Kolumne 07.04.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 13:03.

KAKO TO DA BOZANIĆ VIDI LIHVARENJE TEK U IZBORNOJ GODINI?!

Sjeća li se još itko vremena u kojem su radnici Tvornice duhana Zagreb štrajkali zato što su se morali odlučiti za jednu od dvije opcije: ili otići na rad u Kanfanar ili otkaz s otpremninom?! Tko im se u štrajku i(li) protestu pridružio? Nitko. Ni radnicama Kamenskog u štrajku se nije nitko pridružio. Pitao sam i njih, ali i radnike sada već bivše, raskupusane Tvornice duhana: „Jeste li se vi iti jednom solidarizirali s radnicima drugih tvrtki kojima su prijetili otkazi?“ Odgovor je glasio: „Nismo.“ Tvornica Kamensko postala je simbol planskog uništavanja nekad odlične tekstilne industrije kako bi se u centru Zagreba pljačkaši - sve sami stupovi hrvatskoga društva - domogli atraktivnog zemljišta. I usprkos tomu, masovnog prosvjeda nije bilo. Nitko, ili gotovo nitko nije prosvjedovao kada su jedna za drugom padale tvrtke koje su zapošljavale stotine ili tisuće radnika. Te su tvrtke mogle i danas egzistirati da ih nisu uz „blagoslov“ Hrvatskoga sabora, političkih stranaka, najutjecajnijih pravnih stručnjaka, „uglednih“ Hrvata te svih institucija koje bi pljačku trebale progoniti oteli od HDZ-ove „elite“ izabrani podobnici.

Lustrirati treba one iz devedesetih

Nekadašnja državna revizorica Šima Krasić dokazala je kako je velika većina privatizacije naših, a potom državnih tvornica prutupravna, prevarantska, pljačkaška. Tko je do danas za to odgovarao? Nitko. Ili gotovo nitko. Nije dgovarala niti jedna velika zvjerka. Kada Tomislav Karamarko obećava narodu lustraciju koja nije - upravo zbog volje HDZ-a i Franje Tuđmana - izvršena kada je trebala biti izvršena, prije 20 godina, morao bi shvatiti da je potrebnija lustracija onih političara koji su devedesetih digli ruke za set zakona o privatizaciji. Tim su činom ozakonili pljačku. Nekima od njih trebalo bi zabraniti bavljanje javnim poslovima, a nekima bi trebalo suditi. I, tek usput - a zašto Tuđman i HDZ nisu proveli lustraciju devedesetih, kada je za to bilo vrijeme? Zato što su mnogi koje bi lustriracija zahvatila bili - a neki još uvijek jesu - u HDZ-u. Trebalo bi lustrirati one koji su dopustili pljačku Ivi Sanaderu, one koji nisu htjeli prerano kukurikati... Svi su oni - i devedesetih i dvijetisućitih - omogućili ili podsticali korupcijsku hobotnicu. Ni danas nemaju što raditi u politici, odnosno, na javnim funkcijama.

Lopovi drže 

moralke

Slušam u Saboru kako s velikim žarom, u pozi pravednika, s podignutim prstom na korupciju jurišaju oni koji u Sanaderovoj Vladi kao ministri protiv korupcije nisu ni pisnuli. Nemaju srama, ali imaju džon obraz. Mjesec ili dva dana prije osude za kriminal, Petar Čobanković držao je moralke u Saboru. Podučavao je sve nas kako treba raditi. Je li mu itko rekao: „Zašutite! Kako vas nije sram!?“ Nitko osim moje malenkosti. Zašto sam u tome bio usamljen? Zato što je nepristojno nemoralnoj osobi reći da je nemoralna, a nesposobnom da je nesposoban. Zato i postajemo društvo u kojemu su pogažene sve vrijednosti. Osnovni hrvatski problem je nemoral, nepoštenje koje društvo tolerira. Biraju se na izborima oni protiv kojih se ili vode sudski procesi ili oni koji su osuđeni za kriminal. Strašno. Takvo društvo nema nikakve šanse. Prošloga smo tjedna u saborsku proceduru uputili zakon o ispitivanju porijekla imovine i javnost je, uglavnom, pozitivno reagirala. Zakon su dobrodošlim ocijenili i neki profesori s pravnog fakulteta. Ali bilo je i onih koji su nam spočitnuli da tim prijedlogom zakona legaliziramo ono što je nezakonito stečeno.

