ne teče. Nisam uspjela niti dokumente uzeti, niti novčanik...
Obiteljima Čalopek i Hrelja voda je prodrla u dvije kuće, ali i u radioničke prostore – hale sa strojevima i gotovim proizvodima. Štetu se ne može ni procijeniti - kaže Elvis:
- Jako su stradali proizvodni pogon, trgovina, strojevi gotovi za isporuku, uništeno nam je kućanstvo... Moramo pregledavati stroj po stroj, ali kad prvo počistimo, onda tek možemo vidjeti što je s upravljačkim konzolama na glodalicama, tokarskim strojevima, elektronikom CNC-a... Tu je sad rizično zbog struje, ne znam koliko ćemo od strojeva uopće moći osposobiti, popraviti, a evo – danas bi mi trebao doći poslovni partner iz Rumunjske. Kako da nastavimo proizvodnju?
Dragan Zdolec sa svoje je farme u noći u kojoj je nadirala voda nekako morao zbrinuti skoro dvije stotine grla. Kako - nije zapisano ni u kakvim planovima. Što sa stotinjak muzara i njihovim podmlatkom, junicama i teladi?
- Do mene su u pomoć došli u prvom redu susjedi. Sreća je što smo nekako uspjeli zaštititi kuću, makar je stambeni prostor niži od terena. Ne znam jesam li ja, a i moji susjedi s peradarnicima, u kakvim planovima spašavanja. Kako je voda nadolazila, praznili smo štale, potjerali krave na dvorište, na viši teren, a onda smo ih u noći evakuirali. Došli su kolege farmeri i susjedi. Nikoga nisam trebao zvati posebno, pomogli su pri utovaru... Antun Topoljnjak podmladak je odvezao u Strahoninec, a Bojan Kolarić krave u Turčišće. Treba ih musti, da ne dođe do upala vimena, zdravstvenih problema. U strahu sam što će biti s infekcijama, krave su gazile kroz vodu pomiješanu s gnojnicom koju je poplava digla iz septičkih jama... Uništeno je izmuzište, ne znam još kakvo je stanje silaže...
Susjede Katarina Korpar (67) i Rozalija Fekonja (59) pred svojim su poplavljenim kućama u srijedu ujutro nemoćno plakale. Katarina kaže da je već upamtila jednu poplavu:
- Bilo je tu vode i ‘63. godine, ali onda tu nisu bile kuće. I sami ste vidjeli kako je to izledalo u noći. Ljudi su dolazili gledati, a tu su se ti nekakvi u uniformama bez veze navažali gore-dolje, a mi ni sad nemamo čamce...
Rozalija je u istoj muci:
- Sve je puno vode i sad si – dok voda ne ode – ne možemo baš ništa pomoći. Sreća što smo uspjeli u noći, kad je onako naglo doteklo, spasiti svinju i prebaciti ju preko ceste k susjedima. Kroz prozor sam vidjela kako nam pliva škrinja - meso je sigurno upropašteno, kako se sad iznova pripremati za zimu?
Josip Korpar (70) u mladosti je bio vatrogasac, pa se pita kakva je to organizacija danas:
- Nekad, kad je bila poplava, svi smo znali tko što mora raditi. I pripremljeno je bilo sve... Sad niti pijeska, niti vreća nije bilo na vrijeme? Evo, vidite dokle je voda došla. Kako se s tim nije računalo? Kakvi su to stručnjaci računali i prognozirali? U zadnji sam čas uspio spasiti našega psa. Gazio sam kroz vodu do prsa da ga spasim, onda znate kako je to naglo išlo. Sad sam vani jer je toplije nego u kući, sve je mokro, hladno...
Franjo Novak, Ivan Trojnar i Danijel Hajdinjak, dobrovoljni vatrogasci, spadali su s nogu nakon naporne noći, ali još su bili spremni, zatreba li, priskočiti bilo kome u pomoć. Danijel kaže da ima još posla:
- Napravili smo sve što smo mogli. Bila je jako naporna noć, a posebno je kritično bilo kod Bernarde. Imam osjećaj da je falio pedalj da voda ne prelije cestu. Naradili smo se, ali to nije važno, važnije je da se sad ipak netko zapita, da se vlast zapita: zašto se to dogodilo, kako je voda prešla nasip, zašto se prelila i zašto sad nema kamo otjecati? Šteta je nastala nailaskom vode, ali sad nastaje nova jer voda ne otječe...
Marijan Belčić

