U SRBIJI DIVLJAJU ČETNICI, A U HRVATSKOJ BANKE

Mijenja li se u Hrvatskoj politici išta time što je srbijanski sud poništio odluku jugoslavenskog suda iz (15. srpnja) 1946. kojom je general Dragoljub Draža Mihailović zbog kolaboracije s nacistima i zločina koje je počinio osuđen na smrt strijeljanjem? Naoko ne, ali u biti da. Vođi zločinačkog četničkog pokreta sud susjedne države - koja je devedesetih izvršila agresiju na Hrvatsku - vratio je građanska prava. I on je sada, de jure (s pravnog gledišta), neosuđivan, nevin, dok mu se ne dokaže suprotno - krivnja. U ovom apsurdnom, sramotnom i necivilizacijskom suđenju - kojem je potvrđeno da Srbija nije prošla katarzu - sudac Trešnjev rekao je da sud nije utvrđivao činjenicu je li koljački vođa ratni zločinac ili nije. Sud je - reklo bi se fiškalski - predmet vratio na početak jer Mihailović nije imao fer i pravedno suđenje. Činjenica jest da je Mihailović strijeljan prije pravomoćne presude, što jasno, dovoljno govori o pravima, pravdi i sustavu koji je vladao u Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata. Je li u povijesti drugih, demokratskojih zemalja bilo sličnih suđenja ili sličnih egzekucija? Bilo je, naravno. Ali nikome nije palo napamet dirati niti u presude niti u egzekucije. Naročito kada se radilo o zločincima poput Mihailovića.

Okrvavili su ruke do lakata

Uvjeren sam da bi sud u Beogadu u sličnom postupku ustvrdio da je i Ad-olf Hitler nevin jer se njemu osobno nije, dakako, nikad sudilo. Nije osuđen ni Staljin, kao što nisu, nažalost, osuđeni (od postanka modernoga svijeta do danas) mnogi drugi zločinci. Ali nema nikog pametnijeg, civiliziranijeg, iole obrazovanijeg i imalo čovjekoljubivijeg stvorenja koji bi negiralo zločine Hitlera. Njegovi kolaboracionistički pripuzi poput Mihailovića u Srbiji ili Ante Pavelića u Hrvatskoj okrvavili su ruke do lakata. Uostalom, zločinci Mihailović i Pavelić, odnosno, njihovi pokreti, četnici i ustaše, surađivali su ne samo s nacistima, već i međusobno. Udružili su se u zločinu protiv naroda koji nije prihvatio niti okupaciju niti domaće izdajnike koji su u ime Hitlera ili Musolinija vladali. A vladali su terorom. Ubijali su, palili, pljačkali, silovali, protjerivali sve one koji su drukčije mislili, sve one koji su bili drukčije vjere i drukčijega svjetonazora. Draža je bio i bit će zločinac, fašist, bez obzira na sramotnu presudu beogradskog Višeg suda. Samo zlotvori poput Vojislava Šešelja, također osvjedočenog, ali još uvijek ne i presuđenog ratnog zločinca, mogu slaviti necivilizacijski čin suca Trešnjeva kojim je podignut ne baš mali zid među odnosima Hrvatske i Srbije.

Grijesi nisu mali

Zašto? Nemojmo zaboraviti da je predsjednik Srbije četnik, sljedbenik Draže Mihailovića, negdašnji Šešeljev potrčko Tomislav Nikolić te da je predsjednik srbijanske Vlade Aleksandar Vučić dio istog društva. Viši sud je rehabilitirao ideološkog vođu srbijanskog vrha. Nemojmo zaboraviti da se Nikolić nikada nije ni odrekao, a niti ogradio od svojih „mladenačkih“ grijeha. 

A grijesi nisu mali. Nikolić i Vučić  aktivno su sudjelovali u raspirivanju mržnje, huškali Srbe na rat protiv Hrvatske, slali u Hrvatsku naoružane četnike koji su palili, ubijali, silovali, protjerivali i zatirali sve što je hrvatsko. Nikolić i Vučić, kao Šešeljevi mali od kužine, imali su i te kako nečasnu ulogu u agresiji na Hrvatsku i BiH te odmazdi koju su četnici provodili na Kosovu. Pogledajte i poslušajte njihove govore ne samo devedesetih, već i dvijetisućitih i uvjerit ćete se u njihovu mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima, odnosno, svim nesrbima u Hrvatskoj. Treba li zbog odluke srbijanskog suda zahladiti odnose sa Srbijom? Sasvim je sigurno da se Hrvatska ne smije i ne može miješati u odluke srbijanskih sudova, kao što se, uostalom, ne smiju u odluke njihovih sudova miješati Tadić i Vučić.

Dva se fašizma 

međusobno hrane

I upravo će se tom činjenicom pokušati opravdavati Nikolić i Vučić. Pretpostavimo da je odluka suca samostalna, da na nju nije bilo izravnog utjecaja politike, ali posrednog je bilo. Kako? Pa na vlasti u Srbiji su četnici koji se nikad nisu odrekli četništva. Na vlasti u Srbiji su oni čije je ime, lik i djelo Draže Mihailovića svetinja. Uostalom, kada je Tomislav Nikolić polagao četničku prisegu, prisegao je i na Dražu kojeg su mu, vidi vraga, dok je on predsjednik države, sada i rehabilitirali. Što mogu Nikolić i Vučić? Mogu se odreći četništva i ograditi se, ne podržati, osuditi („kao vasceo civilizovani svet“) odluku Višega suda. Tu nije riječ samo o pravu, već i o politici. Koja uskrsava ono što je trebalo biti duboko pokopano. 

Osim što je u Hrvatskoj odluka beogradskog suda dočekana s ogorčenjem, uvjeren sam da će četničenje biti stimulans onima koji u ormarima na tavanima čuvaju fotografije Ante Pavelića i ustaške uniforme, onima koji se  kite ustaškim simbolima. Ta se dva fašizma međusobno hrane desetljećima. I to moraju imati na umu i hrvatski, ali i srbijanski političari. To na umu moraju imati europarlamentarci koji svojim izjavama potpiruju mržnju, to moraju imati na umu i državne institucije, ali i državnici. Nitko od njih na ovu očekivanu srbijansku ujdurmu ne smije odmahiti rukome te je promatrati kao politikatski igrokaz zabludelih spodoba. Nemojte zaboraviti da je četnički vojvoda glatko pobijedio na srbijanskim izborima. I da su ga građani Srbije izabrali usprkos ili baš zato što je četnički vojvoda.

P.S.  A što se dramatičnoga događalo u Hrvatskoj? I kod nas su prošloga tjedna u centru pozornosti bili suci. Ovaj put suci Vrhovnoga suda koji se, ponovo, propisno obrukao, ponovo je umjesto na stranu pravde stao na stranu moćnika. Vrhovni sud je postao slugom banaka i novčarskoga lobija te je u procesu Udruge Franak i banaka stao - zapravo  na stranu banaka, koje će  znaju to suci  blagonaklono gledati na njihov pravorijek. Žele li građani Hrvatske dobiti natrag dio novca koje su im banke otele, moraju jedan po jedan, dakle - individualno, tužiti banke. Moraju uložiti novac koji nemaju. Moraju se parničiti godinama s, naravno, neizvjesnim ishodom jer će banke pokušati utjecati na odluke sudova. Sramotno. Jadno. Nečovječno i nepravedno. Hrvatske institucije, od Vlade do sudova, jesu sluge pokorne. Čije? Banaka i krupnog kapitala.