Arhiva 04.07.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 13:06.

MILAN BRANOVIĆ, REKORDER U PROIZVODNJI MLIJEKA SA SIMENTALSKIM STADOM KRAVA:

 

 

Podsjećamo na objave s poljoprivrednih stranica tjednika Međimurje i protagoniste te gospodarske grane.

 

 

 

Imam i više od statističkih 8.800 litara po kravi!

 

 

 

Statistike i izvješća Hrvatske poljoprivredne agencije kažu da je Milan Branović iz Kuršanca najuspješniji farmer-mljekar u Hrvatskoj po ostvarenom "štalskom prosjeku" mužnje od 8.800 litara po kravi u jednoj laktaciji za simentalsku pasminu, za krave "mesno-mliječnog" tipa s kojima farmeri postižu inače osjetno niži rezultat.

 

No, zbog toga je Milan i rekorder, pa u moru loših vijesti koje nekoliko godina izviru uz poljoprivrede, ima jedna, konačno, lijepa i dobra vijest!

 

Na farmi koju je u dugim godinama napora i neprekidnih ulaganja (sa startnim kapitalom stečenim radom u Austriji) sa suprugom Nevenkom i doveo do stanja u kojem može biti "primjer za slikanje" i stočarske udžbenike, sve je posloženo "kak' s pisma".

 

NIKAD BOLJE?!

 

Objekti – od staje do nadstrešnica za strojeve i svih ostalih pomoćnih prostora građeni su smisleno, planski, po projektima u kojima se uvažavala riječ stručnjaka, osnovno stado je upravo prelijepa slika, a taman kad bi se pomislilo – evo, primjeran farmer će reći što ne valja danas u poljoprivredi, Milan kaže: "Ma nikad nije bilo bolje nego sada!"

 

I to s tako ozbiljnim izrazom lica da je teško dokučiti šali li se gorko na vlastiti račun ili je po njegovoj procjeni stvarno dobro. Kako u svakoj šali ima nešto istine, a u svakoj ozbiljnoj temi i nešto šale, tu rečenicu ipak treba uzeti s rezervom. Milan, naime, nikad nije bio od onih ljudi koji vole jamrati, prigovarati, tužiti se, skloniji je bio sa svojom obitelji svaki problem savladati vlastitim rukama.

 

OPTIMALNO ZA OBITELJ

 

Premda se kad je farma nastajala, kad se kretalo u razvoj slušala riječ stručnjaka, Milan kaže da se ipak najvažnije spoznaje moralo steći kroz osobno iskustvo:

 

- Mi smo sad, kako ja to vidim, na optimalnoj veličini farme za okvire obiteljskog gospodarstva. Imamo 42 krave u mužnji (računajući i s onima koje su u suhostaju trenutno), imamo 25 bređih junica, petnaest ih je doraslo za prvo osjemenjivanje, a tu je i telad...

 

Nismo daleko od toga da sve što je u štali bude naš, izvorni uzgoj u kojem je sačuvana genetika najboljih svojevremeno uvezenih junica, potvrđena ne samo na papiru, kroz rodovnike, nego i u proizvodnji... Čuvamo žensku telad, što za remont vlastitog stada, što za prodaju, a muška telad ide tovljačima i to što prije, to bolje... I farma se ne razvija preko noći. Korak po korak, od prve krave do pedesete nema preskakanja koraka...

 

Statistika kaže da imamo najbolju proizvodnju mlijeka po (simentalskoj) kravi u Hrvatskoj, ali tih 8.800 litara prosjeka nije sasvim točno... Jer u tom prosjeku nije mlijeko koje prodajemo na dva mljekomata – u Nedelišću i u Čakovcu, stvarno je to znači i više...

 

I moram reći da je ta prodaja dobra, ljudi su izvrsno prihvatili takav način snabdijevanja mlijekom (barem oni koji žele pravo, punomasno domaće mlijeko), a k tome ga dobivaju i po fer cijeni.

 

BROJIMO ILI PIŠEMO?

 

Pet kuna za litru nije previsoka cijena za potrošača, s obzirom na to da to nije industrijski prerađeno mlijeko, reducirano ili osiromašeno, nego pravo, prirodno, a ta cijena je i za farmera dobra cijena. Makar treba puno napora i "dežuranja" da bi mljekomati besprijekorno funkcionirali, evo – sad mi je baš došao signal SMS-om da moram napuniti mljekomat... Nema odgode. Kupac ne smije doći do praznog mljekomata...

 

O tome kakve su otkupne cijene i odnosi s velikim otkupljivačima neću govoriti. To se vam da nabolje opisati ako velim da ono što ode s farme kroz mljekomat navečer "brojim", a ono što se preda u industriju navečer "pišem"... Kad se bude "brojilo" druga je stvar...

 

Dosljedan u nastojanju da se ni na što ne žali, Milan sa smijehom nastoji savladati svaki problem, a sa suprugom Nevenkom može biti i opušten: jedan od sinova, Dejan, ostao je raditi na farmi, što znači da nema neizvjesnosti koja muči najveći broj farmera – što će biti s farmom sutra, hoćemo li se razvijati ili ne...

 

TREBA NASTAVITI!

 

Ni za Dejana nema dileme: odlučio je baviti se tim preteškim i prelijepim poslom, no napominje da ništa nije jednostavno kako to izgleda kad je nakon dugih godina rada farma "na nogama" i osposobljena preživjeti i u kriznom vremenu:

 

- Danas da mladi ljudi krenu "od nule" s kreditom nešto podizati, nemaju nikakve šanse... Doći uz kredite do pozitivnog poslovanja je jako teško, gotovo nemoguće... Nastaviti nešto što je godinama stvarano, to pak se mora, inače sav trud generacije prije je uzaludan... A ova farma koju su podigli moji roditelji je podignuta bez ikakvih olakšica. Ništa nije bilo besplatno, ni uz pogodnosti, nismo dobili ni kupili državno zemljište, roditelji su kupovali sve od privatnih vlasnika, okrupnjavali sami... Možda smo i zato tako "žilavi", otporni na krizu u poljoprivredi koja stvarno guši brojna obiteljska gospodarstva više godina u nizu...

 

I možda zbog te "žilavosti" kojom je osnažen i Dejan, Milan kaže da "nikad nije bilo bolje". Ma šali se, sigurno, ili misli reći – nikad se nije bolje i više radilo. Koliko se zaradi, to je već druga tema...

 

 

 

 

Izvor: 3140