Financijski potezi mogli se izbjeći!

Novi načelnik Općine Donji Kraljevec je Miljenko Horvat (HSS), star 49 godina, strukom diplomirani informatičar, ali i ovjereni revizor za mala poduzeća. Nekad zaposlen u Agromeđimurju, na sadašnju dužnost dolazi s čela privatne obiteljske tvrtke koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Tu je naslijedio brata Anđelka kojeg je prerana smrt zatekla na dužnosti zamjenika župana. Za bratom je ušao i u politički život, a u kraćem razgovoru objašnjava nam zašto.
Kako to da ste se sada jače politički angažirali? Uvijek ste bili prisutni uz brata, ali nekako u drugom planu. Zašto sad izlazak na otvorenu scenu?
- U politiku sam ušao 1995. godine, učlanivši se u HSS, i nisam mijenjao pripadnost. Nisam nov, bio sam općinski vijećnik, a i javno aktivan, predsjednik Puhačkog orkestra, npr., i član niza drugih udruga i tijela. Bratovom smrću nastala je praznina u političkom životu Općine, a ja sam osjetio potrebu da se uključim, na njegovom tragu, želeći osigurati transparentnost rada i poštenje, a naročito pomoći drugima, u Općini i šire. Želim osigurati normalan i stalni razvoj, trenutačno otežan financijskim stanjem i okoline i same Općine.
Prethodna ekipa tu je napravila značajan posao, uz dosta izdašnu pomoć države. Možda se može reći da je iskoristila političko-stranačku vezu, ali kanalizacija i ceste su tu. Što dalje i po čemu drukčije?
- Taj posao na uređenju komunalne infrastrukture nije stvar političkih veza prijašnje vlasti ili stranačke pripadnosti, već rezultat sposobnosti vodećih ljudi za viziju napretka, bez obzira na stranačku pripadnost, što je tradicija Donjeg Kraljevca. Prvi je bio elektrificiran, među prvima se priključio na gradski vodovod i plin. Kanalizaciju se počelo graditi još osamdesetih, s jednim skipom i dva radnika mjesne zajednice, a predsjednik joj je tada bio Đuro Horvat. Tako je napravljeno skoro 90 posto mjesne kanalizacije. Devedesetih se nastavilo s razvojem projekta za cijelu Općinu, za sva mjesta, tako da se može reći da je projekt kanalizacije kao ideja za Donji Kraljevec bio razvijen već pred četvrt stoljeća, a za Općinu pred petnaestak godina. Naša općina jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja je takav razvojni projekt imala definiran još 2001. godine. U realizaciju se krenulo 2007. godine, potpisivanjem ugovora o financiranju projekta između Vlade i Općine. No, od 1993. do 2007. godine ostvaren je i veći broj drugih kapitalnih projekata, u svim mjestima Općine. Zadnjih šest godina, za vrijeme zadnje vladajuće strukture, odnosno u prethodnom mandatu, završavalo se niz tih projekata, ranije započetih, s financijskom konstrukcijom koja nije tražila značajnije zaduživanje Općine. No, prijašnja vlast počinila je kapitalne pogreške, od nenamjenskog trošenja novca dobivenog od države do financiranja investicije koja nije trebala biti općinska, nego državna. To je državna cesta u Hodošanu u koju smo uložili skoro jedan proračun. Najvjerojatnije smo jedina općina koja je svojim novcem financirala državnu cestu. Ta financijska neodgovornost našu je općinu pretvorila od sredine visokog razvoja u općinu dužnika. Sada prvo moramo sanirati već stvorena dugovanja i tražiti nove izvore koje je danas teško naći, kako bismo se i dalje razvijali.
Može li se sada nešto učiniti?
- Većinu pogrešnih financijskih poteza moglo se izbjeći. Znalo se da je cesta prekategorizirana iz županijske u državnu, zato je trebalo prići izgradnji pješačkih staza u susjednoj Ulici braće Radić. Tu se prethodna vlast pokazala nespretnom, možda ne zlonamjernom, ali promašili su. Istina jest da je komunalna infrastruktura uređena, ali uz mnoge nedostatke, nadzor je trebao biti bolji. Tu će trebati popravljati stvari, a većem dijelu je jamstveni rok prošao. Zadatak sljedećeg razdoblja je podignuti kvalitetu života u našim mjestima, kako bismo mlade ljude odvratili od odlaska, a ponekog i privukli. Za to treba osigurati gradilišta, srediti zapuštena dvorišta, kako bi bila spremna za prodaju. Kod nas je sve više mladih koji ne teže tome da imaju kuću s dvorištem i vrtom, koji nose dodatne troškove i posao, nego žele stan. Moramo pokušati zainteresirati privatne investitore koji će podignuti manje stambene zgrade, tipa urbanih vila, ali za to moramo osigurati prostor i uvjete.
Još je svjež projekt Stambene zone istok u Donjem Kraljevcu. Ne osigurava li on pretpostavke za stambeni prostor?
- Pitanje je koliko je realizacija realna. Dobar dio zone su privatna zemljišta, s vlasnicima je trebalo preciznije dogovoriti planove. Ipak ćemo već iduće godine moći formirati neka gradilišta u tzv. “Sportskoj ulici“ te zone. Prije se računalo s prostorom između Gornjeg kraja i Ludbreške ulice, i dalje ćemo ga morati imati u vidu. To je tek jedan od ciljeva. Moramo brinuti o detaljima života u našim mjestima, kako bismo ga učinili boljim. Svako naše mjesto moramo gledati kao jedan od trgova koji mora biti lijep na svoj način. Sad je to zanemareno - možete u središtu mjesta vidjeti da je kao žardinjera postavljena stara autoguma. Mora se vidjeti svaki slivnik, svaka rupa ili nedostatak koji moramo riješiti. Treba završiti projekt uređenja društvenih domova – u Hodošanu je najgore, tamo je zgrada u ruševnom stanju. U Palinovcu još nijedna ulica nije uređena kako dolikuje urbaniziranom mjestu, nakon izgradnje kanalizacije tamo ništa nije napravljeno na javnom standardu. U Donjem Kraljevcu nema dječjeg igrališta, osim onog u vrtiću, a i vrtić treba proširiti. Ukratko, moramo brinuti o svim malim i velikim stvarima, kako bismo građanima vratili uvjerenje da je ova naša lokalna politika tu zbog njih, a ne oni zbog nje.
Što pokazuje analiza financijskog stanja Općine, čiji značaj ističete i koje su posljedice? Prva informacija koju ste dali Općinskom vijeću već je doživjela prigovore i izazvala sporenja.
- Stanje dospjelih obveza Općine, onih koje su već preuzete te onih zacrtanih u našim planovima, odnosno u proračunu, jest 8 i pol milijuna kuna, dok prema sadašnjoj dinamici treba očekivati prihode proračuna od oko 3 i pol milijuna. Kad bismo platili sve što moramo za već učinjeno i započeli neke zacrtane stvari, proračun bi na kraju godine završio negativno za 5 milijuna kuna. Sviđale se nekome ili ne, brojke ne lažu. Ja sam i strukom revizor i nisam pogriješio, a podaci su provjerivi, i mene se može kontrolirati, ako netko doista misli da sam tendenciozan. Brojke nisu stavljene na papir da bi se nekome spočitavalo krivicu, kako su mi neki pripisali, već da se vidi kako stojimo i što moramo te što možemo učiniti.
Kakvu suradnju očekujete od stranaka u Vijeću, prvenstveno s HDZ-om koji je ostao u manjini? Početak ne obećava, u znaku je konfrontacije.
- Ne bi smjelo biti problema ako nas sve bude vodila namjera da radimo na dobrobit građana. No, ton koji je g. Ivković dao posljednjoj sjednici Vijeća nije izraz politike usmjerene razvoju, nego demagogija i politikanstvo. Vjerojatno je to iskaz razočaranja gubitkom izbora, vjerujem da će se to smiriti. Ako bude opstrukcije, neće nas omesti, povjerenje građana iskazano na izborima donijelo je strankama u poslijeizbornom sporazumu 8 mandata, pa ćemo moći donijeti odluke koje smatramo nužnima.
Dražen Kovač
Snimio D. Lesar

