TREĆA SNAGA SE MORA OKUPLJATI OKO M. POSAVCA

Rat živaca. Probni baloni. Pumpanje vlastita ega. Davanje na važnosti samome sebi. Dodvoravanje. Snubljenje. Trgovina. I, na kraju, spašavanje vlastite stražnjice. Počela je predizborna kampanja u kojoj se mali predstavljaju velikima, a veliki kolosima (a ne mogu bez malih?!). Počela je predizborna kombinatorika koja graniči s ludilom. Evo kako to izgleda u praksi. Sjedim za računalom, u Klub nezavisnih ljevičara ulazi Slavko Linić. Dok skida ogrtač, pogledi nam se nekoliko puta susreću. Opazio je na stolu neke tjednike i dnevnike. „Čitao si?“ - pita me - „Jesam, ali samo naslove i opremu. Ne volim SF-ove“ - odgovaram Liniću, političaru kojeg karakterizira temeljitost. „Ne znam kome sve to treba i zašto sve to jedni govore, a drugi pišu. Ili pišu i ono što nitko ne govori. Ne sjećam se kad sam jeo štrukle, a piše da sam ih neki dan jeo...“ Odlazimo u sabornicu, a razgovor o izborima nastavljamo nakon rasprave. I taj razgovor nema ama baš nikakve veze s onim o čemu su se naveliko raspisali i raspričali mediji. U jednom od tjednika piše (u naslovu) da će bivši predsjednik Ivo Josipović spasiti ljevicu tako da kao lider okupi Čačića i reformiste, HNS, IDS, Laburiste, Jadranku Kosor, Linića...

Čačić ljevičar?!?!

Žive i polumrtve. Stranke, strančice bez glasača i osobe koje medijski dobro zvuče. I, da, u gotovo svim tim tekstovima spominje se međimurski župan Matija Posavec. Zašto? Zato što im treba netko mlad, u trendu, prodoran, netko s budućnošću. A tu mu budućnost - oni koji mu se pokušavaju vješati - i te kako mogu ugroziti. M. Posavec je u gotovo svim kombinacijama, s HNS-om i bez HNS-a, s Čačićem i bez Čačića, s Josipovićem i bez Josipovića... Još do jučer, prije drugoga pritvora, u to su društvo, ne bez vraga, ubacivali i Milana Bandića. I zar je to ljevica? Po čemu?

Tko je uopće od tih ljudi ljevičar? Može li se zamisliti veći politički ričet od onog koji se ovih dana veže uz Josipovića?! Teško. Ako bivši Predsjednik želi doista biti protagonist ljevice koju je, bez dvojbe, SDP odavno napustio, što će mu Ratko Čačić koji se ni sam nikad nije deklarirao kao ljevičar?! Uvijek je bio, i javnost ga tako percipira, centrist koji može - to sam kaže - i s ljevima i s desnima.

Njegovo političko djelovanje nije ideološki obojano, što je, po mom skromnom mišljenju, veliki nedostatak. Vrlo sličan Čačiću je i Karamarko, ali i Milanović koji bi se bez problema dobro uklopio u - primjerice - ono liberalnije, Miloševićevo HDZ-ovo krilo.

