REJTING AGENCIJE SU PRODUŽENA RUKA LIHVARA

U vremenima kada je važnije imati nego znati ili; kada je znati – imati, učenje je gotovo subverzivna rabota. Znači li to da je ovdje i danas opasno učiti i znati? Znanje je uvijek i svugdje bilo opasno i po one koji znaju i po one koji ne znaju. Znanje su sprječavali i prezirali nekad davno, ali preziru ga i sprječavaju i danas. Danas to čine daleko suptilnije nego što su činili u srednjem ili početkom novoga vijeka. Jedan od najznačajnijih Hrvata, ban (i pjesnik) Ivan Mažuranić, ne samo da je reformirao pravosuđe i političku upravu, već mu je pošlo za rukom reformirati i školstvo. Za njegova banovanja osnovano je zagrebačko Sveučilište. Te iste, 1874., godine Mažuranić donosi odluku i o obaveznom osnovnom školovanju, nastalom na češkoj ideji iz prve polovine 17. stoljeća. Tko se prvi pobunio protiv obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja? Crkva. Uostalom, Crkva je zbog njegova slobodarskog duha dala spaliti na rimskome trgu Campo de׳ Fiori antiskolastika Giordana Bruna, koji proširuje saznanja o svemiru i njegovoj neizmjernosti. Usprkos tomu što je Bruno bio jedan od središnjih, najsjajnijih misaonih osoba u povijesti, pamet, znanje, suprotstavljanje dogmi te želja da svoj smioni pogled na svijet proširi, stajali su ga glave. Danas, četiri stoljeća nakon što su zbog znanja spalili Bruna, ne skidaju, već sustavno prazne, ispiru glave.
Ne pristati na diktat
Jedan od osnivača moderne znanosti i filozofije Francis Bacon smatrao je da povijest ljude čini mudrima, poezija duhovitima, matematika oštroumnima, prirodna filozofija dubokima, moral ozbiljnima, a logika i retorika vičnima prepirci. A baš od filozofije, prepirke i propitivanja danas zaziru apologeti neoliberalnog kapitalizma i najžešći pobornici antiintelektualizma. Usko specijaliziranim ili na temelju razvijenog, životinjskog instinkta obogaćenim kapitalistima smeta intelektualna znatiželja i spremnost na propitivanje smisla ovakvog odnosa i podjele bogatstva. Zato u SAD čine sve ne bi li se škole na kojima su se studirale humanističke znanosti zatvorile te, umjesto njih, poduprlo otvaranje korporativnih učilišta okrenutih jedino podučavanju kako za što kraće vrijeme stvoriti što više profita. Na tim se učilištima stječu ograničena, specifična znanja. S tako uskim znanjima mladi su ljudi obučeni jedino za skučena, parcijalna rješenja unutar korporacija. Udaljavanjem od humanističkih znanosti studente udaljavaju od savjesti, od propitivanja, od kritičnosti. Tako školovani ljudi nemaju moralnu autonomiju, jer se ona stječe – uči nas Immanuel Kant - promišljanjem, samoodređenjem i hrabrošću da osoba odbije surađivati, da ne pristane na diktiranu društvenu sudbinu.
Što razara čovjeka?
Nekad se zbog odbijene suradnje s dogmom i dogmaticima gubila glava, a danas, kod dijela javnosti, samo dobar glas. Iako je Hrvatska laička, sekularna, svjetovna država sa svjetovnim uređenjem, odnosno zakonima, iako je Hrvatska država koja svoj obrazovni sustav temelji na znanosti i, među ostalim, evolucijskoj teoriji nastanka svijeta, s vremena na vrijeme, Crkva pokušava nadrediti vjerske kriterije svjetovnima, državnima. Ovaj put se Kaptol okomio na koncept programa zdravstvenog odgoja u školama jer je on, kako kaže kardinal Bozanić, loš, razarajući po čovjeka. Što je to razarajuće u novom, od ekipe prosvjetara (ruku na srce; na bilo kakvu suradnju ili dijalog sve nespremnijeg) ministra Željka Jovanovića osmišljenog zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole? Upoznavanje i, prije svega, tretiranje masturbacije, pobačaja, homoseksualnosti, ali i same spolnosti. Djecu razara, po tumačenju Kaptola ali i, naravno ponekih udruga te dijela roditelja, učenje kako koristiti prezervativ, kako koristiti pilule, kako pornografija prikazuje žene, a kako muškarce, razara ih masturbacija jer je, po svećenstvu, štetna, razara ih upoznavanje sa seksualnim manjinama, odnosno homoseksualnošću. Za Crkvu je homoseksualnost ili bolest ili, u najmanju ruku, nastranost, treća mogućnost za nju ne postoji. Kao što nije, nekada, postojala mogućnost da Zemlja nije ravna ploča, kao što nije postojala mogućnost da se (okrugla) Zemlja okreće te da postoji svemir.
