Kolumne 28.11.2012. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:20.

HNS je pucao SDP-u u leđa, a sebi u nogu

HNS je pucao Vladi u leđa jer Radimir Čačić kani iza kulisa, pa i nakaradnim, za hrvatsku štetnim potezima, pokazati da ga Zoran Milanović i SDP ne smiju prekrižiti. No, Čačić se prekrižio sam, što nesrećom, što ponašanjem slona u staklarnici. Nije, dakle, riječ o HNS-ovoj principijelnosti ili zaštiti srednjega sloja od novoga nameta, poreza na nekretnine, već o odrađivanju prljavoga posla za banke i građevinare. Stranka s izakulisnim kormilarom koji je ostao u politici, usprkos tomu što je pravomoćno presuđen na 22 mjeseca zatvora, pokazala se neprincipijelnim partnerom, spremnim reketarenjem doći do nečega što mu ne pripada. HNS prije izbora nije težio ni pet, a kamoli petnaest mjesta u Saboru, koliko je od SDP-a uspio iskamčiti. HNS je, uglavnom zbog političke nedoraslosti predsjednika Vlade Milanovića, postavio u glavninu najvažnijih državnih tvrtki i agencija uglavnom nestručne stranačke poslušnike. Ni tomu se Milanović nije suprotstavio. SDP je – usprkos tomu što je stožerna, daleko najjača stranka Kukuriku koalicije – prihvatio igrati podređenu ulogu. I sada, nakon što je Čačića sustigla presuda iz Mađarske, glavni SDP-ov partner skida masku te mučki napada vlastitu Vladu. Njoj, kao što rekoh, puca u leđa, a sebi u nogu.
Milanović je poput Mikšića
SDP to nije zaslužio? Vraga nije zaslužio. I te kako je zaslužio. U sukobu u kojem najviše gube građani Hrvatske, nema nevinih. Iz više razloga. Riječ je, kao što sam to već više puta ovdje napisao, ali i rekao u Saboru, o neprirodnoj koaliciji. Ne mogu zajednički, bez trzavica djelovati tobožnji socijaldemokrati i predstavnici neoliberalnog kapitalizma. Ne može s njima biti IDS Ivana Jakovčića, političara koji Istrom vlada manirom HDZ-a, političara i stranke lišene ideologije, stranke kojoj je – kao i HNS-u – na prvome mjestu skrb o novcu bogatih. Je li Milanović upao u stupicu? Nije. Milanović razmišlja slično kao i Čačić. Milanović nije socijaldemokrat po uvjerenju. On se u SDP-u našao slučajno, kao što se Ivo Sanader našao slučajno u HDZ-u. Uostalom, Sanader i Milanović su bili ne mali period svoje profesionalne karijere skupa, na istoj strani, čak i u istom ministarstvu. Milanović je SDP-u pristupio krajem devedesetih jer je bio svjestan da će se HDZ strmoglaviti. Procijenio je da su mu u SDP-u šanse za proboj na sam vrh veće, nego i bilo kojoj drugoj stranci. Postao je predsjednik SDP-a zato što je nakon smrti Ivice Račana prvi iskazao entuzijazam. A javnost – sjetite se slučaja Mikšić – voli nova lica koja se umiju predstavljati onim što nisu; Mikšić svjetski uspješnim biznismenom a Milanović modernim političarom, prvo socijaldemokratom, a potom liberalom.
