Koncesija na crno

Revoltirana životarenjem uz pošten rad, te teškom svakodnevnicom iznenadile su me neke činjenice preko kojih nisam mogla šutke prijeći. Naime, mještanka sam općine Mala Subotica, prema kojoj redovno kao stanovnik ispunjavam obaveze (komunalna naknada, održavanje groblja), iako iz mjeseca u mjesec jedva uspijevam preživjeti sa svojom obitelji. Tim više me zaprepastila činjenica i saznanje da cvjećara, vlasništvo obitelji iz Miklavca, trenutno i koncesionari za prijevoz i ukop pokojnika u našoj općini, nemaju uredno prijavljene ljude koji rade kod njih. Zanimljivo je po kojim je kriterijima onda dotični koncesionar dobio koncesiju. Da bi nam svima bilo bolje, morali bi svi naučiti prvo koje su naše obaveze, a onda prava. Kako si može netko priuštiti prijaviti se na javni natječaj neke općine kao u ovom slučaju, istovremeno izbjegavati davanja prema državi a tako i općini neprijavljivanjem radnika.
Koliku odgovornost snose naši načelnici i lokalna politika?! Koliko je važno pošteno poslovanje, prijavljeni radnici ili je samo bitno biti privilegiran?! Ovakvim načinom rada u malim sredinama nećemo moći doći do pravednije i bolje države.
Lokalni čelnici prvi bi morali tražiti papire o urednoj prijavi radnika ili čak postaviti uvjet koncesionarima da zaposle nekog iz općine. Mi obični radnici iz svojih mizerija uredno financijski uzdržavamo sve namjerne i nenamjerne nepravilnosti u poslovanju velikih i malih obrtnika, koncesionara, privatnika. Tko će tome stati na kraj?
Najbolje bi im bilo da idu u Županijsku bolnicu i po odjelima podjelite letke. Nisu se dostojno brinuli kao poslodavci za živog čovjeka, pitam se kakav li je tek stupanj kvalitete usluga kojim se oni bave, ukop i prijevoz pokojnika. Iza silnih potvrda, dopisa itd., koje kod natječaja izbora koncesionara traži općina očito se može sakriti i puno nepravilnosti i neregularnosti. Iskreno se nadam da će u ovoj zemlji poštenje i rad početi nešto vrijediti. Rad na crno nestati.
Mještanka Štefanca