Vatrogasne zajednice županija.

Nakon nešto više od dva desetljeća od uspostave samostalne Republike Hrvatske i nakon oslobođenog tutorstva jugoslavenskog vatrogastva u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici (HVZ) su za čelne dužnosnike – predsjednika i načelnika – održani izbori po kriterijima, bolje reći receptu, povijesnog Vatrogasnog saveza Kraljevine Jugoslavije (VSKJ) koji je stolovao od 1933. do II. svjetskog rata. Tadašnji režimski Vatrogasni savez je potcjenjivao i omalovažavao razvoj i organiziranost vatrogastva u Savskoj banovini (Hrvatskoj), a što je primjenjeno i na Izbornoj skupštini HVZ-a 2013. godine kada je zapostavljeno činjenično stanje hrvatskog vatrogastva po županijama.
Danas nema režimskog Saveza, ovog ili onog koji je bio nadređen hrvatskom vatrogastvu, već smo samostalni, neovisni, »demokratski«… pa primjenjujemo pravila igre davnog i nezahvalnog VSKJ. Usporedbom šahovske kombinatorike VSKJ prije 75 godina i današnjeg HVZ-a neprijeporno proizlazi da su tada neki drugi omalovažavali hrvatsku vatrogastvu, a 2013. godine to čine Hrvati u svojoj neovisnoj, slobodnoj i demkokratskoj Lijepoj Našoj. Zašto i kako? Zato što su izbor čelnih ljudi HVZ vršile vatrogasne zajednice županija(VZŽ) i Vatrogasna zajednica grada Zagreba (VZGZ), a ne delegati, predstavnici članova koji sačinjavaju hrvatsku vatrogastvo, a na način da je svaka VZŽ/VZGZ imala jedan glas za izbor predsjednika i načelnika.
Dakle, broj DVD-a, članova od operativnih do veterana, a posebice žena u VZŽ nije bio bitan ili potreban za izbor njihova dužnosnika na razini države.
Podsjetimo se na stanje iz vremena VSKJ. Saveznu upravu sačinjavli su po jedan delegat iz Vrbarske banovine sa 1.001 vatrogascem, Drinske banovine sa 1.717, Zetske banovine sa 498, Moravske banovine sa 1970, Vardarske banovine sa 1539 članova, te Primorske banovine sa 9 DVD-a i Vatrogasna župa Beograd-Zemun-Pančevo koja je imala 596 vatrogasaca, a dva delegata je imala Dunavska banovina sa 11.727 vatrogasaca, dok su Dravska banovina (Slovenija) sa 31.249 i Savska banovina (Hrvatska) sa 36.420 imale svaka po 4 delegata. U nekakvom prosjeku to je izgledalo ovako. Po jedan delagat se birao u Savskoj banovini na 8000 vatrogasaca u Dravskoj banovini na 7.600, Dunavskoj banovini na 5.600, a za sve ostale banovine prosječni broj vatrogasaca za izbor jednog delegata je iznosio cca 900 članova. Dodajmo za usporedbu onima koji raspolažu podacima o članstvu po VZŽ da je tada 8 delegata bilo iz sastava  najorganiziranijeg vatrogastva Savske i Dravske banovine -  67.669 članova, a 9 delegata iz ostalih banovina i Župe Beograd… koji su predstavljali članstvo od 18.177 vatrogasaca.
Radi statistike dodajmo da je 2011. godine u Hrvatskoj djelovalo 1986 vatrogasnih postrojbi od čega 1891 DVD i 95 profesionalnih postrojbi s ukupno 60.563 operativnih vatrogasca u kojoj sumi su i žene. Osim toga je djelovalo 20.815 pripadnika vatrogasne mladeži i 135.000 ostalog članstva – pričuvni, veterani, podupirajući, počasni. U ime toga korpusa hrvatske vatrogasne službe samo 21 osoba, tj. jedan u ime VZŽ je mogla birati čelne dužnosnike.
Glede na taj »demokratski« izborni presedan nezaobilazno se postavlja nekoliko povijesnih pitanja.
Ako su već marginalizirani brojni operativni članovi i veterani simptomatično je tko je i na temelju čega, dakako, i zašto oduzeo pravo glasa vatrogaskinjama koje su već 80 godina sastavnica hrvatskog vatrogastva, a čime se čelnici HVZ ponose, diče i hvale izvan Hrvatske. Da li je to potpuna diskriminacija žena u hrvatskom vatrogastvu? Znanja radi, dodajmo da u susjednim europskim državama (treba li napominjati da je Hrvatska članica EU?) delegate izbornih skupština državnih vatrogasnih zajednica sačinjavaju, između ostalih, žene i veterani i to s pravom glasovanja.
Kakva je to Izborna skupština sa 88 prisutnih članova – delegata od kojih 21 ima pravo glasovanja, tj. birati predsjednika i načenika HVZ?
Što su radili, bolje reći, mislili verificirani članovi Izborne skupštine HVZ, a posebice predsjednici VZŽ kao članovi Predsjedništva HVZ kad su osmišljavali, odnosno prihvatili takav potcjenjujući i ponižavajući za svoje članstvo poslovnik po kojem od 88 prisutnih službenih delegata Izborne skupštine pravo glasovanja ima samo 21, tj. po jedan glas iz svake VZŽ bez razlike na činjenično stanje vatrogastva u Hrvatskoj: broj DVD-a, broj operativnih članova, broj žena, broj veterana, broj prićuvnih članova itd. po VZŽ?
Redovna izborna skupština HVZ održana je 15.lipnja 2013. u Šibeniku. Za predsjednika i načelnika su bila po dva kandita (o.a. kandidatska kampanja nepoznata).Za predsjednika je izabran, Ante Sanader, sa 13 glasova dok je protukandit, Mijo Brlečić, dobio 8. Načelnikom je izabran, Željko Popović, sa 13 glasova, a drugi kandidat, Stjepan Kovaček, prikupio je 8 glasova, kako doslovno stoji u vatrogasnom glasilu – »VZŽ/VZGZ«. Napomenimo da su obojica izabrana dužnosnika na tim dužnostima bili i do sada.
Da li su »Hrvatski vatrogasci jedni od najbolje organiziranih u Europi, ali i izvan nje.« po intervjuju novoizabranog predsjednika Vatrogasnom vjesniku (broj 6/2013.) neka prosudbo daju čitatelji – javnost.
Antun Novak