NEOBIČNA KOLEKCIONARSKA STRAST MARIJE KOZJAK IZ SAVSKE VESI

Nikad nije pušila, a ima kolekciju od 330 pepeljara.

Umirovljenica Marija Kozjak iz Savske Vesi prvu je pepeljaru dobila od prijateljice dok je imala 18 godina. Bez, kaže nam, nekakvog posebnog cilja, otada ih je odlučila skupljati.

- Neki skupljaju salvete, poštanske marke ili razne figurice, a ja eto pepeljare. Znaju me pitati pa „gdje baš pepeljare, a ne pušiš“, a ja se na to nasmijem. Dok sam bila mlada jednom sam zapalila cigaretu, no toliko sam se „zahliknula“ da više nikad nisam potegla ni dim. Pepeljare pak su se samo gomilale. Većinu sam ih sama kupila, po sajmovima, izletima, u staretinarnicama, a kako je sve više mojih prijateljica znalo da ih sakupljam i one su mi ih počele donositi. Imam pepeljara iz država bivše Jugoslavije, Njemačke, Švicarske, Kanade  pa čak i iz Afrike. Najstarija, barem tako na njoj piše, potječe iz 1818. godine, pronašla sam je, čisteći jednu napuštenu kuću u Čakovcu, otkriva nam gospođa Marija koja je većinu radnog vijeka provela u čakovečkoj Čarapariji da bi njenom propašću, u više ne mladoj dobi, završila i tečaj njegovateljice te je radila u Domu za starije i nemoćne osobe u Čakovcu.

Kad dođu u njenu kuću gosti naravno proučavaju kolekciju, a u njoj se nalaze pepeljare svakakvih oblika – indijanaca i kauboja, kostura, motorističke kacige, ženskog tijela, pepeljare u obliku kutije cigareta – nema čega nema.

- Dok smo na izletima drugi kupuju suvenire koji su karakteristični za određenu sredinu, a ja tragam za pepeljarama. Sjećam se dok smo bili u Međugorju, bilo je komentara tipa „nebuš valjda na svetom mjestu kupila pepeljaru“, ali nakon određenog vremena potrage, pronašla sam i pepeljaru s likom djevice Marije. U Mađarskoj pak sam se izgubila, odvojivši se od skupine jer sam tražila lokal u kojem ću kupiti pepeljaru. Ta je ujedno i najskuplja koju posjedujem. Stajala je 20 eura. Inače, nemam nekakav „ritam“ kupovine, dok imam zviška novaca odem primjerice na sajam i uvijek pronađem nekakvu kakvu još nemam, opisuje svoju kolekcionarsku strast Marija – koju prijatelji i poznanici zovu Irma. Uz bavljenje nesvakidašnjim hobijem, umirovljeničke dane provodi obrađujući vrt, no i društveno je aktivna. Članica je dramske skupine Kulturno umjetničkog društva Strahoninec. –Treba biti aktivan jer od samog sjedenja kod kuće čovjek lako zapadne u depresiju, zaključuje kolekcionarka Marija.

Velimir Kelkedi