Celibat nema veze s vjerom
Onog što svećenici i njihovi sljedbenici podmeću zapravo nema u programu zdravstvenog odgoja. Neće se, uvjeren sam, učiti u školama da je promiskuitetnost dobra, ali treba, naravno, o promiskuitetu govoriti, jer je u društvu sve više promiskuitetnih osoba. Masturbiranje nije niti bolest niti je opasno po zdravlje, niti fizičko niti psihičko. Zbog čega bi učenje kako i kada uporabiti pilulu i kondom razaralo učenice i učenike?! Ne razara li ih više kada u spolne odnose stupaju bez zaštite, bez znanja o posljedicama?! Istina, Crkva je u pravu kada kaže da spolnost nije sama sebi svrha, ali je isto tako nepobitno da postoji seks zbog čistog užitka, i prije braka, i u braku, i izvan braka. I u (istospolnim) vezama svećenika, koji s propovjedaonice grme o čovjekovoj heteroseksualnosti i grijehu nebračnoga seksa. Čak ni celibat nije pitanje vjere već zakona, crkvenoga. Tu je svoje prste imao interes Crkve, a ne Bog na kojega se svećenici često pozivaju uzalud. Naravno, Kaptol ima pravo raspravljati, ima pravo davati mišljenja, ima pravo ne slagati se, ali nema pravo prisvajati prerogative države. Jer u laičkoj državi vrijedi ono staro pravilo; crkvi crkvino, državi državino. Obrazovanje u laičkim državama jest posao države. I u niti jednoj državi školski program ne određuju roditelji. Ma koliko god ih vjerske zajednice pumpale da je to njihovo pravo.
Agencije su „smeće“
Tko su – zapravo – tzv. rejting ili bonitetne agencije, što i kako one rade, za koga ili, točnije - za čiji interes, te protiv koga je usmjereno njihovo djelovanje? Bonitetom se izražava pouzdanost, poslovna i prije svega kreditna sposobnost. I pojedinaca, i tvrtki, i država. Prikupljanjem informacija o bonitetu i određivanjem rejtinga tvrtke ili države bave se za to specijalizirane agencije.
Te agencije svrstavaju obveznice neke tvrtke ili države u skupine prema riziku ulaganja. Dakle, rejting je određivanje pozicije određenog gospodarstva u međunarodnoj ekonomiji, odnosno; rangiranje vrijednosti financijskih institucija, tvrtki, vrijednosnih papira prema njihovoj kvaliteti. Pri procjeni rizika ulaganja, odnosno racionalnog investiranja važan je izvor podataka.
Tko tri najznačajnije agencije – Fitch, Moody׳s i Standard & Poors׳s – prije nego što objave rejting - liste fila informacijama? I jesu li te informacije o vrijednosti banaka, poduzeća i snage hrvatskog gospodarstva vjerodostojne, precizne ili je riječ o klasičnom reketarenju centara financijske moći čije su agencije produžena ruka? Niti su informacije bazirane na dubinskim istraživanjima niti je agencijama stalo do pravoga stanja niti je rangiranje doista objektivno. Centrima financijske moći koji su, ne treba vam to ni napominjati, eklatantan primjer neoliberalnog lihvarenja, nije stalo do snage dužnika, već da dužnik na vrijeme servisira svoje obveze. A najvažnije su obveze otplaćivanje kamata. Vjerovnicima je u interesu da se glavnica nikad ni ne počinje vraćati. Rejting agencije u velikom broju slučaja sprečavaju ekonomski razvoj država upravo nabijanjem cijene novca, odnosno, povišenjem kamata na posuđeni novac.
Zato su i Hrvatsku bacili u „smeće“ s ocjenom da Hrvatska više nema ekonomsku i političku moć rješavati probleme. Slažem se sa sindikalistom Vilimom Ribićem koji je ustvrdio da su „smeće“ rejting agencije koje su za račun financijskih centara moći bacile na koljena mnoge države te unesrećile milijarde ljudi. Niti financijskim centrima moći, a onda ni tim rejting agencijama nije ni na kraj pameti da se ocjenjivane države osove na noge. Dužničko ropstvo Hrvatske je njihov krajnji i jedini cilj. Tko je toliko naivan da još uvijek vjeruje kako je bankama te moćnim zemljama u interesu spas Grčke?! Spašavaju je na način da je svakim danom sve više uvlače o životnu ovisnost o bankama koje su deseterostruko naplatile svoj skupi novac. Ali žele još.

P.S. Hrvatska je država u kojoj curi na sve strane. Tako je procurilo i to da je bivši (po preporuci u kriminal ogrezlog tajkuna Roberta Ježića i po volji u kriminal ogrezloga autokrate Ive Sanadera) ravnatelj policije Oliver Grbić uhodio, špijunirao, ne samo novinare, već i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Po čijem nalogu? Po nalogu – nije teško pretpostaviti – Tomislava Karamarka, koji je, doći će i to na vidjelo, i te kako bio povezan sa Sanaderom. No, i Karamarko i besprizorni Grbić, tvrde da je nalog za uhođenje dalo Državno odvjetništvo. Dakle, sam Bajić je dao nalog da ga se špijunira!? Što se krije iza još jedne špijunske afere koja dokazuje da je Hrvatska doista banana država? Policija je špijunirala novinare i Bajića za račun Sanadera. No, Grbić je špijunirao novinare i državnog odvjetnika kako bi zaštitio od progona Dijanu Čuljak, svoju trenutnu družicu. Zar ikoga čudi da se privatni interesi, državni resursi i novac poreznih obveznika isprepliću?!