Kad je srce otvoreno

Rijeka, Opatija, Trsat...! Pavletići, Turistička agencija “Idem i ja”, list »Međimurje«... sve to dobitna je kombinacija za dan prepun radosti, zadovoljstva za dušu i tijelo. Kad sam u listu »Međimurje« pronašla nagradni kupon za taj jednodnevni izlet uopće nisam dvojila. Nazvala sam sestričnu i njoj predložila taj izlet. I jedna i druga veselimo se malim stvarima, volimo ljude i uživamo u darovanim trenucima. Često znam čuti komentare kako je sve to bez veze, kako život nema smisla a ne trudimo se sami osmisliti ga. Zar je važno tko ide s nama, poznamo li se ili ne? Dan je dug i uspijemo se zbližiti u trenucima opuštanja.
Te subote, 3. kolovoza, okupili smo se na dogovorenom mjestu kod hotela “Park” u Čakovcu gdje nas je dočekala i gospođa Jasmina koja je bila naš vodič na putovanju. Stigla je i moja sestrična Anika sa susjedom Dijanom koja se pridružila našoj avanturi. Autobus smo popunili u Varaždinu. Ovaj put oni su bili u većini. Bez obzira na nesnosne vrućine veselili smo se putovanju. A i gužve na cesti nisu nas mimoišle. Ali imali smo mladog i strpljivog vozača a nadasve snalažljivog. U ugodnom društvu, bez obzira na zastoje na cesti i s dosta zakašnjenja, stigli smo na odredište u Kukuljanovo gdje su nas dočekali i srdačno pozdravili predstavnici tvrtke Pavletić, mladi bračni par. Oni su svoju prezentaciju odradili veoma stručno, savršeno do te mjere da ni u jednom trenutku nisam osjetila dosadu ili zasićenje. Bilo je to spontano, iskreno, radosno... Uslijedio je ručak, osvježenje i nastavak putovanja prema Opatiji. Svi smo s oduševljenjem iščekivali dolazak na more. Meni je Opatija posebno u srcu i uvijek nanovo želim biti tu pa makar na nekoliko sati. Plaža je bila prepuna ali pronašle smo malo mjesta na plaži pa i u moru. Brodovi, galebovi, lelujanje valova na vrelini sunca, dragi ljudi pored mene. Uživam u daru divljenja i u daru zahvalnosti. Bože, hvala Ti za ovaj dan. Zadnje trenutke boravka u Opatiji iskoristile smo za kavu na terasi s potpunim pogledom na more i cijeli Kvarner. Upijale smo svu tu ljepotu i pohranjivale u svoja srca. Došlo je i vrijeme za odlazak. Pred nama je još Rijeka, Trsat.. U Rijeci nas je dočekao i vodič za tu destinaciju. Dobro je imati stručnog vodiča jer dobro je znati mnoge pojedinosti iz naše prošlosti. Na Trsat smo stigli u ranim večernjim satima. Sunce se već polako bližilo svome zalasku i vrućina je već jenjavala. Posjetili smo i samo svetište Majke Božje Trsatske. Lijepo je opet biti tu pa makar i nakratko. Sve nas ona ljubi, sve nas čuva i milošću dariva. Dočekao nas je i naš fra Anton Jesenović, dugogodišnji gvardijan u župi Antuna Padovanskog u Čakovcu a sada čuvar svetišta tu na Trsatu. Napravili smo i zajedničku fotografiju a potom smo krenuli prema Trsatskoj gradini nedaleko svetišta. Godinama hodočastim Majci božjoj trsatskoj ali nisam znala gdje se nalazi. Već krajem kolovoza moja župa Nikole biskupa hodočastiti će na Trsat i svaki trenutak iskoristit ću da svoje drage ljude dovedem tu. Pruža se predivan pogled na more i Rijeku. Može se i kava popiti. Zahvalili smo našoj nebeskoj majci na darovanom nam danu, prepunom ljubavi, radosti i mira. Vraćamo se prema našem dragom Međimurju obogaćeni, prepuni dojmova. Trebalo je samo otvoriti svoje srce radosti i reći ja mogu, ja hoću, ja želim biti dio te obitelji. Jer, danas mi smo jedna obitelj, nas pedesetak smo jedno. A sve to samo za pedeset kuna!
Hvala obitelji Pavletić, agenciji za putovanje “Idem i ja”, listu »Međimurje« i svima koji su nam omogućili sve to doživjeti. Hvala Ti Isuse i za sve one koji su mi danas otvorili svoja srca, sa mnom podijelili svoje boli, radosti, patnje a da smo se prvi puta sreli.
Marija Sklepić