Teško ga je 

ideološki odrediti

Iskreno, poznajem Matiju Posavca, ali ga ne mogu ideološki odrediti. Niti se on sam ne određuje u svojim političkim nastupima. U prvim izvanmeđimurskim intervjuima uglavnom tehnicira, osluškuje i - vidljivo je iz aviona - mjeri. Treba li ostati u HNS-u koji bez SDP-a teško da može opstati? Je li Posavcu mjesto uz Čačića koji ga je gurnuo u vatru, pružio mu priliku? No, Posavec je sam, svojom osobnošću osvojio poziciju župana. I bila bi šteta da krivim potezima doživi sudbinu svog, govorili su (također) HNS-ovci, perspektivnog prezimenjaka. Svatko tko misli da je Posavcu lako te da ga, što god odluči, čeka ružičasta budućnost, grdno se vara. Ako želi bez muke i rizika u Sabor, najsigurnije mu je ostati u HNS-u jer će kao dio Kukuriku koalicije biti u trećoj izbornoj jedinici u samom vrhu, sa sto puta sigurnijim prolazom od Čačića. No, u toj varijanti postat će opozicijski saborski zastupnik, a Međimurje će u prijevremene izbore za župana. Treći put, ili, kako su to mediji plasirali - spašavanje ljevice (bez ljevičara), s ljudima koje veže jedino interes, unaprijed je osuđen na neuspjeh. Osim, naravno, ako se ti trećeputaši ne skupe oko - Posavca.

Stranka bi bila pucanj u prazno

Da, u ovom trenutku Matija Posavec ima veći glasački potencijal i od Čačića i od Josipovića. Posavec može, uz pametnu ekipu koja nije skupljena zbrda-zdola, učiniti ono što nisu Laburisti i što neće ni Orah, a ni Živi zid. Treba učiti na pogreškama negdašnjeg (i Gotovčeg, pa i Budišinog) HSLS-a (jer današnji je bez identiteta), otprije spomenutih bljeskalica koje se, sve je jasnije, počinju pretvarati u zvijezde padalice. Kada bi M. Posavec počeo oko sebe okupljati ljude od Metkovića, Trogira, Omiša, Rijeke, Zagreba, Varaždina... bila bi to dobra osnovica za neku alternativu. Navija li to moja malenkost za neku novu stranku? Nova bi stranka u ovom času bila pucanj u prazno. Zašto? Zato što ni M. Posavec nema za tu novu stranačku priču ideološku pozadinu, naročito ne onu ljevičarsku, a jedino je na ljevici prazan prostor. Ali s nezavisnim listama (zašto ne i u svim izbornim jedinicama) na kojima su jake, nekompromitirane osobe, političari od formata, ljudi od profila (bez troglodita), s pet, šest zajedničkih programskih točaka bitnih za prosperitet Hrvatske, može se postići ugodno iznenađenje i potrebno osvježenje predstojećih parlamentarnih izbora. Bio bi to saborski klub, uvjeren sam, u kojem bi bilo više zastupnika nego što će ga imati klub manjinaca.

P.S. Dosad ste već, vjerujem, shvatili da izbori neće biti u svibnju. Kako je uopće nekome palo na pamet da lansira priču o svibanjskim izborima? Dovraga, po kojoj bi to logici SDP raspustio Sabor, a da pritom za HDZ-om zaostaje najmanje desetak posto? Tu su priču izmislili oni koji nemaju veze s logikom, a proširili su je oni koji čitav život jedino osluškuju što će drugi reći. Kada me glavni urednik Međimurja Ivica Jurgec nazvao i pitao koliko ima istine u priči o majskim izborima, odgovorio sam mu: „Besmislica!“ Jesam li mu tako odgovorio zato što imam informacije iz krugova bliskih vlasti? Ne. Nisam blizak ni Milanoviću, a ni V. Pusić. Dobar sam s nekoliko ministara, ali s njima o izborima nisam razgovarao. Oslonio sam se na logiku i Milanovićev pragmatizam koji mnogi podcjenjuju. Kada bi Milanović raspisao izbore prije - recimo - jeseni (a i jesen je prerana), bilo bi to ne pucanje u vlastitu nogu, već - političko samoubojstvo. Ono kako je počeo raditi posljednjih tjedana, ono što radi (komunicira s glasačima iako je introvertan tip) na terenu i poteze koje vuče Vlada, znak su da je ozbiljno zagrizao za još jedan mandat. A po njega treba poći čim kasnije, nakon Nove godine. Ima li šanse? Ima. Kao što je 2007. izgubio već dobivene izbore, tako 2016. može dobiti već izgubljene izbore. Ali ne bez „kluba“ nezavisnih.