KRONOLOGIJA POPLAVE

Nakon što je u Sloveniji danima bio oglašen crveni alarm zbog najvišeg ikad zabilježenog vodostaja Drave, ali i drugih slovenskih rijeka, u ponedjeljak je i kod nas uspostavljeno izvanredno stanje obrane od poplave od željezničkog mosta Varaždin do granice sa Slovenijom. Protok Drave u utorak je dostigao povijesnih 3.300 kubičnih metara u sekundi, što je za 500 “kubika” u sekundi više od najvećeg ikad zabilježenog protoka od 2.800 “kubika” iz 1965. godine, pa je u utorak ujutro u Nedelišću održana izvanredna sjednica Stožera za zaštitu i spašavanje. Tamo je kao najugroženije identificirano područje uz granični prijelaz Trnovec te stari nasip uz cestu Pušćine - Gornji Hrašćan i upozoreno na mogućnost ozbiljnijih problema. Predviđanje se pokazalo točnim, međutim, pitanje je što je učinjeno da se spriječi nadolazeća katastrofa. Već u utorak ujutro kod GP-a Trnovec voda je došla do ceste, postavljen je samo jedan red vreća s pijeskom, a kako je voda rasla, tako je na vidjelo sve više dolazilo posvemašnje nesnalaženje i neorganiziranost službi koje su trebale odraditi svoj posao. Nije bilo pijeska s vrećama. Na cestu kod prijelaza nasipano je malo zemlje i to je bilo to. Tek kasnije, kad je voda ozbiljno zaprijetila prelijevanjm preko ceste, dovezeno je malo više materijala i zatvoren je granični prijelaz Trnovec - Središče ob Dravi. Tragikomično je bilo gledati automobil parkiran uz cestu, na očigled svih stručnih službi, od kojih se nitko nije usudio narediti njegovo spašavanje iz vode. Tek kad je voda počela ulaziti u auto, učinili su to vatrogasci. Ovaj automobil postao je tako očit primjer kako u cijeloj ovoj priči nije bilo, prije svega, odlučnosti i jasne strategije, što se kasnije tako tragično vidjelo u Pušćinama. Bilo je sasvim dovoljno vremena za ozbiljnu pripremu i osiguravanje nasipa koji je ranije identificiran kao problematičan, zbog čijeg su pucanja nastale štete koje će se sigurno mjeriti desecima milijuna kuna. Dok su odgovorni na čelu sa županom Ivicom Perhočem, a odnekud se došao poslikati i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, pričali da je sve pod kontrolom, Drava je podlokavala stari nasip i kasnije provalila u Pušćine.
V.Trstenjak

Zašto nisu radili svoj posao?

Prozivamo župana Međimurske županije Ivicu Perhoča, hijerarhijski najviše rangiranog u sustavu zaštite i spašavanja, zamjenika župana i načelnika Stožera za zaštitu i spašavanje Matiju Posavca, pročelnicu Lidiju Bijelić, zapovjednicu zapovjedništva Civilne zaštite, Ivana Cerovca i Ivana Mustača iz Hrvatskih voda, zadužene za sigurnost nasipa i osiguravanje materijala za obranu, načelnika PUM-a Krunoslava Gosarića, čelne ljude Državne uprave za zaštitu i spašavanje Ladislava Sökea i Ferida Kašmu... Sve za neorganiziranost, neefikasnost i neodlučnost u pripremi i provedbi mjera zaštite i spašavanja ljudi i imovine.
Hoće li netko od njih zbog moralne i materijalne odgovornosti podnijeti ostavku? (vt)