Arhiva 08.08.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:24.

DRAŽEN SRPAK: Sada sam "vozač".

Dražen Srpak, gradonačelnik Murskog Središća, rođen je 1966., po zanimanju je strojarski tehničar i godinama je radio u Nafti u Lendavi. Obiteljski je čovjek, supruga Ružica je zaposlena na pola radnog vremena, imaju dvoje djece - kćerku Karmen, učiteljicu, i sina Dominika, medijskog tehničara. U obitelji Srpak je i majka Barbara (81) koja Dražena i dandanas zna “zašpotati” ako ju zaboravi spomenuti. Zajedno sa 700-tinjak drugih s ovog područja, i Srpak je 1993., kada Slovenci više nisu željeli produžiti vize hrvatskim radnicima, ostao bez posla. Danas taj događaj smatra prekretnicom od koje su Mursko Središće i okolica krenuli nizbrdo u gospodarskom smislu.
- Dobili smo otkaze i to je bio velik udarac za brojne obitelji, ali i gospodarstvo ovog kraja. Nakon godinu dana, uspio sam se zaposliti na carini, gdje sam radio do zadnjih izbora, sjeća se Srpak događanja koja su u velikoj mjeri promijenila socijalnu sliku kraja. Nakon pet godina na mjestu zamjenika gradonačelnika, Srpak je tijesno na zadnjim izborima pobijedio SDP-ovog kandidata Marijana Kutnjaka i tako postao gradonačelnik.
Čujem da ste nakon izbora otišli iz carine s jako dobrom otpremninom?
- Krivo ste čuli, dobio sam točno nula kuna. Imam sporazum s Ministarstvom financija o mogućnosti povratka na posao nakon mandata na mjestu gradonačelnika.
Gradonačelničko mjesto kao da Vam je bilo predodređeno nakon pet godina “šegrtovanja” na mjestu zamjenika. Odakle Vi u politici?
- Aktivnije sam se politikom počeo baviti 2007. godine iako sam član HDZ-a od 1990. godine. Zbog svih onih događanja i ostavke bivšeg gradonačelnika Rudolfa Klennerta, preko noći su se otvorile kombinacije u kojima sam postao zamjenik. Nisam baš previše svojom voljom u sve to ušao, na tadašnjem gradskom odboru HDZ-a dva puta smo donijeli odluku da se nećemo upuštati u tu igru, bili smo skloniji novim izborima – ali, malo stranačkog pritiska, malo ponuda partnera u Murskom Središću, pa smo popustili...
Ispada kao da su Vas gotovo “priveli” na mjesto zamjenika...
- To je malo preteška riječ, ali da nisam bio presretan - nisam. Morao sam i sebe preispitati, radio sam na carini, a to je kod ljudi izazivalo prijepore.
Kad ste čvrsto odlučili - želim biti gradonačelnik i točka?
- Tri mjeseca prije izbora.
Navodno Vaš bivši “šef”, HSLS-ovac Josip Dobranić baš i nije bio sretan zbog Vaše odluke?
- Mjesecima prije izbora, bivši gradonačelnik rekao mi je da se neće kandidirati, a to što se špekuliralo u javnosti... Znam da je HSLS imao i nakakve druge kombinacije, ali na kraju - od svih spominjanih kandidata, u igri je bilo pet, šest imena. Ostali smo samo SDP-ovac Kutnjak i ja.
Nakon pet godina na mjestu zamjenika, ništa Vas ne bi smjelo iznenaditi kad su u pitanju financije i stanje u Gradu. Ne možete reći: „Joj, nisam znao...“
- Bilo bi od mene krajnje nekorektno kad bih se prenemagao da nešto ne znam, a trebao bih znati. Ne mogu sve znati, ako ništa drugo zbog toga jer nismo svi sve radili. Međutim, generalno, znam sve i nema tu posebnih iznenađenja. Bio je to autobus u kojem sam se i ja vozio, doduše, nisam bio vozač, možda kondukter... kočničar sigurno nisam bio.
Kakvo je stanje u Gradu? Samo nemojte reći da je “teško”...
- Nije tako strašno kako se to pokušava prikazati, idemo u rebalans, ali tek na trećoj sjednici.
Pripisuju Vam se projekti poput šetnice, mosta, premještanje antena mobilnih operatera...
