NE BRINE IH RASIZAM, VEĆ IH BRINE ŠTO RASIZAM DRUGI PRIMJEĆUJU

PISMO IZ ZAGREBA

Kada su jednom pitali Tomislava Karamarka ima li HDZ vladu u sjeni, šef najveće oporbene stranke lakonski je odgovorio: „Što će nam to!?“ I HDZ će, stopama Kukuriku koalicije, nespreman u vlast. Bez programa, bez zakona, bez strategija, bez promjena... Bit će to po onoj staroj: „Sjaši Kurta da uzjaše Murta!“ Zapravo, smjena HDZ-a sa SDP-om i obrnuto pravi je mali perpetuum mobile. Kao što „običan“, neuk čovjek ne zna zbog čega pada kiša, sijevaju munje ili puše vjetar, tako ne zna ni zbog čega nakon SDP-a treba izabrati HDZ. Smatra, valjda, da je to prirodno. Prirodna je i obilna kiša. A onda i poplava. I, kao što logično zaključujete, nije dobro sve što je prirodno. Naročito ako te to „prirodno“ unesrećuje, kao što je hrvatski narod unesrećivao HDZ u dva duga perioda, čitavih devedesetih i osam godina nakon 2003. Zar bi bilo bolje da nas i dalje „poplavljuju“ ili „spaljuju“ SDP i HNS? Zasad je šteta - ipak - debelo na strani HDZ-a. Ali, vratit ću se onoj Karamarkovoj tezi o suvišnosti vlade u sjeni.

Paralelna vlast iz šatora

Što će HDZ-u vlada u sjeni?! HDZ-u ne treba vlada u sjeni jer je već ima, istina - neformaliziranu. HDZ-ova vlada u sjeni postoji. Ima i svoju rezidenciju, u šatoru. A „šatoraši“ su ili vlada u sjeni ili (otet će se oni kontroli i Karamarka i Brkića) paralelna vlast. A tu paralelnu (HDZ-ovu) vlast predvode Josip Klemm i Đuro Glogoški, Karamarko-Brkićeva pričuvna bojna čiji se prvi i drugi potpredsjednik vlade u sjeni bore za buduće pozicije. Nema događaja u zemlji, a da se Glogoški i Klemm ne oglase. Presice o svim državničkim, gospodarskim i sigurnosnim pitanjima održavaju češće nego Kolinda Grabar Kitarović, Josip Leko i Zoran Milanović zajedno. I sve to i HTV uredno objavljuje. Nema vijesti iz Vlade, ali ima iz šatora. Nema vijesti iz gospodarstva, ali ima iz šatora. Nema vijesti i predsjedničkog ureda, ali ima iz šatora. Nema vijesti iz zdravstva, ali ima iz šatora. U kojemu čas smjenjuju ministre i njihove pomoćnike, čas premijera, čas čitavu Vladu, čas analiziraju - kao neki dan - gospodarsku strategiju, čas ideologiju Kukurikavaca, čas podučavaju o domoljublju, čas pišu zakone, čas nadopunjuju Ustav, čas su sud za ratne zločine, čas inkvizicija za ljevičarsku bagru.

Što Karamarko misli, Klemm govori

Imaju, kao prava vlada u sjeni, nepogrešiv osjet za izdajnike, jugofile i udbaše. Oni su mjerilo i za proslave, od Uskrsa preko Božića do Dana pobjede. Branitelji su - izvještavaju mediji iz ŠATORA (koji je radno-prezentacijsko-propagandni ured, a obitavalište ili privremeno stanište su ipak nešto uređeniji, luksuzniji prostori, državni i privatni) - protiv vojne parade u Zagrebu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Neki bi - a ti neki su, zna se, jugofili, antihrvati, ološ odnarođena - prekrajali povijest. Ma štogod to značilo. Sve ono što u HDZ-u misle, a ne usude se - najviše zbog međunarodne javnosti - blebetnuti, blebetnu oni u šatoru. I zato novinari hrle u šator. Znaju da ono što Brkić i Karamrko misle, Glogoški i Klemm govore. I nije čudo da su im svi troškovi višemjesečnog kampiranja u šatoru, po kućama i hotelima pokriveni. Ima onih koji za vladu iz šatora - a ona se postavlja iznad prave Vlade, legalne i legitimne vlasti - rado odrešuju kesu. Ta se vlada u sjeni izdiže iznad zakona. Zato i proglašava hapšenje Bandića politički motiviranim, a Freda Matića bivšim ministrom. Zato što oni imaju svoga.

