I ENCIKLOPEDIJE ZNAJU “FULATI”

Tragajući za sitnicama koje još uvijek (ne) čine, prije svega, našu, međimursku povijest,  nerijetko prelistavam debele sveske enciklopedija i sličnih priručnika, kako ovih novijih s kojima bismo svi mogli biti per tu, tako i onih kojima pod časnim sjedinama treba priznati stoljetnu, pa i veću udaljenost od ovih naših dana. U nekoliko prethodnih tekstova vidjeli smo kako su naše enciklopedije prije sredine XX. stoljeća svijetu predstavljale međimursku metropolu, Čakovec, prekrštavajući je u Čakovac, a pokušaj da se to učini i s čitavim Međimurjem nailazi na malu poteškoću: enciklopedije su iz  različitih razloga prestajale izlaziti mnogo prije nego je taj kraj po abecedi došao na red!!!

Utoliko je zanimljivije što je pod naslovom Međumurje - vidjet ćete, nisam pogriješio! - napisano u desetljeću poslije Prvoga svjetskoga rata, u drugom svesku jedine tada dovršene četverosveščane Narodne enciklopedije srpsko-hrvatsko-slovenačke (1926. - 1930.) koju je potpisao prof. Stanoje Stanojević. Od čitavih pet stranica s tekstom zagrebačkoga profesora dr. Josipa Modestina, najvredniji je prvi dio - zamalo pa puno stoljeće stara legitimacija toga kraja koju vrijedi usporediti s našom današnjom.

MEĐUMURJE (u narodu Međimurje), kraj između Drave i donje Mure, nalik na trokut, kome su južna i sjeveroistočna strana oštro obilježene spomenutim rijekama, dok mu zapadna strana od prirode nije određena, već se drži političke granice (negda između Austrije i Ugarske, sada između naših srezova čakovačkoga, ptujskoga i ljutomerskoga). Drava dijeli M. od Hrvatske (oblasti zagrebačke), Mura u najdonjem toku od Madžarske (županije zaladske), a u višem toku od našega Prekomurja. M. među svoje dvije glavne rijeke izgleda kao poluotok. Stranci ga zovu otok: tako ga Nijemci zovu Murinsel, a Madžari Muraköz, u historijkim spomenicma  dolazi i latinsko ime Insula Muro-Dravana.

M. zaprema 880,9 km². U zapadnom kraju, kamo ulaze iz susjedne Slovenačke Slovenske Gorice (339 m), bregovito je , pa se zove Gornje M., dok je dalje k istoku, Srednje i Donje M., otvorena ravnica, koja se prostire sve do utoka Mure u Dravu kod Legrada (130 m). Kroz M. teče potok Trnava vijugavim tokom: izvire u Slovenskim Goricama, do Čakovca teče jugoistočno, dalje najprije sjeveroistočno, kao da će se izliti u Muru, zatim krene opet k jugoistoku i utiče u Dravu više utoka Mure.  Drugo je potok  Trnava, koji čini donekle zapadnu granicu, a utiče u Dravu na tlu ptujskog sreza.

M. je na prijelazu alpske u kontinentalnu klimu. Zima je oštra, a ljeto blago i pogodno raslinstvu. Zemlja je crna, masna i prhka, i tako rodna, da se žito nekada dvaput na godinu sije. Rode (osim riže) sve vrste evropskog žita, naročito pšenica, raž, ječam, zob, kukuruz. Voćarstvo nije napredovalo, a povrće se sadi samo za domaću upotrebu. Vinogradarstvo je znatno, osobito u Gornjem M. (vinorodne Slovenske Gorice). Na nekim se mjestima sadi duhan. Šume ima malo i sve se dalje siječe. Livade se prostiru poglavito duž Mure, gdje se obično zovu “berek”. Stočarstvo je znatna grana narodne privrede; timare se konji, goveda, ovce i svinje. Ima dosta  domaće peradi. Goje se i pčele , dok je svilena buba zanemarena. Industrija je  neznatna, i što je ima , osniva se poglavito na poljoprivredi (mlinovi, pecare žeste). Čakovac, usred M., glavno je trgovačko, industrijsko i saobraćajno mjesto, raskršće cesta  i željeznica.

Za posljednjega popisa (31/1 1921) M. je imalo 96.945 stanovnika t. j. 125 na l km². Po tom M. spada u najgušće naseljene krajeve naše države, daleko nad srednjom gustoćom (48 na l km²). Muškarci se (47.968) odnose prema ženskinjama (48.977) kao 100 : 102. Narodnosne su prilike u M. vrlo povoljne. Ono je od naših najčistijih krajeva: ima 94.000 Hrvata i 617 Slovenaca t. j. 97,6 %, a samo 2,4 % druge su narodnosti (najviše Madžari 1.800, pa Nijemci 310 i dr.). I u pogledu vjere M. daje jednoliku sliku: katolika ima 94.534 t. j. 97,5 %, dalje ima 1.127  pravoslavnih, 736 izraelićana, 474 protestanta i dr., t. j. samo 2,5 %. U M. ima 57 pučkih škola (1 viša): 1 škola na 1.701 stanovnika, a na 13,6 km² km². U Čakovcu ima učiteljska škola.

M. Hrvati govore kajkavskim narječjem, čime se približuju Slovencima. Bave se ratarstvom i stočarstvom; pobožni su i vesele ćudi, rado idu na zborove i vole pjesmu (međumurske popijevke). U nekim selima donjega M. ima “zlatara”, ljudi, koji ispiraju zlato iz dravskog pijeska.

Administrativno M. pripada mariborskoj oblasti, a čini dva sreza: čakovački (158 km² [očito pogrješno!!], 48.853 stanovnika), sa 13 općina (158 mjesta), i preloški srez (356 km² [!?], 48.092 stanovnika), sa 13 općina (36 mjesta. U crkvenom pogledu M. je arhiđakonija [!?!] bekšinska (Bexin, 22 župe) nadbiskupije zagrebačke.Osim sreskih mjesta Čakovca i Preloga, znatna su općinska i župna mjesta: Belica (1.887 stanovnika), Mursko Središće (1.630), Nedelišće (2.291), Podturen (2.169), Donja Dubrava (3.500), Goričan (6.099), Kotoriba (4.735), Sv. Marija na Muri (2.412), Štrigova (444), Legrad (3.406), i negda jaka tvrđava Novi Zrinj.

Tako je, eto, izgledalo Međumurje (u narodu Međimurje) prije stotinjak godina, i to je u tom tekstu najvažnije i najvrednije. Nešto podrobnijem povijesnom prikazu od uobičajenoga za enciklopedije ne bi trebalo komentara da ne završava tvrdnjom kako je na samu badnju noć  1918. u nj [Međumurje!?] ušla vojska kraljevine SHS, što se ne slaže s poznatim povijesnim činjenicama.

P.S. Uzalud sam pokušao u sva četiri sveska te enciklopedije, a i inače, naći sličan slučaj - da se narodu nekoga kraja tako otvoreno kaže da ne zna kako mu se zavičaj zove! Samo u ...narodu Međimurje! A da je to jedini takav slučaj na koji ne reagiramo kako bi trebalo!!