Devetero djece Fabićevih iz Kotoribe!

Bračni par Mirjana (45) i Ivan (48) Fabić žive u Kotoribi dulje od dva i pol desetljeća i tu su podigli većinu od devetero djece: najstariji je Tadej (25) koji je trenutno u Italiji u samostanu, zatim farmaceutska tehničarka Marija (23), ekonomistica Andreja Krušelj (22) – koja sa suprugom Andrijom živi također u Kotoribi, potom je stigao Ilija (20), danas poljoprivredni tehničar, pa Jakov (19), trgovac, a tu su i školarci Gabrijel (17) – učenik čakovečke Tehničke škole, i osnovci Benjamin (14), Ivan (11) i David (9).
Mirjana i Ivan u mladosti su u rodnoj Donjoj Dubravi bili članovi tamošnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a na jednoj vatrogasnoj zabavi jedno su drugom otkrili simpatije. Vrlo brzo spoznali su da gaje zajednički san o velikoj obitelji. No, ostvarenje sna nadmašilo je i najljepša priželjkivanja:
- Supruga i ja mogli bismo napisati knjigu o blagoslovima koje smo primali s dolaskom svakog našeg djeteta na svijet! Kad smo iz Donje Dubrave doselili u Kotoribu, na kredit smo kupili kuću. Jedno kratko vrijeme, kad su djeca bila jako mala, sedmero nas je spavalo u jednoj sobi. No, po dolasku sljedećeg djeteta, proširili smo kuću, sa sljedećim je stigao novi uspjeh i tako u nizu. Danas je u kući 6 spavaonica, a pred kućom je parkirano 6 automobila: što poslovnih, što automobila naše djece. Tu je i vikend kuća pod Kalnikom, gdje često svi uživamo u prirodi - kaže Ivan Fabić.
- No, da bismo do toga došli, svi smo zasukali rukave i radili od jutra do mraka. Tako je i danas: dobrom organizacijom stignemo sve. Kćerka Andreja te sinovi Ilija i Jakov su, uz nas te dva djelatnika, u obiteljskom poslu u našoj Valionici Fabić koja posluje već 14-ak godina. Budu li mlađi sinovi zainteresirani za rad u peradarniku, uključit ćemo ih u posao, ali ćemo im, kao i ostaloj djeci, ostaviti mogućnost vlastitog izbora – kaže Mirjana Fabić.
Digitalne
generacije
zahtjevne su
Ivan za svoju mlađu djecu kaže da pripadaju “digitalnoj” generaciji koja je znatno zahtjevnija za odgoj od starijih:
- Sa starijima smo Mirjana i ja bili stroži, no, sada vidimo da je odgoj ovih mlađih puno zahtjevniji: traži puno otvorenog razgovora i puno angažmana, a puste zabrane same po sebi ne donose efekt. Smatram da je digitalna generacija izložena brojnim prijetnjama koje suvremeno doba nosi i koje poništavaju obiteljske vrijednosti. Na ulici, putem televizije, čuju i vide sve ono što u svojoj dobi ne bi trebali – kaže Ivan.
Televizori
izletjeli iz kuće
Iz doma obitelji Fabić prije 5 godina izbačeni su – televizori!
- Supruga i ja sjeli smo s djecom i razgovarali. Iznijeli smo im svoje mišljenje da TV program ne donosi nikakvu zabavu i ništa dobro jer se u pola bijela dana emitira program koji djecu zbunjuje, a nas odrasle čini nervoznima i depresivnima. Serviraju nam samo nasilje i druge neprimjerene sadržaje. Konačnu odluku o tome da televizor izbacim iz kuće donio sam kad sam slučajno naletio na svog sina koji je netremice, sav napet, gledao nekakav film te, nesvjestan moje prisutnosti, u strahu izgovorio: “Ve bu ga ubil!” Da nije bilo TV-a, moja djeca nikad ne bi vidjela ubojstvo! Kad je televizor sklonjen s police u dnevnoj sobi, naša kćerka Marija samoinicijativno je uklonila i TV iz svoje sobe. Nakon nekoliko mjeseci, Gabrijel je rekao: “Baš nam je lepo bez televizora” – priča Ivan.
No, bračni par Fabić nije svojoj djeci uskratio informatičko opismenjavanje niti sebi pozitivne strane digitalnog doba. Vijesti prate na radijskim programima te putem interneta i novina, a dječaci (pod roditeljskom kontrolom) uživaju i u računalnim igricama. Pomoću moderne tehnologije svakodnevno ostvaruju i videovezu s najstarijim sinom u Italiji. Uspjeli su posložiti vrijednosti u zdravu hijerarhiju.
Bez straha
Mirjanu i Ivana nikada nije morio strah kako će prehraniti djecu. No, oboje napominju da velika obitelj traži veliki angažman:
- Da moj suprug nije toliko ambiciozan i sposoban te da oboje nismo toliko angažirani oko odgoja, naravno da velika obitelj ne bi mogla funkcionirati jer nije sama sebi svrha. Kad sam rađala najmlađe dijete, medicinska sestra iznenađeno me pogledala i rekla: “Deveti porod?! A gdje vi radite?” Odgovorila sam da je suprug obrtnik i da vodimo obiteljski posao. Dodala je: “Tako da. Inače sam protiv toga da socijala rađa socijalu” - priča Mirjana.
- Smeta mi što se velike obitelji najčešće prikazuju kao socijalni problemi. Svjestan sam da toga ima, međutim, mi smo primjer da je odgovorno roditeljstvo moguće i kad imate devetero djece. Kad ih je bilo petero, zakon je bio takav da nismo imali pravo na dječji doplatak jer sam bio obrtnik. I nikom ništa. Radio sam i imali smo sve što nam treba – dodaje Ivan.
Promijenili
(mikro)svijet
Obitelj Fabić tijekom godina je (s)rušila predrasude u svom okruženju:
- Imali smo prilike čuti negativne komentare zbog broja djece, kako u našem širem rodbinskom krugu, tako i od poznanika. Većina njih priznala nam je da nam sada, kad vide našu djecu, kad vide da uspješno poslujemo, skidaju kapu – kaže Ivan Fabić.
Puna kuća
veselja
Kod Fabića je nerijetko vrlo bučno i veselo:
- Kad mali dečki slave rođendane, obično pozovu cijeli razred, pa ih ovdje zna biti i tridesetak. I to kulko put na leto! - kroz smijeh priča Ivan.
- Drago nam je što su svi spremni zaštititi jedni druge. Ima i smiješnih situacija, osobito kad naprave kakvu dječju nepodopštinu. Tad suprugu i meni treba dosta vremena da utvrdimo pojedinosti jer se pokrivaju i štite jedni druge – kaže mama Mirjana.
Tajna je u -
ljubavi
“Tajna” Mirjaninog i Ivanovog uspjeha je - ljubav. Ne čuvaju je samo za svoju obitelj, već je unose i u poslovnu svakodnevicu. S osmijehom ulaze u peradarnik, s osmijehom se vraćaju ognjištu pokraj kojeg im odrastaju sinovi i kćeri te u vlastite svjetove odnose toplinu.
Željka Drljić