PISMO IZ ZAGREBA

Ako - po sucu Ivanu Turudiću - politički obojeni Ustavni sud ne sruši zakon (a mogao bi ga srušiti zbog s Marsa vidljvog narušavanja poslovničke procedure), već će se na predstojećim parlamentarnim izborima zastupnici birati „imenom i prezimenom“, demokratičnije, poštenije... Kukurikavci su, bez opozcije koja je zbog marifetluka napustila sabornicu, popustili pritiscima javnosti i izglasali ne poluproizvod, već podrtinu od poluproizvoda. Evo i zašto. U jednom od prvih obraćanja u Saboru ministar Arsen Bauk obećao je temeljitu reformu izbornoga zakonodavstva, o čemu je trebalo otvoriti javnu raspravu već u prvoj godini mandata. U drugoj godini mandata trebalo je ponuditi set zakona, a u trećoj, u suglasju sa svim parlamentarnim strankama, zakone je trebalo usvojiti. Kada sam prije godinu dana pitao Zorana Milanovića kada će novo izborno zakonodavstvo izaći na sunce, odgovorio mi je da Vlada nije imala namjeru mijenjati zakone o izborima (zaboravio je da su prvoga dana donijeli tzv. Lex Komadina) i niti će ih u ovom mandatu mijenjati.

Demonske „demokratske većine“

„Imamo pametnijega posla od promjene izbornoga zakonodavstva. Bavit ćemo se gospodarstvom“ - glasila je Milanovićeva poduka. Što je to intenzivno bavljenje gospodarstvom donijelo dobra Hrvatskoj osjećate, valjda, u svojim novčanicima. Začuđuje kako predsjednik Vlade ne shvaća da je način izbora dužnosnika temelj, oslonac, stup zdrave političke arene. Ako jedino stranke određuju tko će sjediti u Saboru, ako u strankama jedino gazde (ili „elita“ okupljena oko mudrog, velikog i voljenog vođe) i  sastavljaju križaljke, tada će zastupnici izabrani po tom partitokratskom ključu biti odgovorni jedino stranci. Uostalom, svatko tko je bio u stranci, zna da deset prosječnih ili ispodprosječnih u „demokratskoj proceduri“ u pravilu ruši pametnijega, sposobnijega i školovanijega od njih. Takvi se - a naročito ako su još i bez dlake na jeziku - proglašavaju remetilačkim faktorom. „Demokratska većina“ zna i te kako biti okrutna prema onima koji ih doista ugrožavaju znanjem i vještinama.

Obmana s jednim preferencijalnim glasom

I kakav je to novi izborni sustav za Hrvatski sabor? Preferencijalan. Ili, preferiran. Što to znači? Na listi će i dalje biti 14 kandidata u izbornoj jedinici i moći ćete, kao i za EU izbore, uz listu zaokružiti i jednog od političara na toj listi, onog kojeg cijenite više od ostalih, onog kojeg pretpostavljate ostaloj trinaestorici na listi. Znači li da će političar kojem ste više skloni automatski biti izabran u Sabor? Ne, naravno. Čak i ako vaš favorit dobije glasova dovoljno za drugo mjesto na listi, nije siguran da će biti vaš zastupnik u parlamentu. Zašto? Više je razloga. Prvi je taj vražji preferencijalni prag. On je previsok, iznosi deset posto. I na izborima za EU parlament na tri liste prešlo ga je svega troje političara. Ako ste na - primjerice - 13. mjestu i osvojite 9,999 posto glasova onih koji su glasali za listu, nećete ući u parlament. Ući će, naravno, od „elite“ kontrolirani ljubimci, oni koji u sobu šefa ulaze pognuti i spremni na kompromise od kojih se poštenim ljudima izvrće želudac. Zato je bilo više prijedloga da se glasačima omogući poimeničan izbor tri kandidata.

Rekao je jedino: 

„Prisežem!“

Ni tri glasa (uz zaokruživanje liste) nisu jamac da će oni koji su dobili najviše glasova ući u parlament. Zašto? Zato što je onaj prag od 10 posto i dalje previsok. Više je stranaka predlagalo da se prag smanji na pet posto, jedino je moja malenkost branila tezu da prag treba ukinuti. Zar vas stranke ne uvjeravaju da je na listama „probrano društvo“, „najbolji od najboljih“, moralne, pametne, sposobne, vrijedne osobe s nultom stopom tolerancije prema korupciji?! Pa kad stranke s tim nebulozama šopaju narod, tada treba narodu omogućiti da između jednakih ponuđenih sami odluče tko će ih predstavljati u Saboru. Bilo bi to kakva-takva demokracija. Ali, vraga, neće stranke demokraciju. Žele strogu kontrolu. Zato i nije prihvaćen prijedlog o nespojovosti funkcija, pa je - licemjeri svih županija, gradova i općina, ujedinite se - ostavljeno narodu da odluči može li gradonačelnik Splita, primjerice, biti ujedno i saborski zastupnik. Željko Kerum obrukao se i kao gradonačelnik i kao zastupnik. Dosad je u Saboru rekao jedino: „Prisežem.“ Usvojen je - po meni jedini korektan dio zakona - prijedlog većine da se za parlament ne mogu kandidirati osobe ogrezle u teške zločine. Da smo moralno društvo, da stranke kažnjavaju one koji su se ogriješili ne samo u zakon, već i u moral, da institucije pravne države rade svoj posao, da društvo nije toliko toleratno prema lopovima, ove odredbe u zakonu i ne bi trebalo biti.

P.S. Predlagao sam u raspravi i zabranu predizbornih koalicija koje potiču sveopći kupleraj. Ako u vašoj, trećoj izbornoj jedinici uistinu narod želi - primjerice - HSLS u Saboru, narod će za HSLS glasati. Žele li vidjeti nekoga od Laburista na Markovom trgu, za Laburiste će i glasati. Da se ne bi hrvatska politička scena svela na tri ili četiri parlamentarne stranke, predlagao sam - kao što je to, uostalom, u svojemu prijedlogu sročila od moje malenkosti ideološki svjetlosnu godinu udaljena Željka Markić - izborni prag od tri posto. U Saboru mi je kolegica Ingrid Antičević Marinović replicirala kako su upravo predizborne koalicije jamac netrgovanja. Čista obmana. Tko se sve nalazi u HDZ-ovoj koaliciji? Znadete li pobrojati sve te svjetonazore? Tko bi se sve mogao naći u SDP-ovoj koaliciji? Čak i oni koji su na spomen koalicije sa SDP-om ili - ne daj Bože HNS-om - vadili pištolj, danas se javno, pred kamerama nude SDP-u i HNS-u. Predizborne koalicije su spašavanje pokojeg stranačkog vojaka ili vojakinje, a u konačnici - kraj stranke. Kada bi vlast ovisila isključivo o izbornim pobjednicima (a ne rejtingaškim bijednicima), tada bi narod znao u koga zbog loših rezultata treba uprijeti prstom. I na taj način bi se stranke morale profilirati, određivati svoju poziciju na političkoj sceni da bi se za njih uopće i glasalo. Pravilo - tko da više, ili, točnije, tko da išta, čisti je kupleraj, po onoj: „Koliko košta stranka? Dva mandata?! Kupljeno! Prodano!“