ZORAN VIDOVIĆ: Ima li lijeka za nerad u Redei?

Zamjenik međimurskog župana Zoran Vidović (HSS) na sadašnju je poziciju došao s mjesta zamjenika gradonačelnika Čakovca, položaja koji i danas često spominje i na kojem je stjecao ozbiljnija politička iskustva. Prije toga bio je potpredsjednik Gradskog vijeća u dva mandata. Rođen je 1964., oženjen, otac studentici Tajani i srednjoškolki Mateji. Supruga Lilijana mu je zaposlena kao kuharica u jednom čakovečkom restoranu. Po zanimanju je stručni pristupnik ekonomije, izvrsno govori njemački jezik, a služi se i engleskim. Fakultet je upisao s 42 godine. Životni mu je moto da kroz život mora ići korektno i pošteno prema svima.
- Volim raditi na terenu, komunicirati s građanima, nuditi rješenja, a ono za što se založim, i ostvariti. Iza mog rada u Gradu Čakovcu nema neriješenih predmeta i financijskih obveza, kaže Vidović.
Stalno spominjete svoju bivšu poziciju zamjenika, kao da Vam je žao što ste otišli iz Grada?
- Malo sam razočaran što se suradnja HSS-a s vladajućom koalicijom u Gradu Čakovcu nije nastavila, ali u politici treba biti spreman i na to. Na kraju krajeva, u Gradu sam stjecao svoja politička iskustva, tamo sam shvatio kako funkcionira sustav.
HSS je u Međimurju ušao u koaliciju s HNS-om iako je vaša stranka potpisala koaliciju s HDZ-om na državnoj razini? Nemate zbog toga problema s predsjednikom stranke Hrgom?
- Od svibnja 2012. vodim županijsku organizaciju. Još sam aktualni predsjednik gradske organizacije, ali više se neću kandidirati za funkciju na gradskoj razini. Volio bih ostati predsjednik županijske organizacije jer, nakon ovih izbora, ipak je HSS polučio određeni rezultat u Međimurju. Nije se bilo lako odvojiti od SDP-a, s kojim smo imali dugogodišnju suradnju, kako u Gradu Čakovcu, tako u prošlom mandatu i u Županiji. Preuzeo sam rizik i odabrao teži put. S predsjednikom Hrgom imam dobar, čak prijateljski odnos. Tražio sam i prije da na “domaćem terenu” samostalno odlučujemo o odabiru koalicijskih partnera. Bilo je određenih pritisaka jer mi smo jedina gradska i županijska organizacija HSS-a koja je u ono vrijeme išla sa SDP-om, dok su ostali bili s HDZ-om, ali naša se odluka pokazala ispravnom.
Što bi bilo s Vama da ste izgubili izbore?
- Bio sam svjestan da gubitkom izbora završava i moja politička karijera. Međutim, i da se to dogodilo, ostao bih ponosan na ono što sam odradio u Gradu Čakovcu, a budući da sam o(p)stao, želim najviše što mogu pridonijeti boljitku Međimurja.
Za što ste zaduženi u Županiji?
- Za gospodarstvo, poljoprivredu, cestovnu infrastrukturu i sport.
Međimursko gospodarstvo je u kolapsu...
- Istina, brojka od više od osam tisuća nezaposlenih ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Kao nova županijska vlast, krenuli smo u komunikaciju s predstavnicima gospodarstva, obilazak gospodarstvenika.
Poljoprivreda je također pred slomom. U isto vrijeme, Županija poljoprivrednicima duguje poticaje još iz 2009. godine.
- Pošto smo ostvarili nekakve prihode od prodaje imovine, poljoprivrednicima smo isplatili dugovanja za 2009. godinu. Radilo se o 400 tisuća kuna i sretan sam zbog toga. Za 2010. godinu dug je oko 1,5 milijuna kuna, a i to ćemo nekako riješiti. Treba pričekati smjernice Vlade, pa da vidimo kako ćemo poljoprivrednicima pomoći u 2014. godini. Morat ćemo se više usmjeriti prema fondovima EU i značajnije angažirati naše razvojne agencije.
Razvojne agencije? U javnosti vlada dojam da razvojne agencije, posebno REDEA, postoje samo radi sebe. Županija godišnje u nju “upucava” 2 milijuna kuna za plaće... Godinama se govori o nizu projekata, gdje su?
- Točno, znam da ta percepcija u javnosti postoji. Od REDEE smo, kao nova izvršna vlast, tražili da se počne baviti ozbiljnim projektima vezanim za infrastrukturu. Do sada su se uglavnom bavili “soft projektima”.
Neću reći “puno priče, malo hasna”, ali to su projekti koji nisu građanima vidljivi. Dali smo jasan cilj da se pripremi jasna gospodarska strategija, moramo znati koji su nam ciljevi. Ulaskom u EU, moramo imati kvalitetne projekte...