Leko je u pravu
U prvome su ga naletu mediji promovirali kao mladog, hrabrog, obrazovanog, sposobnog, probojnog i što-ti-ga-ja-znam-što-sve-ne. Od hrabrosti je demonstrirao samo hrabrost da se kandidira za predsjednika SDP-a a od sposobnosti da iz vrha SDP-a eliminira sve one koji bi mu mogli – svojom pojavom, znanjem, djelovanjem i socijaldemokratskim pedigreom – rušiti autoritet i u Saboru, ali i u stranci. Posmicao je čitavu gardu SDP-ovaca koji još nisu bili za politički otpad. Od veterana je ostao jedino Josip Leko (koji je u pravu kada kaže da je HNS u sukobu sam sa sobom). Sjetite se samo kako se Milanović ponio prema Mati Arloviću. Sjetite se kako se ponio prema Željki Antunović, Vujiću, kako tretira Tonina Piculu, čiju je stranu izabrao kada je buknuo sukob između Mirele Holy i Čačića. Dakle, ovaj HNS-ov nož u leđa Vladi i Milanoviću posljedica je Milanovićevih pogrešnih procjena, posljedica premijerova glorificiranja uloge Čačića u Vladi te – što je izuzetno važno – stvaranja slike u javnosti da bez Čačića i HNS-a nema ne samo Vlade, nego nema ni budućnosti Hrvatske. Ako je tako, jadna li smo zemlja! Zato što su do sada Vladu vodili Čačić i Linić, a Milanović je bio samo njen predsjednik, u debeloj sjeni, udaljen od Linića, a priljubljen uz Čačića, Milanović je nakon Čačićeva odlaska u potpunosti izgubio kompas.
Stranački poslušnici
Bilo bi mu draže da su svi otišli, a da je ostao samo Čačić. I to Čačić zna. I zato će učiniti sve ili da sruši Vladu ili da bude – što je još jedno reketarenje SDP-a – i dalje glavni igrač iz sjene. Kakva smo mi država i kakva je ovo Vlada dovoljno svjedoče izjave visokopozicioniranih HNS-ovaca koji ne taje da će Čačić iza kulisa, uz pomoć Vrdoljaka i ostalih HNS-ovih ministara, voditi dogovorene projekte. A Vrdoljak, Mrak-Taritaš ili Zlatar-Violić biti će poslušni. Zašto? Zato jer ne bi nikad postali ministri da ih on nije gurnuo na poziciju koju nisu zaslužili kompetencijama već jedino stranačkim poslušništvom. Bez dvojbe, porez na nekretnine jest brzopletost najsposobnijeg Milanovićevog ministra Linića. Hrvatska treba uvesti porez na imovinu, ali uz duge, temeljite pripreme koje su u ostatku Europe trajale prosječno četiri godine. Porezu na nekretnine se HNS nije na užem kabinetu Vlade suprotstavljao, tvrdi i Linić i ostale kabinetlije. Čačićeve je primjedbe Linić uvažio. Nije se HNS zalagao da se uvede porez na imovinu pa da se uz „višak“ kuća, stanova, poslovnog prostora i vikendica oporezuju umjetnine koje mogu biti sto puta vrijednije od prosječne vile na moru. Nije se HNS zalagao da se oporezuje bogatstvo, da se jasno odredi vrijednost nekretnina, umjetnina, novca, zlata, dijamanata i ostale pokretne i nepokretne imovine koja se neće oporezivati.
HNS je vikend
opozicija
O tome HNS-ovci nisu u Saboru prozborili ni riječi. Bili su još do prošloga tjedna s Linićem u hinjenom političkom prijateljstvu, a radili su, svjedoči to politički nož u leđa, samo ono što je njima u interesu. Za građane im se oduvijek fućkalo. Uostalom, do sada su u Saboru u nevjerojatnom suglasju izglasali mnoge zakone koji štete građanima, a pogoduju bankama i krupnome kapitalu. Ne samo da su glasali za te zakone, nego su i napadali sve one koji su se protivili njihovim antiradničkim i antigrađanskim ujdurmama. HNS se počeo ponašati poput Čehok-Adlešičkinog HSLS-a koji je radnim danom bio uz Vladu a vikendom opozicija. Vikend opozicijom postaje, izgleda, i HNS, koji je postao, kao što to netko reče ovih dana, Milanovićev HSLS. A Čačić Milanovićev Budiša. HNS je s SDP-om bio i jest protivnik oporezivanja financijskog sektora, bio je i jest protiv oporezivanja banaka, bio je i jest protiv oporezivanja bogatih, ali, kada su se počeli strmoglavljivati, HNS-ovci su posegnuli za obmanom. I naroda, i ostatka Vlade, koju, s vremena na vrijeme, pljucka i nikad nikome – osim, naravno, vlastitim interesima i novcu – vjerni kameleon Nino Jakovčić. Upravo je HNS najveći krivac što u Hrvatskoj nema ni „i“ od investicija, što su svi projekti koje je obećavao Čačić ili propali ili su još uvijek u nultoj fazi.
