Međimurci se i dalje teško odlučuju prijaviti nepravilnosti liječnika

Temeljem Zakona o zaštiti prava pacijenata, i Međimurska županija je, poput drugih jedinica regionalne samouprave u Hrvatskoj, još 2005. godine osnovala Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata. Od 2009. godine na čelu tog tijela je umirovljeni djelatnik MUP-a Antun Berljak iz Draškovca s kojim smo porazgovarali o radu i aktivnostima Povjerenstva.
Berljak ponajprije ističe kako Povjerenstvo čine osobe različitih profila - od onih medicinske struke do ekonomista i državnih službenika, a što je, ističe, najvažnije, kandidirani su iz udruga koje se direktno i indirektno bave zaštitom, zbrinjavanjem i pružanjem savjetodavne i drugih pomoći pacijentima. Prva predsjednica Povjerenstva bila je Alenka Novak, a uz sadašnjeg predsjednika Berljaka, članovi su i poznati međimurski aktivisti u udrugama koje se bave zdravstvenom problematikom.
Nakon osam godina djelovanja, članovi su potpuno kompetentni za rad, a nije zgorega napomenuti da u svakom trenutku na raspolaganju imamo stručnjake prava, ekonomije i medicine koji su uposleni u stručnim službama Županije i čija znanja i iskustva također koristimo.
Kao predstavničko tijelo naše županije, u samom početku rada zauzeli smo stav da ćemo raditi sukladno zakonu na osnovi kojeg smo formirani i da se nećemo upuštati u pitanja koja nisu obuhvaćena zakonom. No, isto tako, oduvijek smo javno govorili da je Zakon o zaštiti prava pacijenata loš i da najmanje pokriva najčešča kršenja prava pacijenata. Stoga smo koristili i druge zakone i propise - Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Prekršajni i Kazneni zakon RH, pravilnike kojima se regulira pružanje zdravstvene zaštite, ističe Berljak.
Kaže kako Povjerenstvo godišnje zaprima samo tri do pet prijava:
- Tijekom osmogodišnjeg rada u Povjerenstvu, mogu konstatirati da se građani Međimurja veoma teško odlučuju na korištenje instituta pružanja pomoći u zaštiti njihovih prava kao pacijenata iako smo o našim adresama i telefonskim brojevima u više navrata izvijestili putem lokalnih medija, internet stranice Međimurske županije te na plakatima uz svaku ambulantu u Županijskoj bolnici, Domu zdravlja i uredima HZZO-a. Kako bismo bili što dostupniji, uveli smo i telefonsku liniju. Na mobitel 099/813-8883 sam dostupan 24 sata u svakom se trenutku može dobiti savjet, pa čak i riješiti problem.
- Inače, po zaprimljenoj predstavci, na sjednicama se donosi plan o prikupljanju dokumentacije i prosljeđivanju predstavke ili upita, dok se u pojedinim slučajevima obavlja i razgovor s osobama uključenima u predmet. Povjerenstvo zatim donosi odluku o tome ima li elemenata za pokretanje prekršajnog postupka spram bilo kojeg aktera u postupku. Ako bi se prikupljanjem dokaza došlo do saznanja koja nadilaze naše ovlasti, odnosno ako je riječ o težem djelu, poput kaznenog, obavještavamo nadležne institucije. Toga, međutim, u dosadašnjoj praksi nije bilo. Sve pristigle predstavke pacijenata uspjeli smo uspješno razriješiti na bazi dogovora svih aktera i nije bilo potrebe za pokretanjem prekršajnih postupaka ili poduzimanjem još drastičnijih mjera. No, znam za slučajeve tužbi pacijenata na usluge Županijske bolnice. Oni se, međutim, nama nisu javili, pa ih ne evidentiramo, pojašnjava Berljak.