Izdići će se oni ponovo iznad zakona

Kada ljudi s Trga žrtava fašizma te s „trga žrtava Freda Matića“ dođu na vlast, sve će zakone ili staviti izvan snage ili će domoljube poput Bandića, Karamarka, Brkića, Klemma, Glogoškog, Kalmete... izdići iznad zakona. U bilo kojoj malo barem mrvicu civiliziranijoj državi rečenica i od Severine eksponiranije osobe (Glogoški): „Neka se Leko malo izdige iznad zakona!“ - izazvala bi društveni i civilizacijski potres. U Hrvatskoj je ta vodilja skore budućnosti i, svjedoci smo, ne tako davne prošlosti, („izdignimo se iznad zakona“) prešućena. Ali je zato življena. Kada se saznalo da Glogoški zlokoristi sporazum o korištenju državne kuće (namijenjene stopostotnim ratnim invalidima u vrijeme liječenja u Zagrebu), vođa prosvjeda lakonski je odgovorio: „Ja na to imam pravo!“ Tko mu je dao to pravo? Nitko, sam si je uzeo. Kao što bi drugima mnoga prava oduzeo. I kad mu to kažete, tužit će vas. Zbog čega? Zbog verbalnog delikta. Pa ne smijete misliti drukčije nego što misle Klem, Glogoški i ostatak društva iz šatora. Odabranog, dobro raspoređenog, svetom vodicom poškropljenog, moćnog i na mig spremnog na djelovanje. U medijima su - u odnosu na stvarnost - med i mlijeko. A sve vam je to, zapravo, druga strana medalje buduće vlasti.

P.S. Gledao sam Otvoreno Mislava Togonala o kazni UEFA-e i sve se čudim što ljudi nisu kadri izgovoriti da bi opravdali javno glorificiranje ustaštva, fašizma!? Ma što mi imamo razglabati o puzajućoj fašizaciji kada nam je privreda u komi!? I to još govore - pretpostavljam - prakticirajući vjernici, domoljubi, čovjekoljubi... Strašno! Kako HNS mogu tako drastično kazniti zbog toga što je osamsto ili tisuću ljudi izvikivalo ustaški pozdrav, a u Rusiji se na utakmicama mlate sve u šesnaest i nikome ništa?! Ta su opravdavanja neopravdivo gora od samog zlog čina. Uostalom, Davor Šuker, nekad nogometaš svjetske klase, a danas balkanski nogometni moćnik, u svojemu predizbornome (za člana izvršnog odbora UEFA-e) putešetviju propagirao je nultu stopu tolerancije prema rasizmu, diskriminaciji i nasilju u nogometu. No, isti je taj Šuker ne tako davno poručio: „Hrvatska će na svjetskom nogometnom prvenstvu igrati u čast Šimunića!“ A Šimunić je kažnjen neigranjem zbog rasističkog ispada. Koje je onda Šukerovo lice pravo - ono koje se dodvorava nogometnim moćnicima ili ono koje se dodvorava domaćoj desnici?! Nakon što su lani rasisti u Milanu napravili darmar, HNS-u je progledano kroz prste. Ponovljeno veličanje ustaštva na utakmici s Norveškom sustigla je kazna - prazan stadion na utakmici protiv Italije. No, ne brine nogometne moćnike (ali ni vlast) to što se na svim utakmicama veliča ustaštvo, već to što rasističke ispade drugi primjećuju. A primjećuju ih samo izdajice. Ne zaboravimo - uzročnik gospodarske krize je u pomanjkanju morala, poštenja. A u Hrvatskoj javnoga poštenja gotovo da i nema. Slučaj oko UEFA-ine kazne to i potvrđuje.