SVJETSKI - PA VALJDA I NAŠ - DAN ZDRAVLJA

Sveopća svjetska Organizacija Ujedinjenih naroda, stvarana u teškim godinama Drugoga svjetskoga rata i konačno utemeljena 24. listopada 1945., od samoga svoga početka imala je i drugih briga, sasvim drukčijih, a ipak ne manje važnih  od rata i ratnih opasnosti. Među njima je i najveće blago koje živ čovjek ima - i na koje, ipak, često niti misli niti ga čuva dok ga ima! To je zdravlje. Istina,doduše, jest da je i prije OUN-a, već od 1919. godine, postojala Higijenska organizacija koja je trebala pokrivati cijeli svijet, ali je u tom ratu jednostavno nestala zajedno sa svojim patronom Ligom naroda. Zato su Ujedinjeni narodi već na  svojoj prvoj, utemeljiteljskoj skupštini potaknuli ponovno stvaranje nečega takvoga. Nakon velikih i složenih priprema pod vodstvom  našega čovjeka dr. Andrije Štampara, nova Svjetska zdravstvena organizacija sa sjedištem u švicarskoj Ženevi bila je utemeljena 7. travnja 1948. Taj će dan, sedmi  travnja, Ujedinjeni narodi 1962. godine proglasiti Svjetskim danom zdravlja i ta njihova odluka još vrijedi.

Premda se gotovo poklopilo s tim, ali ne spominjući to, nego kao povod naglašavajući samo dvadesetu obljetnicu oslobođenja Čakovca i Međimurja od okupacije i fašizma - 6. travnja 1945. - što se uistinu poklopilo - toga dana, tj., 6. travnja 1965., u Čakovcu su bili Paviljoni Medicinskog centra predani na korištenje, kako je to objavio mjesni tjednik Međimurje dan potom. Evo njegove vijesti u cjelini:

U okviru proslave 20-godišnjice oslobođenja jučer poslije podne uz prigodnu svečanost predani su na korištenje novi paviljoni Medicinskog centra u Čakovcu.

Izgradnjom ovih objekata zdravstvena služba će konačno riješiti pitanje pomanjkanja prostora koje je bilo aktualno već desetak godina. U prvom paviljonu smjetit će se ambulantno-poliklinički dio. Sve tri ambulante opće medicine, koje će se nalaziti u ovoj zgradi, imat će posebno previjalište i kartoteku, što će donekle omogućiti slobodan izbor liječnika. U prvom paviljonu radit će i sve specijalističke ambulante i to: internistička, kirurška, ginekološka, kožno-venerična, ortopedska, urološka, očna, neuropsihijatrijska, ORL (uho, grlo, nos) i fizikalna terapija, te  savjetovalište za kontracepciju i trudnice. U ovoj zgradi smjestit će se i kompletna zubarska služba kao i dobro opremljeni zubno-tehnički laboratorij, zatim cenralni rendgen kabinet, kabinet za transfuziju krvi i centralni biokemijski i  bakteriološki laboratorij.

U drugom paviljonu nalazit će se interno-zarazni odjel  sa 70 kreveta, te ORL (uho, grlo, nos) odjel sa 20 kreveta i operacionom dvoranom. U ovoj zgradi bit će i centralna apoteka za čitav Medicinski centar, kao i praonica rublja i kotlovnica centralnog grijanja.

Na ovaj način oslobodit će se sadašnje prostorije ambulante opće prakse  i zubarske službe u koje će se smjestiti dispanzer za školsku djecu  i omladinu, a u sadašnje prostorije očne ambulante i fizikalne terapije proširit će se antizuberkulozni dispanzer.  Sada će više prostora dobiti i neke druge službe kao kabinet za transfuziju krvi, ginekološlo-porodiljni odjel, te raumatologija kirurškog odjela. Bez sumnje je da će proširenjem ambulantno-polikliničkog kao i bolničkog prostora  zdravsvena služba biti u mogućnosti da brže i efikasnije pruža najrazličitije oblike  zdravstvene zaštite.

Riječ je o bolničkoj zgradi okrenutoj prema jugu, prema današnjem, recimo tako, parku kojega tada još nije bilo. Bilo je to prvo proširenje aktualnog bolničkog prostora u novi objekt izvan nekadašnje upravne zgrade bivšeg Feštetićevog veleposjeda u kojoj je - na brzinu preuređenoj i prilagođenoj - bolnica bila otvorena 1922. godine. U početku je primala kirurške, internističke, kožno-veneričke i trahomske bolesnike, a imala je i rađaonicu. Prema jednom kasnijem izvješću, koje bi se zbog pisca moglo smatrati provjerenim i točnim, u njoj su radili ravnatelj i primarni liječnik kirurgije, uz njega tri liječnika stažista, dva admnistrativna službenika, jedan [!] bolničar i jedna [!] bolničarka [uz četiri liječnika i u pet “odjela”!!! – V. K.], dva podvornika, jedna kuharica, jedna radnica u praonici, jedan bravar i jedan vrtlar.

Razumije se, četiri desetljeća potom, potrebe su bile bitno drukčije i veće, pa je danas nezamislivo kako je bolnica u nebolničkoj zgradi uopće mogla funkcionirati, a kamoli zadovoljavati potrebe. Ni danas pedeset godina stari paviljoni nisu bili dovoljni, pa je nepuno desetljeće potom morala biti sagrađena nova bolnica, ali to ne smije biti razlog da se njihovom predavanju na korištenje ne priznaju  važnost i značenje.

P.S.  Više razloga onemogućilo je da se ante festum, tj., unaprijed, a ne tek post festum, ili naknadno, nešto kaže o mjesecu travnju, posebno o njegovu prvom danu. Za negdašnje Međimurce april je bio toliko poznat po nestalnu vremenu da se i za čovjeka prevrtljivca govorilo da je zmotani kak april ili moči mu vervati kak i aprilskomu vremenu! Ta njegova osobina napravila je od prvoga njegova dana poseban svetek kad su ljudi znali i smjeli šaliti se bez uvrede onoga koji je (nerijetko!) šali nasjeo. Netko je nekomu znao iznenada reći, npr., Buš si na žniranca stal, Zakaj si tak kuštravi, Šlic ti je reskapčeni i sl., a kad je dotični barem pogledom brzo reagirao, pa bio upozoren Prvi april!, obostrani smijeh znao je poprimiti i druge izražaje zadovoljstva. Nažalost, i to već spada u ono Bilo, pa (odavno već) prošlo!