Ana Goričanec, likovna pedagoginja iz M. Središća

Nedavno se prvom samostalnom izložbom u preloškom Muzeju Croata insulanus predstavila 27-godišnja akademska umjetnica Ana Goričanec iz Murskog Središća. Po završetku smjera dizajna unutrašnje arhitekture u Graditeljskoj školi u Čakovcu, Ana je 2013. diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, smjer likovna pedagogija, područje grafike. Tijekom studija, izlagala je na nekoliko skupnih izložbi.

Na prvoj samostalnoj izložbi u Prelogu, koja je postavljena do 17. srpnja, autorica predstavlja diplomski rad - grafike i ambijentalnu grafičku instalaciju. Prošle godine, Anine radove imali su prilike vidjeti i posjetitelji varaždinskog Špancirfesta.

Mlada likovna pedagoginja trenutno radi kao asistentica u nastavi u I. osnovnoj školi u Čakovcu. Okušala se i kao voditeljica likovnih radionica za osnovnoškolski uzrast uz posebni program koji omogućava uspješan upis u srednje škole. Ove godine Ana Goričanec postala je i članica HDLUM-a.

Je li Vaša odluka o izboru studija formirana afinitetom rođenim u djetinjstvu?

- Još od djetinjstva koračam u tom smjeru. Oduvijek sam težila kreativnom izražavanju. Jednostavno sam “osjećala” da ću jednog dana završiti fakultet koji te formira, oblikuje i veže uz umjetnost.

Kad im dijete poželi studirati umjetnost, mnogi roditelji kažu: od toga nećeš moći živjeti. Jeste li Vi uživali punu podršku svoje obitelji i otvara li Vam profesija mogućnost osamostaljenja i solidnog života?

- Roditelji nikada nisu postavljali nikakve barijere mojim snovima i željama, uvijek su bili i još uvijek jesu apsolutna podrška. Moram istaknuti i nesebičnu pomoć baka i djedova! Čime god se bavila, ako sam sretna, sretni su i oni. Smatram da u svojoj profesiji mogu ostvariti ono čemu se nada svaka mlada ambiciozna osoba, bar minimum koji je potreban da bih mogla pristojno živjeti, neovisna o roditeljima. Rad u državnoj službi omogućuje sigurnost, za razliku od freelance „karijere“ kojom se puno teže probiti na tržište, osobito kao slobodan umjetnik. U slobodno vrijeme intenzivno slikam - radim zbog održavanja forme i potrebe za stalnim rastom “u disciplini”. Ponekad ugovorim neki angažman „sa strane“... nikad dovoljno prihoda za ostvarenje svih zamisli.  

Je li rad na riječkoj akademiji ispunio Vaša mladenačka, početna očekivanja i vizije?

- Riječka akademija usadila je mnoga znanja, usavršila vještine i formirala me kao osobu s jasnom vizijom. Riječka profesorska katedra otvorena je prema studentima, vlada ležerna atmosfera, rekla bih čak vrlo prijateljska. Profesori puno daju, ali na sebi i vlastitom napredovanju moraš raditi sam. Profesori su često govorili: „Nećete postati umjetnici upisom na Akademiju, ovdje ste tek da se senzibilizirate za umjetnost.“

IZNENAĐENJE

Jeste li zadovoljni odjecima svoje prve samostalne izložbe u Prelogu? 

- Dva zadovoljstva dijelim s vama: Prvo - to je moja prva samostalna izložba, a javnost me uopće ne poznaje. Moram reći da sam bila ugodno iznenađena povećom brojkom posjetitelja. Očekivala sam samo roditelje, bake i djedove te, eventualno, nekoliko prijatelja. A onda sam tamo ugledala sve njih, ljude koje uopće ne poznajem, moje profesore iz srednje škole... Drugo - nakon otvorenja izložbe, čula sam mnoge pohvale, dobila mailove, Fejs je brujao, portali su objavili sjajne osvrte, vi mi dajete veliku priliku za predstavljanje i, u konačnici, da, jako sam zadovoljna. 

