ZA ŠATORAŠE I KGK ZAJEDNIŠTVO JE ONO ŠTO ONI KAŽU

„Ne želimo politizirati. Organizirat ćemo koncert zajedništva. Sto posto za Hrvatsku“ - pokušali su šatoraši prije skupa u centru grada, na Jelačić placu, zavarati hrvatsku javnost. Sada je svima jasno - a njima, šatorašima - najjasnije, da je to bio antivladin prosvjed, prosvjed desnijih od desnih. Bio je to još jedan od pokušaja destabiliziranja ne Vlade - jer je Milanovića teško destabilizirati - već dešperatnih građana. S Trga bana Jelačića trebala se ubaciti još jedna klica razdora. Je li skup u tome uspio? Nije. Ako kojim slučajem Kukuriku koalicija nakon parlamentarnih izbora uspije skupiti više mandata u Saboru od Karamarka, to treba zahvaliti šatorašima, Klemmu i Glogoškom. Oni se petnim žilama upiru ne bi li desnicu prikazali najvećom opasnošću za demokraciju. I šator u Savskoj jest opasnost. Ne za Vladu, za građane, za branitelje. Evo vam i nekoliko (od stotinu) argumenata za tu tvrdnju. To je bio, kažu šatoraši i njihovi sponzori, koncert zajedništva. Vidite, čudno, i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović tjednima, mjesecima forsira zajedništvo. Poklopilo e, je l’? Trebamo biti zajedno… Tko? Svi. Oko čega? Za što trebamo biti zajedno? Zna se - za Hrvatsku. Kakvu Hrvatsku? Onakvu kakvom je vide, doživljavaju, ostvaruju i projiciraju „zajedničari“.

To je Hrvatska u kojoj postoje privilegirani krediti za privilegirane. A privilegirani su - zna se - članovi obitelji, članovi stranke, beskrupulozni nazovi menadžeri i dioničari. A ti nazovi dioničari i menadžeri za poklone u obliku tvornica, (kupovine) automobila, mobitela, namještaja, sofisticirane aparature, najma prostora - obilato nagrađuju političare.

Lažu da nas parada dijeli

Ne samo iz HDZ-a, već i one iz SDP-a i HNS-a. Razlika je u tomu što su HDZ-ovci nerazmjerno „uspješniji“, rekorderi bez premca. U čemu zajedništvo? Možda zajedništvo u promišljanju Hrvatske?! Pa kako ćemo to Klemm i moja malenkost zajedno  promišljati Hrvatsku? Bit će tako kako misli Klemm! Ali jednog od nas neće biti. A neće biti mene jer je Klemm jači. To je na banalan način pojašnjeno zajedništvo za kakvo se zalažu šatoraši. Puna su im usta zajedništva, lažnog, naravno, a potom se uzvikuju rečenice: „Doći ćemo na Markov trg, netko će morati otići!“ Što to znači? Pa nema tamo mjesta i za Glogoškog i za Milanovića. Ili Glogoški, ili Milanović. Kako bi bilo zajedništva!?!? „Trebamo postići konsenzus oko strateških pitanja za Hrvatsku“ - zavađaju javnost i lijevi i desni agitpropovi. Nema, pobogu, konsenzusa. Nema. Ne može ga biti. Ne mogu svi isto misliti. Ne misle svi isto. Pa ako ne misle svi isto, tada treba postići kompromis, razlika je, vidite, drastična. Treba od nečeg svog odustati i nešto „tuđe“, s čim se - iz dna duše, pameti i poštenja - ne slažete, prihvatiti. Kaže predsjednica KGK da je odustala od vojne parade u Zagrebu jer se narod oko toga počeo dijeliti. Ako se dijeli, znači da je dio za paradu u Zagrebu, a dio protiv nje. Na koji će to onda način KGK postići zajedništvo? Tako da prihvati „argumente“ najglasnije desnice.

