Vjera i obitelj najdragocijeniji

Vjera je Božji dar. To je izvor nadahnuća, radosti, ljubavi i bezuvjetnog zadovoljstva. Svi mi potječemo uglavnom iz obitelji, neki sretnijih neki manje sretnijih. Danas je obitelj u krizi, kušnji i nemiru. Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote? Obitelj bi trebala biti oaza mira, ljubavi i prihvaćanja. Nažalost sve je više nemira, mržnje, ponižavanja. Djeca su sve više svjedoci svađa i mržnje svojih roditelja. Pate a da ih nitko i ne primjećuje. Utjehu traže u alkoholu, drogi, nemoralu. Imaju uglavnom sve ono što se može kupiti a ono što je besplatno niti ne primjećuju. Kao da je vrijeme porušilo sve mostove prema radosti života. Tu se ponekad nađu i prijatelji.

Pravi prijatelj je onaj od jučer, danas a vjerujem da će biti i sutra. Bogu sam zahvalna za sve ljude koji su se na bilo koji način našli na mom životnom putu. Svoje sam srce otvorila svima. Sve vas volim iskreno i bezuvjetno a za uzvrat ne tražim ništa. Osmijeh, lijepa riječ, trenutak podaren potrebitima uvijek je dragocjen. Uvijek sam vjerovala da su svi dobri, iskreni... Pa i onda kad su mi neki ljudi znali reći “Marice, pa nisu svi ljudi dobri” nisam se pokolebala. Da, naivna sam ali to me ne obeshrabruje. Nekima sam možda poslužila kako bi preko mene došli do određenog cilja, a onda kad to ne bi prošlo okrenuli bi mi leđa i pokušali popljuvati. No, to su veoma rijetki i ja im sve opraštam. Osveta je moja uvijek oprost. Pravi prijatelji su oni koji su uvijek prisutni a imaju svoju slobodu i znaju te zaštititi u situacijama kad je potrebno. Ponekad i ne moramo biti istomišljenici da bismo bili dobri prijatelji. Kao što su prijatelji važni u našim životima isto tako potrebni su i dobri susedi. U potpunosti se slažem s tezom kako je dobar susjed - zdravo srce. Nažalost, i tu sve više gubimo bitku s međuljudskim odnosima. Takve banalne stvari često raskidaju nit dobrosusjedskih odnosa.

I zato, sa sigurnošću mogu reći da je mržnja i zločestoća izvor mnogih bolesti, tragedija, nezadovoljstava. A sve to razara i uništava obitelji, prijateljske i susjedske odnose. I sveprisutna škrtost, velika zavist, oholost, bahatost, uništava nas i sve oko nas. Vele da nije bogat onaj koji puno ima već onaj koji malo treba. Čuvajmo svoje obitelji, prijatelje, susjede i nađimo vjeru i unesimo svjetlost u svoja srca. I usprkos tome što se nema okupljamo se jednom mjesečno na kavu nas šest prijateljica iz trgovačke škole. Predivni su to trenuci, trenuci koji obogaćuju i ozdravljaju. Ima tu smijeha, šala, prisjećanja... Pa zar nam je šezdeset već? A tako se osjećamo mlado, poletno...

Marija Sklepić