Bivši redovnik Danijel Horvat ubio ženu koja ga je uhodila!

Stranice tiskanih medija u Hrvatskoj posvećenih kronici zločina nekoliko posljednjih dana zauzimalo je ubojstvo počinjeno u srijedu, 5. veljače u Zagrebu – u podrumu stambene zgrade u Barilovečkoj ulici, na Trešnjevci policija je oko 10 sati pronašla tijelo ubijene žene, a uz njega muškarca kojeg će uskoro optužiti i kao njezinog ubojicu. Mučan događaj koji se zbio u glavnom gradu dobio je i poseban odjek kod nas u Međimurju. Oboje aktera su odavde - ubijena je Vesna Hajdarović (rođena Kneklin), stara 53 godine, službeno još Čakovčanka, koja je već nekoliko godina živjela u Zagrebu, kamo je odselila nakon raspada i rastave svog braka.
Ubojica je (pretpostavlja se) Danijel Horvat, rodom iz Selnice, star 37 godina, bivši svećenik, do pred nešto više od godinu dana pripadnik Družbe misionara krvi Isusove, u Hrvatskoj malobrojne redovničke zajednice sa svega nekoliko članova. Danijel Horvat po obrazovanju je elektrostrojar - u struci je radio godinu dana, kod jednog obrtnika u Svetom Martinu na Muri, a onda je odlučio postati svećenik, pa je upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je u veljači 2007. godine, kao Klement Danijel Horvat, a mladu misu služio 30. ožujka u svojoj rodnoj Selnici. No, u prosincu 2012. godine istupio je iz reda, čime je iznendio kolege redovnike, kako kažu, a rastužio svoje župljane. Uskoro se i oženio i živio sa suprugom Katarinom i njenim osmogodišnjim sinom, u njenom stanu.
U Selnici
nevjerica
U Selnici je vijest o ubojstvu u Zagrebu primljena s nevjericom, barem prema onome što smo mogli čuti od nekih mještana koji su poznavali Danijela Horvata, inače povučenog i u sebe zatvorenog čovjeka.
- Zajedno smo išli u školu, bio je blag i povučen, posve dobar. I bio je odličan u školi, kaže nam jedan njegov vršnjak.
Jedan od Danijelovih susjeda izričitiji je u nevjerici:
- Bili smo si dobri iako je on pet godina stariji od mene. On to nije učinio, pa bio je blag i miran. Ako je ubijena žena bila prekrivena krvlju, kako to da je on bio čist, barem kako je rečeno u nekim napisima, a policija ga je našla uz ubijenu. To je on na sebe preuzeo krivnju, štiteći nekoga drugoga.
No, policija kaže drukčije. Svoju sliku događaja stvorila je brzo. U priopćenju što ga je PU zagrebačka izdala u četvrtak, 6. veljače kaže se da se osumnjičeni Danijel Horvat u srijedu, 5. veljače, u jutarnjim satima s ubijenom Vesnom Hajdarović sastao po prethodnom dogovoru u Ozaljskoj ulici. Tek onda su se pješice uputili na njegovu adresu u Barilovečkoj i zajedno ušli u podzemnu garažu njegove zgrade. Sumnja se, kaže se u prioćenju zagrebačke policije, da je Horvat potom zatvorio i zaključao vrata garaže te tjelesnom snagom i kuhinjskim predmetom (batom za meso, op. nov.) usmrtio svoju žrtvu. Horvat je po dovršenom kriminalističkom istraživanju predan pritvorskom nadzorniku, a policija je protiv njega podnijela kaznenu prijavu zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu.