Pravosuđe je 

najlošija karika

Zašto to tvrde? Zato što smo zakonom zaobišli sudski postupak. A zaobišli smo ga namjerno jer su sudovi najslabija institucionalna karika. Zbog sudova u Hrvatskoj vlada kaos, zbog loših, potkupljivih, nezaineresiranih, nestručnih sudaca sudski postupci traju najdulje u Europi, zbog njih je sudska praksa neujednačena, zbog njih (što ne znači da nema odličnih, poštenih i stručnih sudaca, ali su oni gurnuti na marginu) je Hrvatska postala Divlji zapad. Dio te najslabije pravosudne karike je DORH. DORH je činio sve da što manje kriminalaca sjedne na optuženičku klupu. I nakon što je nezastarijevanje pretvorbenog kriminala poustavljeno, koliko je istraga o privatizacijskim pljačkama pokrenuto? Koliko je ljudi za pljačku osuđeno? Koliko je opljačkanog vraćeno? Ništa ili zanemarivo. Pravosuđe smo, dakle, trebali zaobići, pa u zakonu predlažemo obvezu da porezne uprave na temelju poreznih kartica utvrde postoji li nesklad između zarade, odnosno, plaćenog poreza (a porezne se kartice vode od 1992.) i imovine. Ako postoji, naplaćuje se porez od 45 posto, ako se plati odmah i ako nema prigovora na rješenje porezne uprave. Ako se ne plati odmah, zaračunavaju se zatazne kamate koje iznose često više i od vrijednosti imovine. Provjeravati treba sve, ali prvo one koji su navedeni u izvješćima Državne revizije. Putokaz postoji, postoje instrumenti, a postoji li uistinu volja da se hvataju lopovi, pokazat će u raspravi i - naročito - glasanju SDP i HDZ. Dakako, ovaj zakon ne isključuje i kazneni progon osoba koje su imovinu stekle pljačkom. Obavljen posao porezne uprave bit će DORH-u odlična podloga za istragu, a sudu za osudu.

 

P.S. „Nitko nema pravo pilatovski prati ruke oko kredita u švicarcima“ - najcitiraniji je naglasak iz uskrsne poruke kardinala Bozanića. Sjajno! Rano se sjetio. I on i Crkva. Prije pet, šest godina, kada sam pisao guverneru HNB-a Rohatinskom da kao čovjek od autoriteta potakne ukidanje devizne klauzule (a to se može samo zakonom u Saboru), od Bozanića i Crkve, bilo koje, nije se čula niti riječ. Tada, kada smo upozoravali (s kolegom Vuljanićem ispred HNB-a) o tome da polako, ali sigurno ulazimo u dužničko ropstvo, crkve se nisu oglasile. Nisu se oglasili, vidi vraga, niti branitelji. Čak-štoviše, Bozanić i Crkva su one koji su sustavno desetljećima pljačkali hrvatske građane škropili svetom vodicom, a branitelji su pljačkaše, pa i Sanadera, držali na dlanu kao malo vode. Nikad oni u šatoru nisu prosvjedovali protiv krađe stotina milijuna ili milijardi, ali spočitavaju Staziću ljetovanje za sedam kuna po danu. To je licemjerje i politikantstvo. U Saboru sam jedini digao glas protiv Bajićeva nečinjenja te sam, prije nekoliko mjeseci, ustvrdio da su Rohatinski (koji je - moj grijeh, moj preveliki grijeh - u početku zaveo i moju malenkost) i Vujčić učinili građanima RH više štete nego velikosrbijanska agresija devedeetih. Ova zakašnjela, ali i sada dobrodošla intervencija kardinala Bozanića može dovesti do zaključka da je i on uključen u predizbornu kampanju. Zato što se sve znalo i sve se vidjelo odavno, a oni tek sada progledaše. Za koga? Za buduće vladare ili opljačkane?

Izvor: 3128