PO ČEMU JE TO KARAMARKO VEĆI DOMOLJUB OD MENE?!

Pozivu predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odazvali su se predstavnici ili predsjednici svih parlamentarnih stranaka i klubova saborskih zastupnika osim SDP-ovog i tek jednog novopristiglog SDP-ovog političkog krpelja. Kao što su mediji izvijestili, gotovo su svi Predsjedničini gosti s Pantovčaka otišli zadovoljni. Predsjednica je bila ugodna sugovornica. Nije docirala, sa zanimanjem je slušala i nije nametala svoje stavove. Stranke i klubove na Pantovčaku su - kao što rekoh - predstavljali predsjednici s eventualno još jednim suradnikom, osim nezavisnih ljevičara. Mi smo na Pantovčak otišli svi. Zašto? Zato što za različite probleme imamo različita mišljenja. Mogao bih - uvjeren sam - govoriti u ime svoga druga, sličnomišljenika Nikole Vuljanića (ili on u moje ime), ali ne i u ime Slavka Linića, jer o bitnim pitanjima poput, recimo, monetizacije autocesta ne mislimo čak ni slično, a kamoli isto. I to jest demokratičnost našega kluba - djelovati zajedno, a misliti različito. Zato smo se svi zaputili na Pantovčak, čemu se Predsjednica nije suprotstavila. Je li razgovor bio kurtoazan? Ni najmanje. Iako smo različitih svjetonazora, složili smo se da moramo potisnuti vlastiti ego i u interesu građana smanjiti političke tenzije te se dogovoriti o nacionalnim prioritetima.

Milanović ne 

polaže račune na Pantovčaku

Prvi i najvažniji, svi smo se složili, je zapošljavanje i podizanje standarda. O načinima kako to ostvariti se - naravno - ne slažemo. Ali razgovarati moramo. U suprotnom će stvar u svoje ruke preuzeti „ulica“. A od „ulice“, u konačnici, nema rješenja. „Ulica“ može biti sredstvo pritiska da se učini ono što moramo činiti. Kao što su mediji prenijeli, rekao sam Predsjednici da se ne slažem s pokušajem uspostavljanja parapolitičkog centra u Savskoj, a još se manje slažem što prosvjed u režiji HDZ-a KGK podupire. Iako sam, ako ne najžešći, a onda jedan od najžešćih kritičara politike premijera i njegove Vlade, jedini sam pred Predsjednicom podržao Milanovićevu odluku da se ne odazove ovom pozivu na Pantovčak. Zašto? Zato što je Milanović premijer i on operativno vodi državu. Račune treba polagati samo Hrvatskome saboru i, na kraju, glasačima. Naravno, Milanović ne polaže račune ni Saboru, a ni glasačima, koje je Kukuriku koalicija debelo izigrala, za što će biti kažnjena - bez ikakve sumnje - na izborima. Koja je, zapravo, bila svrha (nakana)  razgovora predsjednice i parlamentaraca, odnosno, šefova stranaka i(li) klubova? Iako se gotovo svi znamo, civilizirano je „upoznati“ se u novim okolnostima.

I Sanader je bio jako „nacionalan“

Zato sam i prihvatio odlazak na Pantovčak. Upravo s neistomišljenicima imamo o čemu razgovarati, polemizirati i - na kraju - ako su razlike (u interesu građana) premostive, postići kompromis (a ne koncenzus, kao što je to neki dan rekla Predsjednica). Hoćemo li ga postići? Nećemo. Iako se zalaže za jedinstvo, Predsjednica iz dana u dan povlači poteze koji dijele Hrvatsku na lijevu i desnu, na domoljubnu i onu koja to nije. To je njezin najveći krimen. KGK podržava Karamarka u podjeli Hrvatske na građane koji vole i građane koji ne vole Hrvatsku. Na prave i falšne Hrvate, na domoljubne i nedomoljubne stranke. Pa tako, primjerice, HDZ-ovu koaliciju nazivaju domoljubnom, a onu sa SDP-om na čelu - antihrvatskom. Vlast HDZ-a je hrvatska, a SDP-a anacionalna, nenarodna?! O tome Tomislav Karamarko - po anketama budući premijer - govori svakoga dana. S njim se, očito, slaže i KGK, što je znak da nije predsjednica onoj drugoj, „anacionalnoj“ polovici Hrvatske. Po čemu je to Tomislav Karamarko veći domoljub od mene? Po tome što je bio u Vladi Ive Sanadera? Po tome što je pretrčao zdesna nalijevo, a potom slijeva nadesno? Po tome što je prije petnaestak godina s Mesićem detuđmanizirao Hrvatsku, a danas je ponovo tuđmanizira?!

