VESNA VNUK: Prvi Božić u vlastitom domu!

Krajem veljače objavili smo članak o samohranoj majci iz Pribislavca Vesni Vnuk koja u iznajmljenoj, derutnoj kućici podiže kćerku te preživljava od mjesečne socijalne pomoći u iznosu od 1.125 kuna, dječjeg doplatka od 345 kuna te 150 kuna pomoći od Općine Pribislavec. Vesna je s kćerkom živjela u kućici koja bi se prije mogla nazvati skloništem, a privremeni boravak protegnuo se na 7 i pol godina! I danas je zahvalna vlasnicima što su joj dopustili useljenje jer je to bio jedini smještaj koji je mogla financijski izdržati. Ipak, električne instalacije u staroj kući bile su opasne zbog dotrajalosti, a krov se krajem prošle zime počeo prijeteći naginjati.
Dok su ruševni zidovi stenjali, rasplamsala se želja majke da svom djetetu stvori dom i Vesna se odvažila na istup u javnosti. Svoj život slila je u stranicu naših novina, svjedočeći o najtežim bitkama: o dvogodišnjoj borbi za život s rakom štitnjače, o pobjedi, ali i siromaštvu u koje ju je bolest gurnula.
LAVINA DOBROTE
Vesna je posjedovala komadić zemljišta, naslijeđen od pokojnih roditelja, u Ulici Zrinskih u Pribislavcu, gdje je poželjela podići malu kuću. Odmah po objavi članka u listu Međimurje uslijedila je – lavina dobrote: počele su stizati prve donacije u novcu, građevinskom materijalu i sl. Za tri mjeseca kuća je bila pod krovom, a prije nekoliko dana Vesna i njezina četrnaestogodišnja kćerka uselile su u svoj dom.
Prateći tijek ove dobrotvorne akcije, svjedočili smo snazi empatije i rezultatima sjajne koordinacije za koju su zaslužni načelnica Općine Pribislavec Višnja Ivačić sa suradnicima te Pribislavčanin Mirko Kostel kojima je Vesna neizmjerno zahvalna. Za 9 mjeseci ljubav i razumijevanje izgradili su i opremili dom:
- Bez podrške iz Općine, kao i bez ogromne pomoći mog susjeda Mirka Kostela, danas bismo vjerojatno još bili samo na temeljima. Odjek među ljudima bio je ogroman i od srca svima zahvaljujem.
U početku se nisam nadala da ću Božić sa svojim djetetom dočekati u vlastitoj kući – kroz suze govori Vesna Vnuk (41).
IMAMO
KUPAONICU!
- Mnogim je ljudima možda teško shvatiti koliko se čovjek može radovati jednoj maloj kupaonici. Moja kćerka i ja ovih prvih dana najviše vremena provodimo upravo u njoj. Sedam i pol godina odlazile smo do moje sestre ili se kupale u škafiću, kao u neka davna vremena.
Moja djevojčica igra odbojku i kad na večer dođe s treninga, samo mi uz širok osmijeh vikne: “Mama, idem se prvo istuširati!” Sad pohađa osmi razred i prvi put u životu ima pristojnu kupanonicu, ali i svoj radni stol. Jedino što još moram nabaviti je jedan ormar i krevet. Najveća mi je radost kad je kroz prozor vidim kako se nasmijana vraća iz škole – dodaje Vesna Vnuk.
Pri prvom susretu u veljači Vesna mi je rekla da je iz najgorčih životnih iskušenja izvukla pouku:
- Kad mi je najteže, pogledam u nešto lijepo... pogledam lice svog djeteta, uronim u njezinu maštu – rekla mi je tada majka koja je od mašte svog djeteta sazidala stvarnost.
Željka Drljić

HVALA SVIMA!

Vesna Vnuk poželjela je javno zahvaliti svojoj školskoj generaciji, obitelji te tvrtkama i ostalim pojedincima koji su joj pomogli ostvariti san: Općini Pribislavec, Dječjem vrtiću Žibeki iz Pribislavca, Promingu, Elektriku, Dometu, Dohomontu, Transportu Turk, Sistemu MEP, Đurkinu, Batu, Međimurskim vodama, Alu Artu, Stolariji Vnuk, Tkalčec Montu, Soboslikarskom obrtu Šero, Franku, Krašu, Hrvatskoj pošti, Vodoinstalateru Balogu, Limaru Rudiju Posavcu, Pilani Škrobar, Kera granitu, Kaštel Kamenu, Elektroinstalacijama Fučko, Duganu, Tigri, Hidrogradnji, Idei – Bojana Živkovića, Geo – Gaussu, Ginstalu, Mesnici Mihalić, Udruzi “Evo me”, DVD-u Pribislavec, Agromeđimurju, Trgovini Beciklin, Toplek shopu, Miljenku Novoselu i Dragecu Martinjaku s ekipom, Izgradnji, Tekeliju, Peradarstvu Medved, KUD-u Kaštel Pribislavec, Alenu Fušu, Sinovima Međimurja, Željku Pokupecu – Šeri, Rebecci Posavec, Anamariji Grkavec, Kruni Kameniću, Đuri z Međimurja, Josipu Mezgi, Vladimiru Koširu Tonki, Mirku Kostelu, Božici Klekar, Mladenu Horvatu, Marjanu Horvatu, Nikoli Mlinariću, Jasni Vargi, Klaudiji Pavleković, Ladislavu Srpaku, Josipu Jurasu, Kristijanu Žvorcu, Gordanu Novaku, obitelji Medved, Deanu Severu, Dijani i Velimiru Sanjkoviću, Jasmini i Ivanu Bisteru, Branki i Željku Medvedu, Editi i Vladi Novaku, Martini Kocijan, Sandi i Mariju Škubi, Jurici Kovaču, Mariju Gajniku, Vladi Želežnjaku – Žogiju, Zoranu Tomašiću, Peri Klobučariću, Mavreku, Luki Vrbancu, Benjaminu Hižmanu, Tomislavu Horvatu – Šokiju, Rajku Grkavcu, Miri Peršiću, Ivanu Debanu – Bobeku, Zlatanu Vrbovcu, Franji Ciglariću, Robiju Levačiću, Damiru Horvatu, Josipu Hasnašu, Smiljani i Marku Marčecu, Sandiju Marčecu, Nadi Jančec – Kramar, Katarini Frančić, Vesni Novosel, dr. sc. Tomislavu Novinščaku, Dijani Bihar, Adriani Vrbanec, obitelji Hren i Radek, Veri Novak, Dijani Novak, Željku Svatiju, Ljubici Ladić, Veri Koštarić, Mariji Herman, Valentini i Saši Grkavac, Slavici Baksi, Jurici Podvezancu, Josipu Dokleji, Dijani Marčec, Jasmini Novak, Božici Mesarek, Vesni Vrani, Kristijanu Lesjaku, Dejanu Posavcu, obitelji Kovač, Mariji Medved, Dragi i Vladi Braniši, Vlatki i Velimiru Vnuku, Mladenu iz Štefanca i svim ostalim dobrim ljudima koji su pomogli.