BANKARSKIM GRABEŽLJIVCIMA GRAĐANE SU U ZAGRLJAJ GURNULI HDZ I SDP

Koja je u Hrvatskoj (ali i u svakoj drugoj zemlji) najopasnija, najveća, najotrovnija kriza, kriza s najvećim posljedicama, kriza koja svojim metastazama zahvaća svako zdravo društveno tkivo?

Kriza morala.

Zbog krize morala, nastale su sve druge krize.

Da nije bilo krize morala, ne bi se pogazili svi kriteriji i sve vrijednosti koje smo gajili - ne desetljećima, već stoljećima.

Da nije bilo krize morala - a ta kriza traje i, s obzirom na njenu rasprostranjenost i jačinu, trajat će još dugo - ne bi u industriji, u proizvodnji zatrli sve što se zatrti dalo.

Da kriza morala nije poprimila epidemijske razmjere, tsunamijsku silu i mafijašku odanost đavlu, ne bi danas nedostajalo toliko radnih mjesta.

Da nisu oni koji su upravljali ili koji danas upravljaju državom mislili prije svega na sebe, svoju obitelj, svoje prijatelje i svoje stranačke drugove, ne bismo imali krizu upravljanja. Tko danas upravlja velikim državnim tvrtkama ili, primjerice, komunalnim tvrtkama u općinama ili gradovima?

Bandić nije izgradio Zagreb

Uglavnom stranački ili obiteljski uhljebi. Čast izuzecima. U javnim tvtkama zaposlene su čitave obitelji. Ne zbog sposobnosti, već zbog pogodnosti, zbog nemorala, zbog toga što u Hrvatskoj iz dana u dan potiskujemo demokraciju (a od demokracije nismo okusili još ni „d“) i u prvi plan guramo partitokraciju. Partija, odnosno, članstvo u partiji je mjerilo svega. Tisuću puta sam čuo: „Pa što ako krade, on je naš!“ Kada su hapsili Bandića, deseci građana su u anketama izjavljivali boguhulnu i protuljudsku tezu: „Ako je krao, i nama je dao!“ Bandiću osumnjičenom za malverzacije popularnost raste!? Zato što on, kažu, dela. A svi ostali ne delaju. A njegovo je delo promocija vlastitog lika i djela. Kažu - vidite kako se u vrijeme Bandića Zagreb izgradio!? Pa, nije ga izgradio Bandić. Zar mislite da bi drugi gradonačelnici bacali novac u bunar?! Da bi sve stalo i da bi Zagreb danas izgledao kao 1999. godine? Zar mislite da, primjerice, gospođa Švaljek, ekonomska stručnjakinja, i, pokazalo se za kratko vrijeme, dobra praktičarka, ne bi Zagrebu dala daleko ljepše i svrsishodnije ruho? Zagreb jest najrazvijeniji. Zagreb ima najviši standard. Zagreb jest urbaniziraniji od ostalih hrvatskih gradova, ali je Zagreb u vrijeme Bandića kulturološki nazadovao.

Kritičari Sanadera bili su neprijatelji države

Zagreb je nazadovao infrastrukturno. Zagreb nazaduje tehnološki. I, naravno, Zagreb se ne može i ne smije uspoređivati s manjim hrvatskim gradovima, već s europskim metropolama. U Zagrebu se moglo i trebalo izgraditi puno više. Trebala se graditi infrastruktura. Trebala se graditi nova vodovodna mreža, nova kanalizacija, jer Zagrebu prijeti da zapliva u fekalijama. Zagreb je tek na oko umiven grad u moralnoj žabokrečini. Zagreb prednjači u amoralnosti politike. 

Dakle, ne govorim o kriminalu jer se njime trebaju baviti policija, DORH i sudovi, već o gaženju svega što je etično.

Sjetite se koliko puta su novinari (i moja malenkost među njima) upozoravali na na nesrazmjer imovine i legalnih Sanaderovih prihoda. I to u vrijeme u kojem je Sanader bio na vlasti. Kritičari Sanadera proglašavani su narodnim neprijateljima, a novinari na plaći ili pod komandom HDZ-a (takvih je na HTV-u, primjerice, mnogo, i iz prikrajka čekaju novu priliku, čekaju Karamarka) otvoreno su proganjali kritičare čovjeka koji je (čulo se od jednog sabornika) pametniji i od Isusa.

Kultura nemoralnoga i dalje je u modi

Dakle, da se ministri - a znamo tko su - nisu ulizivali Sanaderu, da zastupnici HDZ-a nisu puzali pred Sanaderom, da nesposobni stranački drugovi nisu zapošljavani u javnim poduzećima, da prijateljima i svakojakim uhljebima bliskima Trgu žrtava fašizma nisu darovali tvrtke u privatizacijskoj pljački, da glasnogovornici stranke i šefa stranke nisu uređivali program HRT-a, da Tuđmanovi savjetnici nisu bili najmoćniji ljudi koji su stvarali paralne linije upravljanja ili, točnije, zapovijedanja, danas bi Hrvatska bila sto puta uljuđenija, moralnija, poštenija, a onda i bogatija zemlja. Da Kukuriku koalicija nije dijelila fotelje po stranačkoj pripadnosti, već po znanju i sposobnosti, da nisu kopirali HDZ u stvaranju beskorisnih agencija i vijeća, da nisu na ključne pozicije u javnim tvrtkama postavljali propale menadžere, kartaške partnere i stranačke troglodite, danas slika u Hrvatskoj ne bi bila toliko sumorna. 

No, kada je Milanović došao na vlast, ponovo je bilo važnije od sposbnosti čiji si brat ili u kojoj si stranci. Novog ministra kulture Šipuša nisu postavili zato što je sposoban, već zato što im do Ministarstva kulture nije uopće stalo, zato što se njegovim imenovanjem može zabašuriti ono što se zabašuriti treba. A riječ je o - uz Ministarstvo poljoprivrede - najlošijem ministarstvu s lošom ministricom i još lošijim zamjenikom i pomoćnicima. Kultura lošega, nemoralnoga u Hrvatskoj je i dalje u modi.

P.S. Bio sam na prosvjedu Udruge Franak i ono što sam čuo i vidio nije mi se nimalo svidjelo. Na stranu to što sam davno prije nego što je buknuo problem sa švicarcem javno upozoravao, prosvjedovao ispred HND-a i pisao Rohatinskom i što ni oni koji su imali kredite s deviznom klauzulom nisu reagirali. Reagirali su, naravno, kada je švicarac počeo divljati. Iz dana u dan dajem u Saboru podršku svima koje su banke, uz svestranu pomoć HDZ-ovih i SDP-ovih vlasti, opljačkale. Nedavni prosvjed protiv pljačkaša iskorišten je kako bi se politiziralo, navijalo za one koji su su pljačku prouzročili, u njoj sudjelovali - aktivno. Propagiralo se stranke koje obećavaju anarhiju i autokraciju. Prosvjedovalo se protiv Vujčića koji je samo kotačić u neoliberalnom, antihumanom sustavu koji ostvaruju i (prije svih) HDZ i SDP.