Usprkos svemu ne slažem se s većinom analitičara i kolega političara koji tvrde da različito mišljenje znači raskol. U demokratskim društvima pa i u demokratskim strankama različita su mišljenja dobrodošla pa i onda kada su na glas izrečena. Uostalom, vlast je najbolje i najčvršće lijepilo. Stotine uhljebljenih HNS-ovaca neće ugroziti svoje odlično plaćene sinekure samo zato da udovolji Čačićevoj taštini. Budiša je bio netalentiran i – za razliku od Čačića – principijelan i pošten političar.
Politika nije
Gotovinin izbor
Oslobađanje generala Ante Gotovine i Mladena Markača izazvalo je euforiju u Hrvatskoj i u Srbiji. U Hrvatskoj se, s razlogom, slavi a u Srbiji, koja nije i još dugo neće nakon agresije na BiH i Hrvatsku doživjeti katarzu, građani euforično pale hrvatske zastave te s jasno iskazanom netrpeljivošću govore o svojim zapadnim susjedima. Miloševićeva potrčka Dačića jako peče (bez obzira što je od furiozne akcije prošlo 17 godina) to što susjedi Hrvati slave Oluju.
Zna da ćemo je sada slaviti još više. Oslobađanjem Gotovine i Markača tronut je i patrijarh Irenej, koji je, naravno, dokučio kako je riječ o zavjeri. Belosvetskoj. Jedino Irenej ne vidi zavjeru u činjenici da su Srbi u Beogradu tenkove koji su išli rušiti Vukovar zasipali cvijećem.
To je bio slavan, pošten, rodoljubni čin. Iz srbijanske perspektive. I dok Srbija galami, Hrvatska slavi. U tom su slavlju, čuje se svakoga dana, poneki, oni zdesna, pomalo i razočarani. Zašto? Zato što Gotovina zbori mudro. Zato što je okrenut budućnosti.
Zato što Gotovina poštuje državu, njezine institucije, legalno izabranu vlast. Zato što ih Gotovina usmjerava prema budućnosti. Zato što se Gotovina ne svrstava. Što niti jednu političku opciju ne prihvaća, ali niti ikoga, tko mu se nađe licem u lice (čak ni Karamarka), ne odbija. Jer, kršćanski je praštati. Razočarani su mnogi jer je Gotovina veći nego što su to pretpostavljali. Razočarani su jer je izjavio: „Neću se baviti politikom. To nije moj izbor.“
Kada bi politika i postala jednoga dana njegov izbor, na što ima puno pravo, ona ne bi bila radikalna. A to hrvatski radikali teško prihvaćaju.

P.S. Osuđen je i najnapuhaniji hrvatski bivši političar, štoviše premijer, Ivo Sanader. Fasovao je po prvostupanjskoj presudi 10 godina zatvora. Po dvjema optužnicama. Čekaju ga još tri, a vjerujem da će se naći još pokoja. I Sanader, koji se nadao da će iz sudnice u svoju vilu, a ne u Remetinec i njegov odvjetnik Čedo Prodanović koji gubi ne samo spor za sporom (bio je Čačićev odvjetnik) već i kredibilitet, iznenađen je i uvrijeđen. Ne zato što brani one koji su krivi i omraženi, već zbog vlastitih tumačenja presuda koje već spadaju u ispade. Nakon Sanadera trebali bi biti na redu mnogi njegovi drugovi iz Vlade, jer svi su oni Sanaderu držali i vreću i svijeću. Ne samo da su (su)odgovorni, već su mnogi i krivi. Dogodit će se nepravda ako će za sav taj lopovluk cijenu platiti samo Sanader. Bajić nakon presude Sanaderu ima još više argumenata da pokrene nove postupke protiv HDZ-ovih vrhovnika.

Izvor: 3005