Ne želim zaustaviti ulaganja, ali…
Teškoće s novcem bile su razlog što ni mjesni odbori u posljednjih šest godina nisu ispunili svoje programe. Tako ispada da su oni, osim Palinovca, u financijskom plusu, ali u smislu da nisu potrošena sredstva koja su po dogovorenom modelu namijenjena za stvari koje idu po njihovoj autonomnoj odluci. Mjesni odbori bili su zapostavljeni kao savjetodavna tijela, ni zborovi građana nisu sazivani. Da bismo to promijenili, moramo stabilizirati financije, što znači da trebamo period oporavka putem sporijeg investiranja i vraćanja dugova. To ne znači da želim zaustaviti ulaganja, kako neki kažu, nego ne mogu dopustiti povećanje obveza dok smo u već dubokom minusu. Želim da put ulaganja bude racionalniji i stabilniji.

Općina duguje 18 milijuna!
Bivša vlast spominje da je od svojih prethodnika naslijedila veliki dug, a nama ostavila vrlo dobru financijsku situaciju. Istina je drugačija. Koncem 2006. godine tadašnji je načelnik Mladen Čonka ostavio bilancu pozitivnu za 160 tisuća kuna, dok je na žiro-računu bilo oko 130 tisuća i još 260 tisuća u fondu za kreditiranje malog gospodarstva. Potraživanja su bila 1,2 milijuna kuna, a obveze 2,4 milijuna. Pri primopredaji s bivšim načelnikom Zlatkom Horvatom na računu smo imali 7 tisuća kuna, dok je fond za malo gospodarstvo potrošen. Dug po osnovnom proračunu je oko 8 milijuna kuna i ako dodamo i dug za kanalizaciju, koji se već godinama ne plaća, a iznosi 10 milijuna kuna, ispada da Općina ima obveze od 18 milijuna kuna. To je jedina istina, koju se može provjeriti, što će uskoro i učiniti Državna revizija.