Branitelja
spasio od
suicida
O tome da Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata nije samo tijelo koje djeluje jer to prema zakonu mora, a da se zapravo ni ne susreće s pravim problemima, svjedoči i slučaj iz prosinca prošle godine:
- Uoči Božića nazvao me jedan pacijent, branitelj obolio od PTSP. Kako se ponekad događa, neposredno prije toga odbili su ga na odjelu psihijatrije jer se nije na vrijeme naručio na kontrolu. Bio je rastrojen te je zaprijetio samoubojstvom, riječima: “Nemam love, ubit ću se vama na dušu.“ Zatim je prekinuo vezu.
Odmah sam ga nazvao natrag te ga držao na liniji punih pet sati, sve dok nije rekao tko je i odakle je. Tada sam svojim autom otišao do njega. Već je bio pripremio uže kojim se planirao objesiti. Oduzeo sam mu ga te ga uspio uvjeriti da vrijedi živjeti. Zakazao sam mu pregled u bolnici Varaždin u kojoj se i danas uspješno liječi. Ostao je živ. Za „nagradu“, taj mjesec su mi iz Međimurske županije ispostavili pozamašan telefonski račun jer sam prekoračio odobreni limit na mobitelu Povjerenstva. Možete zamisliti o kakvom se iznosu radilo nakon pet sati razgovora, ističe Berljak.
- Upravo uvođenje telefonske linije uspješno je, povećalo je učinkovitost rada Povjerenstva. Reagiramo odmah po pozivu, bez nepotrebnog birokratiziranja. Time je ujedno smanjen i broj sjednice Povjerenstva, odnosno umanjeni su mnogi troškovi. Nema potrebe za isplatu naknada niti putnih troškova, dodaje Berljak.
Inače, pitanja koja se najčešće postavljaju putem telefonske linije iz domene su Zakona o zdravstvenoj zaštiti, vezana su uz liste čekanja i prava na podmirenje troškova terapije i liječenja, ali i narušene odnose na relaciji liječnik – pacijent.
Naknade od 5 tisuća kuna
Berljak je prisustvovao i sjednici Državnog povjerenstva za promicanje prava pacijenata 2011. godine na kojoj je prezentirao rad međimurskog Povjerenstva te kaže kako su članovi Državnog te drugih županijskih povjerenstava ostali pozitivno zatečeni. No, istodobno, kritičan je prema radu Državnog povjerenstva. Ne rade ništa, kaže, dok svaki od članova prima redovnu mjesečnu naknadu od 5 tisuća kuna te dodatnih 500 kuna po održanoj sjednici.
Kako bi se prevenirale negativnosti, Berljak svake godine obavlja i razgovore s čelnicima zdravstvenih ustanova te HZZO-a. Prava pacijenata, prema saznanjima, poštuju se sukladno zakonu u svim ustanovama koje se bave pružanjem zdravstvene zaštite, no, Ministarstvo zdravlja i HZZO ne žele prepoznati trud i muku još to malo preostalih liječnika. Oni rade u suvremenim zgradama, dok većina opreme potječe još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Strepim i što će se dogoditi kad Hrvatska uđe u EU. Neki specijalisti iz Županijske bolnice Čakovec već su najavili da će otići raditi u druge zemlje Europske unije, upozorava.
I za kraj, Berljaka pitamo kako komentira činjenicu da je Županijska bolnica Čakovec u sanacijskom programu, odnosno da osnivačka prava preuzima država.
- Moj stav je jasan. Naša bolnica građena je i do svake lipe plaćena novcem građana Međimurja. Polikliničko-stacionarni paviljon financiran je kreditom Međimurske županije, dakle ponovo građana Međimurja i on se, koliko znam, redovito otplaćuje.
Oprema se većinom nabavljala raznim donacijama, a nešto su platili HZZO i Ministarstvo zdravlja. U Bolnici se liječi oko 118.000 pacijenata koji plaćaju zdravstveno osiguranje, dok Ministarstvo i HZZO ne žele platiti ni odrađeni posao, a da ne govorim o određenom limitu. Vlada nas, kao i one prijašnje, time diskriminira. Neka država podmiri dugovanja i neće biti potrebna nikakva sanacija. Bolnica će moći normalno nastaviti s radom ako nam do tog vremena svi specijalisti ne odu u bogatije zemlje.
Velimir Kelkedi