- Bio je to trud sviju nas, ne želim to posebno komentirati. Što se tiče antena, to je dijelom i moj osobni neuspjeh i jako, jako sam nesretan zbog toga. Poduzeo sam sve, ali zaista sve što sam mogao... navodno je problem u reorganizaciji Agencije za upravljanje državnom imovinom, međutim, krajnje je nekorektno to što nam se događa jer smo napravili sve i sad nas neki činovnik u Zagrebu vuče za nos. Koči se investicija od milijun kuna i sprda s voljom ljudi.
Ne mogu to razumjeti, međutim, nemam instrumenata kako natjerati državnu administarciju da odradi svoje.
Kolika Vam je plaća?
- Oko devet tisuća kuna neto.
Za to se može kupiti poprilično lula. Neko ste vrijeme sa svojom lulom bili gotovo zaštitni znak Murskog Središća.
- Godinama sam ozbiljno pušio cigarete, a odluka o prestanku pala je kad mi je jedan zdravstveni djelatnik poklonio prvu lulu i duhan. Naučio me pušiti lulu jer se radi o kompliciranoj tehnici. Mjesecima sam “trenirao”, fali ti nikotina, pa se lula ugasi..., ali izdržao sam. Lula je trebala biti međufaza, da bih se ostavio pušenja cigareta, ali nakon tri mjeseca ostavljanja od pušenja, ponovo sam počeo uživati u duhanskom dimu. Ovaj put dimu iz lule, i tako punih deset godina. Imao sam desetak lula, sad nemam nijednu. I ne pušim!
Navodno se nakon toga dosta ljudi u Središću, pa i nekoliko dama, “navuklo” na lulu...
- Ne da bih ja znao, mora da ste krivo čuli, probali jesu, ali ne znam nikoga tko puši lulu... Uglavnom, kad sam 2009. dobio “svinjsku gripu”, mjesec dana nisam pušio, prestao sam, ali onda, da slučajno ne bih zaboravio kako se to radi, probao ponovo. Bilo je odvratno, ali sam se “prisilio i izdržao” te ponovo propušio.
Poslije ste postali glavni “diler” “elektronskih cigareta”...
- Postao sam pravi stručnjak za “parenje” jer uređaj stvara paru, a ne dim. Europska komisija zaključila je kako nema dokaza da parenje nije štetno, a ja sam zaključio da bih ponovo morao prijeći na ono što dokazano šteti, a to su lula i cigareta. Parenje je, međutim, puno jeftinije. Ako ne računam uređaj, dnevno popušim (poparim) u vrijednosti dvije kune.
Hobiji?
- Šetnje i trčanje s Buckom, za ostalo baš nemam vremena. Bucko je mješanac njemačkog ovčara i zaltnog retrivera. Ima izgled ovčara, a duša mu je poput bebice. Izuzetno je inteligentan i izuzetno nježan. Čak je i moja kći, koja je imala averziju prema psima, nedavno zaključila kako je Bucko najbolji.
Mirno spavate? Neki bivši i aktualni (grado)načelnici navodno ovih dana baš i nemaju miran san...
- Nemam razloga za loš san. 19 godina radio sam u vrlo osjetljivoj državnoj službi i nikad nisam imao nikakve probleme. Ne znam zašto bih loše spavao. Sve što sam do sada radio, radio sam u dobroj vjeri i po zakonu.
Je li se promijenio odnos ljudi prema Vama otkad ste gradonačelnik?
- Ne, mislim da sam ja ostao isti kao prije, pa niti ljudi nemaju razloga da se prema meni drugačije ponašaju.
Kakav Vam je odnos sa župnikom Antekolovićem? Naime, i on “skriva” jednu antenicu u crkvenom tornju...
- Tu i tamo me pohvali na misi, barem on kaže da su to pohvale... Dobri smo si. Nije baš najmlađi svećenik u ovom dijelu Europe, ali je najljepši...
Udruge?
- Kvaliteno rade, ali nezadovoljstvo postoji - jer nema novca koliko bi udruge željele.
Pitam zbog Vašeg angažmana u NK-u Rudar. Je li Vam teško palo što ste otišli s mjesta predsjednika?
- Na emotivnoj razini da, ali morao sam to napraviti.
Priznajte, Vi ste i dalje predsjednik, ali iz pozadine?
- Nisam! Čuo sam i takve komentare, a možda je netko to i očekivao. Međutim, to zaista nije točno. I dalje sam tu, ali jasno i glasno rekao sam da ne želim biti niti član UO-a, kako netko ne bi donosio krive prosudbe. Međutim, kao rudarovac koji je u Upravi bio punih 18 godina i kao građanin Murskog Središća - sigurno ću i dalje pomagati.
Napisao i snimio
Vlado Trstenjak

Izvor: 3041