Navek on živi ki zgine pošteno

U sklopu obilježavanja Dana međimurske županije i spomendana Zrinskih i Frankopana ovih dana održava se niz manifestacija. Povodom toga organizirano je i jednodnevno hodočašće u Bečko Novo Mjesto u Austriji, kojeg su organizirali članovi povijesne postrojbe Zrinske garde a u suradnji s družbom braće hrvatskog zmaja - Zmajski stol Čakovec, Maticom hrvatskom - ogranak u Čakovcu, županijskom skupštinom. Svečanost su uveličali i župljani župe Sv. Jakoba u Prelogu sa prečasnim Antunom Hoblajom, potpomognuti pjevačkim zborom i članovi KUD-a Zasadbreg u prekrasnim međimurskim narodnim nošnjama. Članovi Zrinske garde u svojim odorama plijenili su poglede prisutnih gdje god bi se pojavili. Isto tako prolazili su i članovi KUD-a Zasadbreg. I jedni i drugi bili su na meti mnogih fotografa.
U ranim jutarnjim satima, u nedjelju 28. travnja, dobro raspoloženi krenuli smo na naše zajedničko putovanje u Bečko Novo Mjesto. Počelo je svitati i veselila sam se što ću i danas svoje srce ispuniti ljubavlju, radošću i pozitivnom energijom a nadasve ljepotama susjedne nam Slovenije, Mađarske i Austrije. Polja su već uvelike obrađena, šume listaju a procvali su i jorgovani, maslačci i tratinčice. Posebno su me dojmila polja uljane repice koja se lelujala na blagom povjetarcu i činila još čarobnijom. Svega toga ne bi bilo bez božje ljubavi i vrijednih ljudi. Kad tu vlada sklad sve je ljepše, uzvišenije... Nakon poduže vožnje stali smo na jednom odmorištu da malo protegnemo noge, da nešto prezalogajimo, popijemo kavu. Kao i uvijek naši domaćini nagrađeni od svojih sponzora počastili su sve nas. Hvala im! Daj i imat ćeš, zlatno je pravilo. Tu smo se konačno i međusobno upoznali i vidjeli jer bio je još mrak kad smo krenuli. Sve sami dragi poznati ljudi otvoreni za druženje, radost, spremni za osmijeh, prihvaćanje. A mi od 7 do 77 godina. Rado putujem autobusom. Sve putnike doživljavam kao svoju obitelj pa makar i na jedan dan. Najčešće sve pršti od radosti, veselja, smijeha.
Prvo smo posjetili groblje gdje su bili pokopani posmrtni ostaci bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana. Tu su nam se pridružili vjernici iz Karlovca sa svojim župnikom i predstavnicima Udruge Zmajskog stola - Karlovac. Pratio ih je pjevački zbor Petar Svačić. Oni su kao i zbor iz Preloga uveličali ovu svečanost. Grobnica je prazna jer su posmrtni ostaci naših velikana preneseni u našu prvostolnicu u Zagrebu. A tada smo krenuli na stratište gdje su bili pogubljeni naši velikani. Tu su nam se pridružili i predstavnici Veleposlanstva RH u Austriji. Nakon naših predstavnika obratila nam se gospođa Zdenka Weber, savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu RH. S ponosom i pijetetom govorili su o biserima naše prošlosti. Ovo mjesto probudilo je u meni osjećaj tuge, bola ali i ponosa. Oni su nas zadužili zauvijek. Za svoj narod, za svoju vjeru oni su i svoje živote dali. Na prevaru su dovedeni, osuđeni i pogubljeni. Zato je i 30. travnja proglašen spomendanom na naše velikane u našoj međimurskoj županiji.
Nedaleko mjesta pogibije u katedrali održana je i misa zadušnica. Misu su uveličali i naši zborovi, garda, KUD Zasadbreg i mi vjernici. Veoma nas je dojmilo i misno ruho koje su obukli naši svećenici i time plijenili pozornost. Katedrala je veličanstvena, predivna i odiše poviješću. I tu na njoj stoji spomen ploča kao sjećanje na naše velikane. Tako smo mi koračali putevima prošlosti, tragovima njihovih koraka ali dostojanstveno kao što su bili oni dostojanstveni i dosljedni u zadnjim trenucima prkoseći svojim mučiteljima i glavosjecima. I zato navek on živi ki zgine pošteno. Pošto je u nedjelju u Austriji sve zatvoreno jedva smo uspjeli pronaći kutak za kavu i osvježenje u jednoj slastičarni. Zato, sve pohvale onima koji o tome odlučuju i ne dozvoljavaju rad nedjeljom usprkos tome što i tu dolaze turisti. Vjerujem da usprkos tome nitko nije ni gladan ni žedan. Velebno zdanje katedrale ostavilo je na nas upečatljiv dojam. U svoje srce pohranila sam svu tu ljepotu u okruženju rascvalih japanskih trešanja i sitnog proljetnog cvijeća.
Pomalo umorni, duhovno obogaćeni i prošlošću osviješteni krenuli smo na put prema našoj domovini. Dobro raspoloženje, veliku radost i zajedništvo doživjeli smo sve to u jednom danu. U tim trenucima nismo bili suci, liječnici, učitelji, studenti, političari, bili smo jedno barem danas. Još smo se kratko zadržali u Sombotelu. Sretna sam i zahvaljujem svima koji su organizirali ovo hodočašće i dali priliku i nama malenima da budemo sudionici ovog veličanstvenog događaja. Hvala dragom Bogu na lijepom vremenu i svim dragim ljudima. Bili ste divni, radosni a to mene posebno usrećuje. Tu sam i nakon dugog vremena srela i jednu svoju znanicu iz djetinjstva, mladosti, ustvari školskih dana. Veoma me obradovala njezina prisutnost. A zadivili su me i neki mladi ljudi svojom spontanošću, kreativnošću, dokazali su da vole život, vole ljude i uvažavaju i starije i nešto drugačije u životu. I opet tvrdim da sve što je lijepo ne mora biti i skupo. Samo treba otvoriti srce, uvažavati i prihvaćati.
Marija Sklepić-Koraj