Arhiva 26.09.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:47.

2500 km dug put Danka Marcijuša na tomosu

Danko Marciuš iz Gornjeg Hrašćana po mnogočemu je tipičan dvadesetogodišnji mladić. Radi kao elektromehaničar, druži se s prijateljima, ležeran je i voli Tomosove motore. Ovo posljednje odvelo je Danka na put dug 2.500 kilometara, što ga izdvaja iz vršnjačkog kruga i čini zanimljivim zbog avanturističkog duha.
Na tomosu 14 M iz 1987. godine Danko je s Markom iz Sibinja i Zvonkom iz Rijeke odvozio dugu dionicu do granice Crne Gore i Albanije. Namjera da stigne u Grčku nije mu se ostvarila, ali ne zbog njega samog, već zbog Zvonka.
- Dobri stari tomos kupio sam prije tri godine za tisuću kuna. Stalno sam ulagao u njega, što je povezano s mojom ljubavlju prema motorima iz djetinjstva. I kao klinac sam stalno nešto slagao oko starih motora, tražio dijelove. Uključio sam se 2007. godine u forum www.tomos-riders.com i preko njega komunicirao s istomišljenicima. Organizirali smo brojna druženja, roštiljade, rasprave.
Kako si se odlučio na “turneju” na koju si išao s kolegama i je li ti to prva tako duga vožnja?
- Na jednoj roštiljadi u Virovitici upoznao sam dečke iz Slavonije, među njima Dejana Biru iz Darde. Došli smo na ideju da zajedno motorima odemo na more. To je bio doživljaj za cijeli život. Opijen doživljajima, slikama i lijepim sjećanjima, lani u prosincu započeo sam pripreme za ovo ljeto.
* Planirali ste do Grčke.
- Da, plan je bila Grčka. Antika, zov ljeta, sunca i avanture bili su intenzivni i ozbiljno sam se pripremao. Na put sam išao s Markom iz Sibinja i Zvonkom iz Rijeke. Nažalost, spletom okolnosti, nismo išli dalje od Crne Gore jer Zvonko nije imao putovnicu, a na putu smo bili prije ulaska Hrvatske u EU.
Kako ste organizirali putovanje?
- Preko foruma, i to s jednim forumašem iz Slavonskog Broda koji je također planirao ići s nama. On je kretao na put na skuteru peugeot speedfight 2, a koji dan prije polaska i Zvonko se javio da kreće s nama. Krenuo sam 11. lipnja iz Gornjeg Hrašćana i po kiši vozio do Virovitice. Tamo sam i pao s motora jer mi se probušila zadnja guma. Za 15 minuta to sam riješio i nastavio. Kod Našica me čekao jedan forumaš koji je sa mnom vozio do Sibinja, kraj Slavonskog Broda. Tamo sam se sastao s Markom i idući dan kretali smo put BiH. Međutim, motor mi nije htio upaliti. Imao sam kratki spoj na motoru, ali i to sam brzo riješio. Općenito, nisam imao puno kvarova. Kad smo došli na granicu, i policajka me pitala odakle sam. Potom je konstatirala da ni ja ni moji suvozači nismo normalni kad smo se na starim tomosima uputili na dalek put, ali nam je i čestitala. Išli smo za Sarajevo, vozeći se uistinu lijepom zemljom. U Sarajevu smo boravili kod oca jednog forumaša, najeli se ćevapa i kajmaka, prespavali i otišli za Budvu.
ŽIVOT JE PUT, A NE DESTINACIJA
Kakva je bila vožnja kroz planine?
- Odmah nakon Sarajeva, počelo je penjanje na planine, a gore hladnooo. Ali, i to je za ljude. Vozili smo kanjonom Pive, što je za mene bilo nešto najljepše u životu. Nakon granice u Crnoj Gori, nastavili smo prema Podgorici i Nikšiću. A tamo - svi u kratkim rukavima, a mi u debelim jaknama. Nastavili smo za Budvu u kojoj kava košta 16 kuna. Lijepo je mjesto, ali smo tada odlučili da ne idemo iz Crne Gore, već da odemo u Bar, zadnje mjesto prije albanske granice. Tamo smo se osvježili, ali moram vam reći da sam tada postao svjestan još nečega što će me voditi u životu. Sjeli smo u kafić u Baru, nekoliko metara od mora, svirala je opuštajuća glazba, Lana Del Rey, i shvatio sam da mi nije bitno ništa osim putovanja. I sad, kad god čujem Lanu Del Rey, pomislim kako je život lijep. I kako nije destinacija, već put.
Kojim ste se pravcem vraćali?
- Kroz Boku kotorsku i Dubrovnik u kojem smo spavali kod našeg forumaša. Potom smo otišli na Korčulu. Boravili smo u Veloj Luci, mjestu idealnom za odmor. Domaćini su predložili da odemo na vrh Svetog Jure, na Biokovu. Pri usponu sam pomislio: ako mi motor izdrži, nikad ga neću prodati. Tako je i bilo. Nastavili smo za Solin i Rijeku, pa za Međimurje.
Koliko je to ukupno kilometara?
- Stigao sam doma s 2.476 kilometara više na pokazivaču. Potrošio sam benzina i ulja za tisuću kuna, tek 800 kuna za hranu i smještaj jer su nas ugošćivali forumaši. Iduće godine tomosom definitivno idem na istu rutu, nastavljajući za Albaniju, Makedoniju i u tu famoznu Grčku.
Što su ti rekli roditelji?
- Ako mi se sviđa, nek to i učinim. Mislim da kad nešto doista želite, onda nađete način da to i ostvarite.
Aleksandra Ličanin

Izvor: 3048