Policijsko priopćenje upućuje na to da je ubojstvo bilo planirano, a brzina kojom je policija rekonstruirala ove elemente događaja da je sam Danijel Horvat tako priznao. Ako je tako, onda je za njega to bio kraj, odnosno razrješenje višegodišnje čudne veze s ubijenom. Vesna Hajdarović Danijela Horvata opsesivno je pratila, tako da ju je zbog toga nekoliko puta prijavljivao policiji i ishodio zabranu približavanja, ali bez uspjeha. Vesna je bila, prema sjećanjima nekih ljudi ovdje iz Čakovca, napaćena duša, a i duboko religiozna osoba, čak fanatična. Prema nekim medijskim navodima, ona je 26. prosinca u Župi svetog Marka Križevčanina u Zagrebu naručila misu za Danijela Horvata zbog toga što se razredio. Jedno od objašnjenja tome zašto ga je slijedila je da je željela vratiti ga na pravi put, odnosno redovništvu. No, Danijel Horvat svoju obranu temelji na tvrdnji da je njihova veza bila osobne prirode, da je Vesna Hajdarović računala da će se vjenčati, pa i planirala vjenčanje. No, za to nema jasne potvrde.
Roditelji nisu znali da se
razredio
Vijest o tragediji na zagrebačkoj Trešnjevci s nevjericom su primili i roditelji Danijela Horvata Dragica i Stjepan. Posljednjih nekoliko godina tek su na ograničen način komunicirali sa sinom, telefonskim razgovorima ili samo SMS porukama. Nije li takva suzdržanost neobična za čovjeka koji je kao životni poziv izabrao redovništvo, pa bi mu, i usprkos tome što se razredio, na vrhu ljestvica vrijednosti morali biti dobri odnosi s roditeljima? O tome da je Danijel istupio iz Družbe misionara krvi Isusove oni su saznali od jednog njegovog prijatelja svećenika, a njegovu suprugu nisu ni upoznali jer je Danijel odgađao susret. Stjepan Horvat kaže:
- Nema to značaja, on je imao svoje obveze, a mi naše - ja sam bio i zaposlen, često sam izbivao zbog rada na terenu.
Stjepan upozorava na neke netočnosti u prvim svjedočanstvima o životu njegovog sina u Zagrebu, onako kako su ih prenijeli neki mediji.
- Nije istina da je on vozio neki “bijesan” auto – on nema novaca, pa otkako je istupio iz svog reda, bio je nazaposlen. Kada smo se u srpnju prošle godine našli u Zagrebu, posjetivši jednu znanicu u bolnici, on je tamo došao biciklom. Početkom prošle godine, poslao sam mu neki novac kao pomoć, a kad nam je krajem godine čestitao, supruga mu odgovorila čestitkom u kojoj je priložila stotinu kuna.
Danijel je bio sklon tome da iznenadi bližnje krupnim odlukama i zaokretima u životu. Nakon jednogodišnjeg staža u električarskoj struci, roditelje je iznenadio odlukom da postane svećenik, a svoje prijatelje u Družbi misionara krvi Isusove odlukom da istupi iz reda. Je li bio sklon i tome da podigne ruku na drugoga ili na sebe, kako neki kažu. Stjepan Horvat opovrgava tvrdnje da je Danijel svojevremeno pokušao izvršiti samoubojstvo.
- Istina je da je kao mladić jednom otišao od kuće na biciklu. Trebalo ga je tražiti, a naš ga je susjed našao na željezničkom mostu u Murskom Središću, ali tu ne može biti govora o pokušaju samoubojstva. Pitali smo ga zašto nam je zadao brigu, ali odgovor nismo dobili.
Ubijena Vesna Hajdarović dolazila je i u Selnicu, tražeći Danijela, ali Stjepan kaže da nije i na njih radila sustavan pritisak, kako je rečeno u nekim medijima.
- Proganjala je Danijela, dobila je valjda sedam prijava, ali ovdje je bila samo jednom, pred nekoliko godina. Supruga je s njom razgovarala u dvorištu, i to dugo, imala je strpljenja, ja sam prekinuo taj razgovor. Kasnije jednom u Čakovcu srela suprugu i ponovo pokušala razgovarati, ali tada ona to nije prihvatila.
Vesna je ipak Danijela našla, što će završiti kobno i za nju, a i za Danijela. Na posljednji počinak ispraćena je u subotu, 8. veljače na čakovečkom groblju. Punu istinu o razlogu, odnosno motivu ubojstva pokušat će dati pravosudni postupak, Državno odvjetništvo i sud, mada nije sigurno da će i oni naći pravi odgovor na pitanje što se događa u ljudskoj duši što dovede do ovakvog zločina.
Dražen Kovač