Jednima daju, a svima nama uzimaju

Ponovo su nas obmanuli. Maloprodajne cijene benzina od prošlog su tjedna skočile čak za tridesetak lipa. Eurosuper BS 95, koji najviše trošimo, sada treba platiti 10,78 kuna za litru. Poskupljenja je bilo i prije, no, ovo je uslijedilo nakon što je Vlada RH podigla trošarine za 10 lipa po litri. Nakon toga, očekivano slijedi poskupljenje, no, ministar financija Slavko Linić nas je, predostrožnosti radi, uvjeravao da nove trošarine neće utjecati na maloprodajne cijene goriva. Navodno, s njihovim povećanjem, Vlada je istovremeno umanjila premije energetskih subjekata, ma što god to značilo. Po ministru Liniću, radi se o nekoj vrsti kompenzacije. No, i uz takvu „kompenzaciju“, cijene benzina istovremeno su neočekivano visoko skočile.
Da se tom izjavom radilo o svjesnoj obmani potrošača, kako bi se ublažilo nezadovoljstvo dizanjem trošarina, moglo se naslutiti već i samim time da je odluka donesena na „telefonskoj“ sjednici Vlade u petak, 30. kolovoza, kad se već znalo kolike će najviše maloprodajne cijene biti od sljedećeg tjedna. Njih, naime, određuje Ministarstvo gospodarstva te iste vlade! Stoga, požurili oni, pa se mobitelima suglasili s novim trošarinama jer, kad bi građani već saznali za nove cijene, teško bi i Slavku Liniću bilo braniti opravdanost toga nemalog novog nameta kad se cijena benzina opasno približava iznosu od 11 kuna. Obmanom smatram i smanjenje stope PDV-a na 10 posto za ugostiteljstvo. Bili smo uvjeravani da će to utjecati na veću konkurentnost u turizmu, dakle, nižim cijenama. To se nije dogodilo. Pa ipak, ministar turizma Darko Lorencin uvjerava nas da je cilj ostvaren, dakle, da je povećana konkurentnost! Tko tu koga…? Jedino što je sigurno pri tom smanjenju PDV-a jest da je državni proračun manje prihodovao oko tri milijarde kuna, kako su izračunali ekonomski analitičari koje su završile u džepovima ugostitelja. To negdje treba nadoknaditi. Dijelom i trošarinama na cijenu benzina. Jednima daju, a svima nama uzimaju.

Poskupljenja hitno, a sniženja sporovozno

Kad je riječ o bilo kakvom poskupljenju, reagira se vrlo brzo, eto, čak i „telefonskom“ sjednicom, ali ukoliko bi trebalo doći do smanjenja cijena, e, to već ide znatno teže i sporije. Tako se već mjesecima najavljuje niža cijena električne energije, ali, po svemu sudeći, na to će se još mjesecima čekati. Vjerojatno ste i vi, poput mene, ovih dana od čakovečke Elektre primili obračun potrošnje električne struje za proteklih šest mjeseci. Uz račun, priložene su i uplatnice za idućih šest mjeseci. Cijena električne energije ostala je ista! Onakva kakva je na brzu brzinu donesena uz povećanje od dvadesetak posto, pa sada HEP iskazuje značajne dobitke. Isključivo zbog ulaska strane konkurencije na hrvatsko tržište, u tom javnom poduzeću prinuđeni su na smanjenje cijena za pet do deset posto. Što ono još nije uslijedilo, navodno, krivac je HERA – Hrvatska regulatorna agencija, koja, kažu, još nema sve potrebne elemente. A vrlo brzo ih je imala kada je odobravala lanjsko enormno povećanje cijena struje. Dakle, tko tu koga…?
Ovu upitnu rečenicu mogao bih koristiti i za komentar u svezi izjava nekih naših ministara nakon objave rezultata Svjetske banke o konkurentnosti država. Od 148 zemalja u svijetu, Hrvatska se nalazi na 75. mjestu. Ispred nas su Bugarska, Slovenija, Mađarska, Crna Gora, Makedonija, a da većinu zapadnih zemalja ni ne spominjem. Najproblematičnija za poslovanje u našoj zemlji je niska učinkovitost javne uprave. Po tome smo čak na 112. mjestu u svijetu! Neka se ne uvrijede, ali iza nas su, vjerojatno, samo Burkina Faso i još neke afričke države. Na to su posebno ukazali ministri Branko Grčić i Ivan Vrdoljak. „Ministri imaju problema sa sporošću administracije koja usporava projekte, što je nedopustivo u ozbiljnoj zemlji“ – izjavio je ministar gospodarstva Vrdoljak. Bilo bi smiješno, da nije žalosno. Pa, u čijoj je nadležnosti ta nesretna javna uprava? Tko je odgovoran za njezinu neučinkovitost? Zar je to boljka od danas?

Tko upravlja upravom?

S druge strane, jedino u upravi su zaposlenici sigurni da će bezbrižno dočekati penziju. Navodno ih dvadeset tisuća već ima ispunjene uvjete za umirovljenje, ali ne daju se. Stari ne odlaze, a novi politički podobnici zapošljavaju se. Kako od takve uprave očekivati da se trgne i pokrene? Uzalud planovi i projekti ako neposredni izvršitelji rade polako, polako, lagano, lagano, znajući da im se zbog takvoga piano ritma ama baš ništa neće dogoditi. U tu tvar niti jedna vlast do sada nije se usudila ozbiljnije dirnuti. Dakle: Tko tu koga…? Srećom, ima iznimaka. Ured državne uprave u Međimurskoj županiji visoko kotira u hrvatskim razmjerima, ali premalo je to da bi ukupna slika u zemlji bila povoljnija.
Obasipani smo posljednjih mjeseci naslovima poput: „U polju kod Celina uhvaćeni u krađi više stotina kilograma luka“ ili „Otkrivene kradljivice krumpira iz Piškorovca“. Krađe su prava pošast u našem Međimurju. Svakom je jasno da toliko masovnoj pojavi sama policija ne može stati na kraj. Stoga, ne preostaje drugo, već samoorganiziranje građana, vlasnika polja, voćnjaka i šuma. Kao nekoć na Divljem zapadu, jer ovo njemu i sliči. Građanske straže nisu neka novina, premda ih naše zakonodavstvo ne poznaje. Sjećam se, kad su bile aktualne krađe grožđa, da su se vinogradari udružili, pa naizmjenično danonoćno dežurali u svojim vinogradima. Kad ne može vlast, mogu sami građani.

Umjesto P.S.-a

Nakon dugo je vremena u Čakovcu bio cirkus. Nije bilo točaka s nastupom divljih životinja jer kod nas je to zabranjeno. Vodi se briga da se životinje ne muče. Kakva ogromna razlika u usporedbi s nekim bivšim vremenima na koja podsjećam ovom požutjelom fotografijom. Cigani su, jer tako ih se tada još smjelo nazivati, a i sami sebe tako su zvali, vozikali i vodali medvjede po gradovima. Predstave su se odvijale uživo i bile su jezive. Vođena na lancu, kojim je bila zarinkana, jadna je životinja uz zvukove bubnja i udarce batinom morala plesati na stražnjim nogama. Unatoč bolnom rikanju, po završetku svoje točke još se morala nakloniti i zapljeskati prednjim šapama, a za to je vrijeme vlasnik skupljao milodare okupljene publike.