PSIHOLOGE trebaju svi!

Ove se godine po šesti put održava Tjedan psihologije u Hrvatskoj, o čemu smo razgovarali s kliničkom psihologinjom Županijske bolnice Čakovec Andrejom Bogdan, prof. U ovom tjednu, na inicijativu Hrvatskog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore, psiholozi nastoje promovirati struku kojom se bave te obilježiti 60-godišnjicu Hrvatskog psihološkog društva i 10 godina od donošenja Zakona o psihološkoj djelatnosti i osnivanja Hrvatske psihološke komore.
Već ste šest godina članica Upravnog odbora Hrvatske psihološke komore. Recite nam o položaju struke danas.
- Rad Komore u ovih je deset godina bio usmjeren ka donošenju brojnih pravilnika, standarda rada i akata koji nas, uz Zakon, čine jednom od najbolje reguliranih profesija u zemlji, što je posebno važno sada, kada pristupamo EU. Uvođenje obveznog vježbeničkog staža, zalaganje za određene standarde u radu psihologa, bodovanje stalne edukacije i drugi kriteriji podigli su kvalitetu rada. Time jesmo zadovoljni, no, i dalje nas čeka puno posla jer još uvijek ima razloga za nezadovoljstvo.
Pokušajte nam to pobliže argumentirati.
- Podaci su porazni ako ih gledate u kronologiji. Unatrag 20 godina, svugdje se samo govori o zabrani zapošljavanja, racionalizaciji, restrikcijama. U zdravstvu danas radi manje psihologa nego prije Domovinskog rata, a u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva do 2020. godine nije naveden broj trenutno zaposlenih psihologa u zdravstvu, niti njihova deficitarnost, ni potreba za novim zapošljavanjima. To je previd koji onemogućava projekciju razvoja struke, preciznije - kliničke psihologije u periodu do 2020. godine.
Policija mora
zaposliti
psihologe!
Psiholozi rade na različitim mjestima: u obrazovnom sustavu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, vojsci, gospodarstvu, no, objasnite nam prije spomenuto nezadovoljstvo.
- Psiholozi u zdravstvu rade poslove za koje je potrebno mnogo znanja i specifičnih vještina koje se stječu dugotrajnom poslijediplomskom edukacijom, sudjeluju u dijagnostici i liječenju, što nije adekvatno vrednovano. Plaćama smo izjednačeni s medicinskim sestrama srednje stručne spreme, poslijediplomske edukacije uglavnom financiramo sami, a posao s osobama koje imaju problema u psihičkoj adaptaciji zahtjevan je i odgovoran. Upravo to demotivira mlade psihologe za bavljenje kliničkom psihologijom i rad u zdravstvu.
Recentan je primjer suicida mladog policajca Dine Molnara. Nema dvojbe da i policijskim službenicima treba stručna podrška jer je posao specifičan, a svi se oni s terena vraćaju kući, u kojoj im valja funkcionirati unutar obitelji.
- Na svakog liječnika u zdravstvenom sustavu zaposleno je 0,02 psihologa. Na 100 tisuća stanovnika zaposleno je prosječno 5 psihologa koji bi se trebali baviti svim problemima djece, mladih, aktivnog stanovništva i starijih osoba. U sustavu poput policije, a nije samo policija u pitanju, uopće nema redovnog zapošljavanja psihologa iako je to nužnost. Nedavni događaji s našeg područja ukazuju upravo na tu potrebu jer im je potreban razgovor kako bi kanalizirali svoje emocije, ponašanja, postupke, funkcioniranje u cjelini.
Znanje je
bogatstvo, ali ne mijenja navike
Što mislite o neiscrpnoj javnoj temi zdravstvenog odgoja?
- Pravovremena i točna informacija dobra je osnova za svaki preventivni program i od koristi pojedincu kad treba donijeti dobre odluke. Strategija donošenja dobrih odluka po sebe i vlastito zdravlje nije jednostavna. Dugi niz godina u školama govorimo o štetnosti pijenja alkohola, ali se pijenje kod mladih nije smanjilo, nego se snizila dobna granica kad mladi počinju piti. Sve je veći i broj djevojaka koje piju alkohol. Riječju, znanje ne mijenja navike.
Koji su problemi današnje obitelji?
- Ti problemi su brojni, a ljudi teško razaznaju kako s njima izaći na kraj i prikladno reagirati. Svi smo okupirani problemima poput nezaposlenosti, nedostatka stabilnosti i sigurnosti, dugotrajne recesije koja je financijski iscrpila ili potpuno osiromašila pojedine obitelji. To se odražava i na zbivanja u obitelji čija je odgojna uloga sve upitnija, a potpora šire društvene zajednice nije veća, nego slabi. Nedostaju stručne službe, broj stručnjaka u pojedinim sustavima ima tendenciju pada - potpuno suprotno od europskih zemalja čijem standardu težimo. Mi stalno opisujemo probleme: porast nasilja u školama, među mladima, u obitelji, porast alkoholizma, depresije, poremećaja u ponašanju… Takvi problemi neće se riješiti sami od sebe.
Aleksandra Ličanin