Izložene grafike su i fizički bile zahtjevne za izradu. Otkriva li ta činjenica dio Vaše osobnosti? 

- Sama instalacija bila je puno zahtjevnija i kompleksnija u fizičkoj realizaciji, negoli grafike, no, u svakom slučaju, ovaj cjelokupni rad oplemenio me te istovremeno kriterije u mom stvaralaštvu podigao na višu razinu. Otkriva li dio osobnosti? Onaj koji naglašava strpljenje i upornost, a nadasve ustrajnost u ostvarenju vlastite vizije.

U kojim tehnikama volite istraživati?

- Volim istraživati. Najdraže? Eksperimentiranje kombinacijom različitih tehnika. Ne želim se ograničavati samo na određene stvari ili jedan i samo jedan smjer.

Kako mladi akademski umjetnik određuje cijenu svog djela? 

- Još uvijek nemam dovoljno iskustva da bih mogla realno odrediti cijenu nekog svog djela. Formirana cijena zapravo ni ne postoji. Odavno caruje krilatica kako „umjetničko djelo vrijedi onoliko za koliko se može prodati“. Ne želim se precijeniti, ali isto tako ni podcijeniti svoj rad.

Postoje li radovi od kojih se nikako ne biste mogli odvojiti zbog emocionalne podloge koja Vas za njih vezuje?

- Čuvam puno radova, ali možda ih je samo nekoliko od kojih se ne bih rado odvojila. Tu su mi najvažniji  oni radovi iz djetinjstva.

Jeste li ikada uništili rad zbog nezadovoljstva rezultatom?

- Puno puta se dogodilo da sam uništila rad jer nisam bila zadovoljna rezultatom ili krivom ulicom u koju sam zagazila. Nije to ništa strašno.

MAGIJA 

STVARANJA

Kad stvarate, imate li jasnu viziju pred očima ili rastete i mijenjate se u procesu nastajanja djela?

- Obično započnem stvarati s nekakvom vizijom u glavi, ali na kraju to biva, najčešće, upravo kako ste i rekli - u hodu se rađaju nove ideje i djelo se u procesu nastajanja konstantno nadograđuje, odnosno, mijenja. U tome je magična čar slobodnog stvaranja.

Osim likovne umjetnosti, privlače li Vas drugi oblici umjetničkog izražavanja? Uz koje se od njih najbolje odmarate: glazbu ili lijepu pisanu riječ?

- Od drugih oblika umjetničkog izražavanja moja najsnažnija ljubav je definitivno glazba. Ne sviram ništa, ali glazbu obožavam, ona me opušta i potiče na rad. Volim je slušati glasno.

Umjetničko stvaranje je mukotrpno putovanje prema primatelju/promatraču djela. Što je u tom smislu za mladog umjetnika veći uspjeh: broj prodanih djela ili dobra stručna kritika?

- Oboje je podjednako važno. Trenutno - dok postoje obiteljske kunske pomoći, važnija mi je dobra stručna kritika. Vjerujem u rad, reference, niz dobrih kritika, “glas” koji će se nakupiti, a onda smijem očekivati i dobre vibre od prodaje!

 U I. OŠ u Čakovcu okušavate se kao likovna pedagoginja. Prepoznajete li izazove u radu s djecom i vidite li u tome nastavak svog profesionalnog puta?

- Rad s djecom nije lak posao, ali je plemenit. Očekivanja društva su ogromna, a odgovornost velika. Unatoč tome, želim se ugraditi, pridonijeti u izgradnji pozitivnih profila mladih osoba (tinejdžera). Ispunjavajući je osjećaj prenositi nekome svoje znanje. To nije nužno jedini put na kojem se vidim u budućnosti. Slobodno vrijeme investiram u samoizgradnju i nove snove.

Jeste li najispunjeniji i najsretniji s likovnim alatom u ruci? 

- Važna mi je strast života, ljubav, prijatelji, onda kist i boje. I, naravno - debeli i glasni namaz glazbe između svega.

Željka Drljić