Sve za HDZ

I Predsjednica, i Karamarko, i šatoraši tvrde jedno te isto: „Zajedništvo je kad se prihvate naše ideje, a odbace ideje protivnika.“ Koga treba zatrti. A zatrti ga treba jer je antihrvatski nastrojen, jer po šator-Karamarkovu domoljubnom metru ne voli dovoljno. Kao, primjerice, Sanader, kao Čobanković, kao Vidošević, kao bilo koji HDZ-ovac iz devedesetih ili nakon 2003. Ti ljudi vole Hrvatsku neizmjerno i ona im je uzvratila dobrim, novcem. Ako nije, oni su novac sami uzeli. Zajedništvo je kada izbjegneš plaćanje poreza, kao što je to učinila Predsjednica koja je umjesto - kao što je obećala - novac dobiven za pobjedu vratila u državnu blagajnu, donirala HDZ-u. To nije samo stravičan autogol, to je izigravanje Hrvatske u koju se toliko zaklinje. Naravno, pravda KGK ono što se opravdati ne može. Donirala je Predsjednica novac HDZ-u kako ne bi morala platiti porez. A HDZ se čitav iznos donirati siromašnima. 

Onima kojima je uzeo mnoge milijune iz džepa. Predsjednica nije mogla naći pouzdanijeg čuvara novca. Pustila je lisicu u kokošinjac. KGK nije smjela darovati novac niti jednoj stranci jer je nadstranačka predsjednica, jer je nemoralno stranci kojoj se sudi zbog kriminala povjeriti pravednu raspodjeli novca siromašnima. A ti siromašni su siromašnima postali najviše zbog HDZ-a, a zatim zbog SDP-a. Uostalom, nevjerojatno je pojašnjenje Predsjednice, ali i HDZ-ovaca: „KGK nije htjela vratiti novac u državni proračun jer bi ova Vlada prorajtala milijun i nešto kuna!“!? To je eklatantan primjer nepoštivanja državnih institucija. Loš primjer. I tim je potezom KGK pokazala da je agitator HDZ-a, da vraća uslugu Karamarku te da će učiniti sve ne bi li naštetila Milanoviću.

P.S.  U jednim od HTV-ovih vijesti reporter nakon što je Vlada osnovala odbor za obilježavanje 20-godišnjice Oluje (koju bi - ide li vam to u glavu - HDZ slavio 21., odnosno, iduće godine), kaže: „Bit će zanimljivo što o tome kažu branitelji u šatoru?!“ Predsjednica ne štuje instituciju Vlade, a HTV šator proglašava važnijim od bilo koje institucije. Uostalom, u Hrvatskoj uživo petnaestak minuta posvećuje „mislima“ iz šatora. Na pitanje: „Je li ultimatum zajedništvo?“ - sugovornica odgovara: „Da, ultimatum jest zajedništvo!“ Što čini novinar? Ništa. Prelazi preko te idijotarije, nakarade, ugroze, nadmenosti, jer i po njegovom stavu (vidljivom i u tonu i u pitanjima) ultimatum Vladi jest zajedništvo. Ali, naravno, zajedništvo desničara. Ostatak Hrvatske, recimo, pola, treba prvo isključiti, potom iseliti, a ako se baš ta nezajedničarska žgadija ne može iseliti, treba je ulogoriti, obilježiti, oduzeti im kruh… Vjerujte, dio toga osjetio sam na svojim leđima i ježim se od pomisli da nam se takvo zajedništvo vraća. I na kraju, tek notica - u raspravi (HTV) povjesničara o tomu što je i tko je bio Tito, što je njegova politička ostavština, povjesničar Ivo Lučić rekao je (otprilike, jer me ta velika misao toliko osupnula da sam zaboravio zapisati): „Neki opravdavaju razdoblje za Tita onom poznatom ‘Tito je krao, al je i nama dao’.“ Ako je i od povjesničara, previše je. Pa nikad nije bilo više nemorala i krađa nego nakon devedesetih. Ne sjeća se Lučić pretvorbe i privatizacije, ne sjeća se Sanadera, ne sjeća se tri puta skupljih autocesta, ne sjeća se služenje bankama i krupnome kapitalu. Koji je to novac uzela Titova obitelj? A je li Tito bio diktator drugi je par rukava. Je, bio je. I to svi znaju, mnogi priznaju, ali znaju i to da im je za Tita, za diktature bilo bolje nego danas. Nema to veze s jugonostalgijom. Svi su oni za Hrvatsku, ali znaju da se danas pljačka do kostiju.