Da ti ispadne duša i iskoči srce!

Nekada davno, u mladosti, prije nekih 55, 65 godina, vozio sam bicikl skoro svaki dan. Prohujale su godine, promijenio se način života, pa sam dosta kasnije s bicikla prešao na automobil. Kada sam u mladosti vozio bicikl, ceste i trotoari nisu bili asfaltirani, ali je zemljana podloga bila dobro nabijena, i prelazi s ceste na nogostupe bili su skoro potpuno ravni. Jedina kamenom popločane cesta bila je ona koja je vodila od grada prema Sv. Jeleni ili Šenkovcu. Danas sam opet na biciklu, natjerala me prijateljica, radi rekreacije. No, nakon što sam svladao svoju dosadašnju slabiju pokretljivost, sad se vozim ne samo radi rekreacije nego idem biciklom i u grad kad trebam, a i na druga mjesta na koja moram otići.
Dosad, međutim, kao pješak, nisam primjećivao prijelaze s trotoara na trotoar. A na njima i na biciklu – da ti ispadne duša i iskoči srce. Kakvi su to stručnjaci cestograđevinari, pojma nemaju o kosinama. Mjesta je dovoljno da se kosina prilagodi i da prijelaz bude bez skokova, ali ne! Prije kosine je tri do četiri centimetara okomice u koju udaraš kotačem bicikla, što starijim ljudima čini velike poteškoće. Tako najčešće moram sići s bicikla, prijeći cestu i podići bicikl na drugi nogostup.
Uz to, na mnogim pločnicima nekada je bila žuta ili bijela linija koja je označavala da se tamo može voziti biciklom. Na nekim mjestima ona se još vidi, iako jedva, jer je izblijedjela. Nekad je grad Čakovec ali i cijelo Međimurje bilo biciklistička oaza.
Danas to više nije, i o tom segmentu prijevoza danas kao da više nitko ne vodi računa. Vožnja po cesti ne dolazi u obzir, jer je promet nemoguć, a stariji ljudi najčešće ne čuju dobro. To je veliki hendikep, jer ne čuju dolazak automobila iza njih, pa postoji velika opasnost da te zakvači, ako se ne stisneš sve do trotoara, jer automobili ne voze dozvoljenim brzinama kroz grad, već kako se kome žuri ili kako kome padne na pamet.
Sada, kada se vozim trotoarima, vidim u kakvom su jadnom stanju. Doduše, ulica koja ide prema dijelu grada u kojem stanujem, (usput to je postala autostrada), nedavno je asfaltirana, cesta ali i trotoar, milina je voziti po njima. Iako trotoar nije ponovno označen žutom bojom, ja vozim po njemu. Cesta je bila nemoguća, ako nisi pazio, kod svake kiše bio si istuširan. Vidjet ćemo kako će biti sada.
Mogu li se postojeći prijelazi urediti s blažim kosinama, mogu li se trotoari srediti onako lijepo da starijim ljudima ne ispadne duša i iskoči srce?
I.T., Čakovec