PISMO IZ ZAGREBA: VELIKE TAŠTINE MALIH LJUDI JOŠ MANJIH DJELA

Nacija može odahnuti! Predsjednik Vlade i predsjednica države konačno će se sresti. I to - koje li prijevare - na neutralnom terenu. Gdje? U Saboru. Kada? Za dva dana. Zašto razgovaraju u Saboru? Zato što su im napuhana ega blokirala upotrebu mozga zaduženog za racionalno razmišljanje. I, treba upozoriti, neće Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović u Saboru sjesti jedan nasuprot drugog, sami - ili uz još pokojeg savjetnika - i razgovarati o prekobrojnim, dva desetljeća nagomilavanim problemima. O, recimo, potpuno pogaženim kriterijima i na smetlište bačenim moralnim zasadama koje smo i kao narod i kao pojedinci imali. Neće razgovarati o nikad većim podjelama koje potiču i Milanović i Grabar Kitarović, i HDZ i SDP. Neće razgovarati o mržnji koja kulja s portala, malih ekrana, radijskih postaja ili s naslovnica dnevnih i tjednih novina. Neće razgovarati o bijedi u kojoj živi više od trećine hrvatskih građana. Neće razgovarati o - primjerice - deset tisuća gladne djece koja nemaju pet ili sedam kuna za školski objed. Neće dva tašta predsjednika sjesti za stol da se dogovore kako zemlju izvući iz krize te kako mogu jedan i drugi pridonijeti da ljudi u koje se zaklinju izađu iz dužničkog ropstva.

Nije li najvažnije da budu

 razumni?!

K. G. Kitarović i Milanović će se sresti na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost koju zajedno sazivaju. Milanović je predložio Sabor kao „neutralni teren“ a K. G. Kitarović je to „sa zadovoljstvom“ prihvatila. O ćemu će se raspravljati na sjednici VNS-a? Ne o nebitnoj, već rutinskoj stvari - usvajanju smjernica za rad sigurnosno-obavještajnih agencija (Milanovićeve opsesije) za 2015. Ali, važno je, čujem na saborskim hodnicima, da se „šefovi dva brda“ sretnu. Kaj god. Nije li važnije da „šefovi“ budu razumni ljudi, dapače - državnici, te da rade o interesu hrvatskih građana, ili, kako bi to neki rekli: u interesu države?! Milanović niti jednog trenutka nije u sebi mogao zatomiti netrpeljivost prema K. G. Kitarović, odnosno, prema činjenici da im je do prije šest mjeseci hrvatskoj javnosti releativno nepoznata političarka, tretirana - ruku na srce - kao autsajderica, svojom pobjedom na predsjedničkim izborima pomutila sve planove. Usprkos činjenici da su dva stanara dva najpoznatija zagrebačka politička brda sve oporije komunicirala. S Josipovićem, kao predsjednikom, Kukuriku koalicija je imala barem minimalne šanse ne za pobjedu, već za ravnopravnu borbu na predstojećim parlamentarnim izborima. Milanovićev animozitet prema KGK teško je podnošljiv, ali je - znajući premijerov karakter i netalent u komunikaciji - analitičarima razumljiv.

Bok - nije 

čestitka

Kako stoji predsjednica Kolinda G. Kitarović s komunikacijom prema Vladi, odnosno, Milanoviću? Jednako kao i Milanović u komunikaciji s njom. Predsednica je sama prihvatila ulogu opozicionarke naspram Vlade, što je ozbiljan gaf državnice koja ima ambiciju biti predsjednica ne samo svim građanima Hrvatske, već i svim Hrvatima, ma gdje bili. 

Onoliko koliko se Milanović zaigrao „principijelnošću“ da protivnicima, onima koje ne može smisliti u bilo kojoj vlasti, ne čestita, već im nonšalantno kaže: „Bok!“, kao što je to rekao (navodno) KGK na inauguraciji, toliko se K. G. Kitarović zaigrala sa svojom veličinom, značajem i ovlastima (koje nema). Iako mora biti - jer je izabrana na izravnim izborima - faktor stabilnosti nestabilne hrvatske političke scene, KGK je načas pomislila kako će ona, pošto ju je izabrala četvrtina građana Hrvatske, vedriti i oblačiti. I na Pantovčaku i na Gornjem gradu. Neće, jer joj takve ovlasti ne daje Ustav. Ne može KGK smijeniti Milanovića ili raspisati prijevremene izbore jer SDP - iako već dulje egzistira kao, formalno, manjinska Vlada - ima još uvijek, kad se potrudi, 76 ili više ruku u Saboru. KGK nije i ne smije biti izaslanica Tomislava Karamarka, nije i ne smije biti glasnogovornica HDZ-a. A ona to jest, svako malo. Jao si ga državi, odnosno, svima nama kad nam se dvoje „državnika“ bode nasred brvna. Ne zbog našeg dobra, već zbog vlastitih, neobuzdanih taština.

P.S.  A zbog čega je Milanović predložio neutralni teren, tj., jednu od saborskih dvorana? Zato što mu je i mrska pomisao da se sjednica VNS-a održi, kao što su se neke od sjednica dosad održavale, na Pantovčaku, u uredu Predjednice. Za njega, njegovu logiku, njegovu „visost“, bio bi to poraz. Da ode prvi na Pantovčak, razmišlja valjda Milanović, bio bi to znak predaje. Pametni bi taj potez ocijenili mudrim. Ali, daleko je premijer od mudra čovjeka (da je mudar, okupljao bi - kao što okuplja Karamarko - oko sebe, a ne bi rastjerivao političke sličnomišljenike). Zašto premijer nije predsjednicu pozvao u Banske dvore (na razgovor oči u oči)? Zato što bi tim pozivom priznao ono što je priznalo četiri i pol milijuna ljudi - da je KGK pobijedila. Sjetite se da Milanović 2007. nije gotovo dva mjeseca priznao pobjedu HDZ-a, odnosno, svog ljutog protivnika Sanadera. Ali ne zato što je on već tada sve u šesnaest iskazivao kleptomanske „manire“, već zato što Milanović nije mogao zatomiti svoju taštinu. Ne može shvatiti da te u politici više od poraza obilježavaju principijelnost, čist obraz (o kojem ga je - bezuspješno - učio Račan) te dostojanstveno ustajanje nakon pada. No, ni Kolindi Grabar Kitarović nije baš bilo u interesu da se VNS održi na „neželjenom“ Pantovčaku koji će joj, izgleda, uskoro jako prirasti srcu. Mogla se sjednica VNS-a održati u Visokoj - kao što su se sjednice VNS-a u tim prostorima i održavale - ali bilo bi to kopanje po ranama KGK koja se odveć zaigrala u predizbornoj kampanji. Baš me zanima kako će se toga dana, u četvrtak, raditi u Saboru, na kojim će mukama biti predsjedničino osiguranje te zbog čega je odjednom Sabor postao podstanarska oaza VNS-a, odnosno, predsjednika Vlade i predsjednice države? Tim više što predsjednik Sabora Josip Leko nije član VNS-a. Ovo je, čini mi se, još jedno podcjenjivanje Sabora i njegovih aktivnosti. Laž je kako je normalno da se tako važne sjednice održavaju u zgradi parlamenta - kako su poručili iz Vlade. Niti je to neka važna sjednica, važnija od sjednice parlamenta, niti je Sabor izabran za mjesto sastanka jer Milanović i K. G. Kitarović poštuju hrvatski parlament. Riječ je o napuhanim taštinama koje se Saborom služe kao smokvinim listom.