O istini, mraku, svjetlu, privilegijama…

G. Vukšiću, na ovo pisanje najviše me potaknulo vaše pisanje iz broja u broj o našoj novoizabranoj predsjednici K.G.K. Mogu vam reći da je bilo bjedno od vas kako ste je na sve načine nastojali omalovažavati, podcjenjivati i vrijeđajući čak i njezinu inteligenciju (u jednoj kolumni napisali ste kako je napokon progovorila nekoliko riječi ali kao bolje da ni to nije). Ne mogu proniknuti u vaš um ali mislim da jedino mržnja prema onima koji misle drukčije od vas može izazvati takve reakcije. Koliko se samo podmetalo K.G.K. za cijelo vrijeme izborne kampanje od njezinog školovanja, odlaska u NATO što joj se uzimalo kao grijeh. Ona je sve to u životu postigla sama zahvaljujući svojoj sposobnosti i marljivošću bez ičije pomoći i bez privilegija. Za razliku od nje mnogi naši političari bili su djeca partizana, komunista a zašto ne reči i udbaša, koji su imali razne privilegije u životu i školovanju lako su završili željene fakultete i da im je život u elitnom društvu bio osiguran.

Znam da ćete me i tu žestoko opaliti kao čovca, neznalicu, mrzitelja ali mnogima je crvena knjižica bila garancija za napredovanje u društvo. (Ako želite mogu vam to potkrijepiti podacima sa imenima i prezimenima kako se mlade ljude vrbovalo u partiju da bi na nekakvim kursevima i večernjim školama dobivali svakakve diplome.) Za razliku od takvih K.G.K. sve je u životu postigla sama zahvaljujući svojoj marljivosti, sposobnosti, briljantno završavajući škole i fakultete. Njoj se i kao grijeh podmeće i njezino domoljublje i rodoljublje, a ima i nešto plemenitije i uzvišenije ljubiti dom i rod. Već se počela lansirati teza kako kod nas tako i u nekim krugovima u svijetu da nas novoizabrana predsjednica vrača u mračne 90-te. Te godine za hrvatski narod nisu bile mračne već ponosne i slavne. Mračno doba za hrvatski narod bilo je razdoblje od 45-90 g. Iako će me mnogi koji nisu htjeli hrvatsku državu i koji su uživali u blagodatima komunizma napasti radi ovih riječi ali tu istinu nemože nitko pobiti.

G. Vukšiću, vi u svojim kolumnama često one koji izražavaju drukčije mišljenje od vašeg a zapravo može biti istina etiketirate kao širitelje mržnje a širitelj mržnje često ste upravo vi. Navest ću vam jedan primjer pa neka svaki objektivni čitatelj donese svoj sud. Na dan pobjede 5.8. prošle godine u Kninu je održana sv. misa koju je predvodio šibenski biskup. Nakon toga vi ste se u svojoj kolumni brutalno okomili na biskupovu propovjed. Nemogu sada citirati vaše riječi ali pisali ste kao o neviđenom širenju mržnje i laži sa oltara. Tri puta se u vašoj kolumni našla riječ popovi i popovi s oltara. Tako su se u ona vremena za koje smo mislili da su iza nas pogrdno nazivali svećenici. Takva hajka na crkvu i svećenstvo nije se provodilo od davnih 45-90-ih godina, ali nekima smeta istina koju oni često ističu a vi je ne prihvaćate.

G. Vukšiću, u Kajkavskom kolendaru za 2015.g. uvrštena je biskupova propovijed u Kninu (čestitam uredništvu iako vam je jedan drug iz Zagreba uputio kritike kao što vam je to trebalo) pa će čitatelji moči pročitati taj po vama neviđeni govor mržnje i laži s oltara, jer mnogi čitatelji nisu bili u prilici čuti biskupovu propovijed. Radi pune istine bilo bi dobro uz biskupovu propovijed priložiti i vašu kolumnu nakon toga da objektivni čitatelji što je istina a što govor mržnje. Međutim vama i vama sličnima istina je samo onakva kakva nam se nametala od 45-90-ih godina. Međutim istina onakva kakvu samo nekima odgovara nije prava istina nego falsifikat i dok kod nas ne raščiste svi događaji u bivšoj državi ne može biti napretka, sjetimo se onih riječi samo vas istina može osloboditi, a ja ću još dodati samo puna istina može nas osloboditi tereta prošlosti i da krenemo u svjetliju budućnost. Međutim iako to mnogi od nas očekuju bit će to teško dok ima takvih kao što ste vi koji svoje neistomišljenike nazivate krdom a našu novoizabranu predsjednicu djelom tog krda.

G. Vukšić, svjestan sam kakvim ćete me epitetima počastiti nakon ovog pisma, ja sam na to pripravan jer će o tom svoj sud dati čitatelji. Ja sam se potpisao samo imenom ali nisam anonimus, ili napadač iz busije, ali ne želim da se moje ime javno objavljuje. Moja puna adresa svakom je dostupna u redakciji.

Josip F., Cirkovljan

(podaci poznati Uredništvu)