Uvijek ima stoke sitnog zuba

Po čemu su to likovi oko Karamarka veći Hrvati od likova oko Milanovića?! Po tome što su omogućili, sudjelovali i(li) opljačkali Hrvatsku?! Prvo u - nitko to ne spori - pljačkaškoj privatizaciji, a potom raznim fimimedijama, vrtoglavim, napumpanim cijenama autocesta, uhljebima u državnim službama i javnim poduzećima... Devedesetih su mediji bili jednako kontrolirani kao i u vrijeme komunizma. U vrijeme Sanadera program HTV-a uređivali su glasnogovornici... Je li to domoljublje?! HDZ, Karamarko i (istina - daleko manje) K. Grabar Kitarović svisoka ne dijele samo lekcije, već dijele građane na izdajice i domoljube. Čime to oni mjere domoljublje? Neplaćanjem poreza, korupcijom, uhljebima, sijanjem mržnje?! Domoljublje je baš sve suprotno od onog što je HDZ praksom propagirao i zato je opasno kada Karamarko prijeti svima koji ne misle kao što misli on. Jednom mi je Sanader rekao: „Dok sam ja premijer, ti nećeš u Hrvatskoj naći posao!“ U toj se namjeri Sanader udružio s drugim „demokratom“ - Bandićem. To je domoljublje?! To je hrvatstvo?! Je li to kažnjavanje slobodoumlja iza nas? Nije. I danas me HDZ-ovci „dobronamjerno“ upozoravaju: „Uspori malo, prikoči, ublaži retoriku. Gdje ćeš naći posao ako ne prođeš na izborima?!“ To je, naravno, prijetnja. Prijete li samo HDZ-ovci? Vraga. Prijeti i Milanović koji je i te kako osvetoljubiv. Prijetio mi je javno, u Saboru, državni odvjetnik Cvitan. Ali ne prijete oni zato što su (a)nacionalni, već zato što su, kao i Karamarko, antidemokrati, autokrati, silnici. Oni su mjerilo svega. Lošega. I tek usput, kao podsjetnik - Milanović je - kritizirajući Karamarka zbog toga što radi spiskove onih koji vole i onih koji ne vole Hrvatsku - rekao kako to nije činio ni Tuđman. Krivo. I Tuđman je dio hrvatskih građana smatrao stokom sitnog zuba. Oni koji su drukčije mislili, bili su crni i zeleni, vragovi, a bilo ih je, prema prvom predsjedniku, oko 20 do 25 posto!

P.S.  Ovih je dana u jednim dnevnim novinama osvanuo tekst s bombastičnim, naoko ohrabrujućim naslovom koji tvrdi da Hrvati kontroliraju čitav prehrambeni sektor regije. Je li to istina? Još jedna neoliberalna obmana. U prehrambenoj industriji primat na regionalnom tržištu drže Agrokor, Atlantic, Vindija, Podravka... Ili, točnije - Todorić, Tedeschi, Drk... Kada bi naslov glasio: „Duhansku industriju u Hrvatskoj kontroliraju Hrvati“, sigurno biste se grohotom nasmijali. Kontrolira je, naravno, Vlahović i društvo. Uostalom, otkada Hrvati kontroliraju cijeli prehrambeni sektor u regiji, sve je veći broj hrvatskih građana gladan. To vam je domoljublje koje koje propagira Karamarko, ali i, naravno, Milanović. Prehrambena industrija bila bi hrvatska kada bi bila u rukama države (koja služi građanima).