IZ ZAJEDNICE SPORTOVA MEĐIMURJA

U Bjelovaru je ovih dana održana sjednica Komisije za žene u sportu Hrvatskog olimpijskog odbora, točnije održan je 7.seminar za koordinatorice za žene u sportu-„Područje sporta kao sigurno mjesto za žene i djevojke“. Na glavnu temu problema uznemiravanja i zlostavljanja u sportu i mjerama za njihovo sprječavanje. O zaključcima nas je obavijestila članica Komisije koja je u istu pri HOO-u imenovana ispred Zajednice sportova Međimurja – Emilija Kovačić. 

Prepoznatljivi oblici nasilja kao i oni skriveni i nevidljivi postoje svugdje, pa i u sportu. Oni skriveni mogu se vidjeti kroz količine ulaganja /financiranja/ u razvoj sporta za žene i djevojke kao i njihovo obrazovanje nakon sportske karijere. U tom dijelu koji se može nazvati ekonomskim nasiljem, spadaju u svakom slučaju i pripreme sportašica kao i nagrade za osvojene i postignute rezultate. Medijska šutnja na ponekad izvanredne rezultate sportašica predstavlja diskriminaciju, a samim time i oblik nasilja. Svakako najprepoznatljiviji i najvidljiviji oblik nasilja koji pronalazimo i u području sporta su psihičko i fizičko nasilje, a u tu grupu prepoznatljivih, svakako treba istaknuti i seksualno nasilje. Neravnopravnost spolova uz model patrijarhalnog društva baza je za nesigurnost žene u sportu.

Rasprava je pokazala da se treba posebno koncentrirati na:

-Prepoznavanje svih oblika nasilja, uspostavljanje nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja unutar sportskih terena i sportskih udruga. Posebno kod djevojaka nije formirana svijest o tome što se sve može nazvati nasiljem, promicanje i podupiranje istraživanja kojima se mogu dokazati nasilje i zlostavljanja, kreiranje javne kampanje za prepoznavanje nasilja. Osnivanje radnog tijela HOO-a koje bi se kroz 10 mjeseci za potrebe ženske mreže bavilo posebno seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem zbog stvaranja i uvođenja pravila i protokola u slučajevima evidentiranog uznemiravanja i zlostavljanja. Kodeks bi trebao regulirati dozvoljivo: ponašanje, postupke i protokole, mjere i sankcije. Ženska mreža preporučuje edukaciju i senzibiliziranje trenera i roditelja prema standardima koje bi sadržavao kodeks, i konačno – ženska mreža preporučuje izradu strategije za petogodišnje razdoblje u kojem bi se obuhvatilo osvješćivanje, prevencija, sankcije, edukacija i protokoli u slučajevima seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.
Sad, nakon svega jedino preostaje da se s riječi pređe na djela.