Crna kronika 07.08.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 24.02.2016. 13:33.

Podignuta je optužnica protiv najpoznatijeg Čukovčana - Stjepana Igreca

Nakon godinu dana provođenja istrage, Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu protiv Stjepana Igreca, rodom iz Čukovca, koji je dugi niz godina bio izrazito aktivan na varaždinskoj poduzetničkoj sceni. Međimurskoj javnosti poznatiji je kao izdašni mecena čukovečkog nogometnog kluba, u koji su svojevremeno dovedena i dva Japanca. Na varaždinskoj sceni poznat je kao većinski vlasnik propalog ATP-Igrec Transporta d.d. te predsjednik Nadzornog odbora Varteksa.

Osim Igreca, optuženi su i Austrijanac rođen 1971. godine te Igrecova kći rođena 1980. godine, kao i jedna tvrtka iz Varaždina. Sumnja se na kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i pomaganja u tom kaznenom djelu. Igreca je optužnice stajao projekt prodaje ATP-ova zemljišta (pored Lidla u Varaždinu) za izgradnju Trgovačkog centra Varaždin, koji su najavljivali i kao City point.

S Austrijancem se, tvrdi odvjetništvo, dogovorio da ATP proda zemljište za 7 milijuna eura. No potom su, u listopadu 2007. godine, sklopili ugovor o razvoju projekta. Njime se jedna druga Igrecova tvrtka obvezala kupcu pružati podršku prilikom stjecanja nekretnina i ishođenja pravomoćne lokacijske dozvole, "ali s unaprijed stvorenim planom" da se to ne obavi. Po tom fiktivnom ugovoru tvrtka Trgovački centar Varaždin, kojoj je direktor bio Austrijanac, dio cijene za kupovinu zemljišta platila je drugoj Igrecovoj tvrtki, a ne ATP-u. Riječ je bila o 4,3 milijuna kuna. Osim što je taj novac sjeo tvrtki koja je potpuno u Igrecovom vlasništvu, Austrijanac je umanjenjem kupoprodajne cijene (na ime neostvarenih usluga) izbjegao porez na promet nekretnina i neosnovano odbio PDV, te oštetio proračun RH za gotovo milijun kuna.

U ostatku optužnice terete ih za slijedeće: Prvookrivljenika se tereti i da je u lipnju 2008. godine sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela kojim je prenio svoj poslovni udio u trgovačkom društvu u njegovom vlasništvu na dioničko društvo u kojem je većinski vlasnik za iznos veći od 13,500.000,00 kuna uz obavezu da prethodno poveća vrijednost poslovnog udjela koji se prenosi, pa je u temeljni kapital društva unio nekretnine u svojem privatnom vlasništvu, ali ih je prethodno opteretio založnim pravom zbog čega je njihova vrijednost iznosila 8,400.000,00 kuna. Prvookrivljenik je nakon toga iste nekretnine opteretio sa dva založna prava u svoju korist, s ciljem da im time prividno umanji vrijednost i da ih po tako umanjenoj vrijednosti proda. Tereti ga se da je u siječnju 2012. godine kao direktor dioničkog društva sklopio ugovor s trećeokrivljenicom (direktoricom četvrtookrivljenog trgovačkog društva, ujedno i članicom nadzornog odbora dioničkog društva i njegovom bliskom srodnicom) kojim je dioničko društvo prenijelo stečeni poslovni udio društva u vlasništvu prvookrivljenika nominalne vrijednosti 8,400.000,00 kuna četvrtookrivljenom društvu za iznos od svega 20.000,00 kuna. Na opisani način prvookrivljenik i četvrtookrivljeno trgovačko društvo su stekli nepripadnu korist veću od 9,400.000,00 kuna, dok su dioničko društvo oštetili za više od 13,500.000,00 kuna, a taj je iznos društvo platilo prvookrivljeniku za stjecanje poslovnog udjela, iako taj udio kao niti nekretninu dioničko društvo nema u vlasništvu.

Izvor: 3145