To je čista demagogija. Da ćemo ući u EU, znalo se godinama, projekti su odavno trebali biti spremni. Imamo li nekakav konkretan projekt koji će u Međimurje dovući nekoliko milijuna eura i otvoriti radna mjesta? Nije li Vas kao zamjenika zaduženog za gospodarstvo na stolu trebala dočekati hrpa već gotovih projekata?
- REDEA bi trebala biti prepoznatljiva na tržištu. Nakon toliko godina postojanja, vrijeme je da se vide rezultati. Znam, ljudi su kivni kada čuju da izdvajamo 2 milijuna kuna praktički za osobne dohotke i samofinanciranje agencije. Neke stvari morat će se promijeniti. Istina, puno se pričalo o tome da Županija ima spremne projekte, ali ja ih do sada nisam vidio.
Veliki uteg u proračunu je dug prema Ministarstvu poljoprivrede od devet milijuna kuna koje Županija mora vratiti u državni proračun
- Na žalost, tih više od devet milijuna kuna nije namjenski potrošeno. To će nam biti veliki financijski uteg. Bude li država imala volje...
Zar stvarno vjerujete da će se država odreći tog novca? Nemojmo si mazati oči.
- U ovom trenutku nisam do kraja upoznat s time, ali i to je tema zbog koje nam je izuzetno važno da u Međimurje dođe premijer Zoran Milanović, kako bismo na licu mjesta razriješili taj i druge probleme. U svakom slučaju, očekujemo veću financijsku pomoć države.
Očekuju i drugi. Zašto bi nama država dala, a - recimo, Osječko-baranjskoj županiji ne?
- Treba razgovarati jer, ako ne razgovarate, nema niti pomaka. Trenutno vodimo razgovore oko dugovanja Međimurske županije vezanog uz Bolnicu.
Mislim da smo na dobrom putu, imamo neka obećanja da će taj dug preuzeti država. Radi se o 7,5 milijuna kuna. Isto pokušavamo i sa skidanjem hipoteke sa zemljišta vojarne. I tu imamo nekakva obećanja, a riječ je o oko17 milijuna kuna.
Kako mislite komunicirati s vlašću na državnoj razini, kad, kako čujem, županijska vlast nema komunikacije niti sa saborskim zastupnicima s područja Međimurja, a imamo ih, hvala Bogu, dosta?
- Na žalost, nemam neposrednih kontakata sa sabornicima, osim povremenih susreta na razini “dobar dan” na protokoloranim događanjima...
Nije li to nelogično? Izvršna vlast slabo komunicira sa sabornicima?
- ...
Imao li mi Međimurci nekog “jakog” u Zagrebu koji može otvoriti sva vrata - od onih Predsjednika Republike, do predsjednika Vlade?
- Nemamo, na žalost.
Imam osjećaj kao da ste pomalo razočarani situacijom. Je li to ono što ste očekivali kad ste došli na mjesto zamjenika župana?
- Nisam razočaran, osim u dijelu što više nisam bio u kombinacijama za mjesto u Gradu Čakovcu jer, ipak, mislim da sam odradio dobar posao. Iskustvo koje sam stekao u Gradu neprocjenjivo je.
Suradnja sa županom Matijom Posavcem i zamjenicom Sandrom Herman?
- Više nego dobra. Zadovoljan sam jer djelujemo kao tim. Svi zajedno trudimo se dati vjetar u leđa razvoju Međimurja.
Ova je vlast svima smanjila plaće za deset posto, i to linearno. Je li to pošteno prema onima koji se pretrgnu od posla jer, i sami znate da tridesetak posto zaposlenih u Županiji “prodaje zjake”? Kolika je Vaša plaća?
- Oko 18-19 tisuća kuna bruto. Moram vas demantirati - nitko ovdje ne prodaje zjake. U svakom sustavu ima onih koji rade više i onih koji rade malo manje, međutim, svi zaposleni moraju biti svjesni da smo tu radi građana. Kad su plaće u pitanju, htjeli smo izbjeći linearno smanjenje, ali malo smo pogriješili u proceduri. Radimo na tome da se to ispravi i uskoro ćemo prezentirati novo ustrojstvo i koeficijente.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
- Predsjednik sam kuglačkog kluba Prosvjetar i uspijevam se srijedom i ponedjeljkom na večer, sat, sat i pol posvetiti kuglanju.
Na Vama se vidi da uživate u protokolu.
- Političar mora biti “vidljiv” i biti stalno s ljudima, a često im fali taj neposredan kontakt s ljudima. Treba saslušati probleme “malih ljudi”. Protokolarni susreti prigoda su za otvaranje svih, pa i nešto manje formalnih tema.
Vlado Trstenjak