Čačić je za Vrdoljaka, Marasa i Grgića ekonomski gorostas

Kad sam jednom prilikom na saborskom aktualnom prijepodnevu pitao premijera Milanovića je li svjestan svoje jezive komunikacije s javnosti, odgovorio mi je, svisoka, naravno, da mu se prestanem nuditi za medijskog savjetnika. A to da budem Milanovićev medijski savjetnik ni u najvećem mi bunilu ne bi palo na pamet. Zašto? Zato što pametnom savjet ne treba, a budala ga ne zna koristiti. Milanović ne sluša ničije savjete usprkos tomu što nije - potvrdio je to bezbroj puta - politički mudrac. Zato svaki dan prospe barem jedan, ako  ne i nekoliko bisera. Prošli je tjedan pred hrvatskim kapitalistima (kojima tepamo ili s poduzetnici, mada su mnogi svjetlosnim godinama udaljeni od poduzetništva, ili s poslodavci, mada im je vrlo često posljednja briga zapošljavanje, a prva i najčešće jedina - kapital) izlanuo stav zbog kojeg bi u donekle sređenoj, demokratskoj državi s kritičnim društvom bio istoga trenutka (samo)katapultiran iz premijerske fotelje: „Država nam je preskupa, a takva će i ostati!“ Je li ta izjava odraz gluposti, bahatosti, nemoći, prepotencije, ignorancije, nezainteresiranosti za građane ili još jedan u nizu solilokvija (razgovora sa samim sobom)? Što ta izjava - shvatimo li je ozbiljno - uopće znači? U pomoć ću prizvati jednog od utjecajnijih ekonomskih analitičara u Hrvatskoj - Željka Lovrinčevića.

Prijeti nam ekonomska pogibelj

„Ta izjava zapravo znači da idemo prema bankrotu!“ - kategoričan je Lovrinčević. Uzrujava li se Milanović zbog mogućeg bankrota države koja se neprestano zadužuje kako bi financirala rasipanje novca? Taman posla. Što je država prema Milanovićevu miru! Hrvatska nikad nije imala neinventivnijeg i nezainteresiranijeg premijera. Milanović ne bi reagirao ni kad bi prijetila pogibelj polovici građana. Njegov bi komentar vjerojatno glasio: „Viša sila. Tako mora biti. Ništa se tu ne da učiniti!“ A bogami prijeti velika ekonomska pogibelj većini koju opslužuje 556 jedinica lokalne samouprave s oko 66 tisuća činovnika. Pridodamo li tomu još 52 tisuće zaposlenih u državnim službama te one u zdravstvu, školstvu, policiji i vojsci, dobivamo frapantan podatak da u javnome sektoru radi oko 400 tisuća ljudi! Još bi jedna brojka trebala i te kako zabrinjavati premijera Milanovića - 1, 217.692 umirovljenika s tek 508.000 starosnih mirovina. Brine li Vladu činjenica da su investicije u pet godina pale za više od 40 posto?! Brinu li Vladu porazni rezultati o osobnoj potrošnji (pala je u odnosu na isto razdoblje 2013. za 0,5 posto), o BDP-u (pao za 0,4 posto) ili investicijskoj potrošnji koja je manja za 3,6 posto?! Zabrinjava li Milanovića činjenica da u Hrvatsku ne žele ulagati ni domaći ni strani kapitalisti zbog najnesigurnijeg pravnog i poreznog sustava u EU-u?!

Na dozvolu se čeka godinama

U Hrvatskoj se za svaku dozvolu čeka mjesecima, pa i godinama. Ova vlada ništa nije učinila da onemogući birokraciju u podmetanju nogu, ne samo investitorima, već i građanima koji su taoci sporosti, samovolje i koruptivnosti umrežene činovničke kaste. Ona nam - među ostalima - jede budućnost i ubija svaku nadu. Tko je za to kriv? Vlast. Prije svega Vlada. I veći dio parlamenta koji poslušno podržava lošu, neučinkovitu Vladu. A ta je vlada od prvoga dana trebala liječiti rak-ranu hrvatskoga društva - pravosuđe, ali ne aspirinima, već jakim, učinkovitim lijekovima ili, gdje je to potrebno, amputacijom. U sudstvu je potrebna društvena, pa i politička intervencija. Ne, naravno, u sudske procese, već u način na koji pravosuđe (ne) djeluje. Na Visokom trgovačkom sudu u dugotrajnim je procesima zarobljeno više od 50 milijarda kuna. Pa tko će poslovati u zemlji čiji sudovi sporove rješavaju godinama i desetljećima. Znam iz prve ruke za ostavinsku raspravu koja traje - pazite - 20 godina!? Nakon 20 godina, nasljednici više nemaju što naslijediti jer su svu ostavštinu pokojnika potrošili na sudske procese. I još su debelo u minusu. Kako ulagati u zemlju u kojoj radni spor traje više od deset godina?! Kako ulagati u zemlju u kojoj se porezne regule mijenjaju svakih nekoliko mjeseci?! Što je učinio Milanović da ne bude tako? Ništa. Milanović čeka svoju i političku eutanaziju SDP-a koja će se dogoditi najkasnije 2015. godine.

Nitko neće s Milanovićem

Hoće li se išta promijeniti u Vladi nakon ove nove minirekonstrukcije u kojoj nesposobnog Rajka Ostojića (nikad duže liste čekanja, nikad veći kaos u bolnicama) zamjenjuje Siniša Varga, a bahatog u resor znanosti i prosvjete zabludjelog Željka Jovanovića široj javnosti ne baš znani Vedran Mornar? Uvjeren sam da će biti bolji od smijenjenih SDP-ovaca već i zato što je teško biti lošiji. Mada u Vladi ima lošijih i od R. Ostojića i od Jovanovića. Tko su lošiji ministri? Zmajlović, npr. Jakovina. Andrea Zlatar Violić. Maras. Milanka Opačić. Vrdoljak. Vesna Pusić. Grčić… Lista je poduža. Ovih me dana novinari pitaju je li riječ o kozmetičkoj rekonstrukciji Vlade, je li riječ o Milanovićevu revanšizmu prema, primjerice R. Ostojiću i hoće li se ove promjene odraziti na rad Vlade. Zdravstvo, znanost i prosvjeta i te kako su važni resori za funkcioniranje države, njenih institucija ali i cjelokupnog društva, no bez promjena u ekonomskom sektoru koji je na samome dnu, promjena u Hrvatskoj neće biti. Zna li to Milanović? Zna. I tražio je ljude koji bi mogli stvoriti okvire za oporavak privrede. Ali ih nije našao. Nitko s kim je Milanović dobar ne želi na brod koji tone. Promjene u resoru gospodarstva najavio je i potpredsjednik Vlade Grčić, koji se veselio rasterećenju. Ali kukurikavce ne želi nitko rasteretiti. Radimir Čačić je bio, u usporedbi s Vrdoljakom, Grčićem i Marasom ekonomski gorostas. Svu trojicu još uvijek Čačić može smazati za (makar i dijetalni) doručak. 

Kordićev povratak posvetio je i biskup Komšić

Da su sve moralne vrijednosti u Hrvatskoj odavno pogažene, da smo nekritično društvo (ako formirano društvo u Hrvatskoj uopće i postoji), bez ikakvih kriterija dokazujemo iz dana u dan, iz događaja u događaj. Jedan od takvih događaja zbog kojih je mnogima nelagodno bio je i doček ratnog zločinca Darija Kordića koji se nakon 17 godina zatvora (bio je osuđen na 25) vratio na slobodu.

Na aerodromu je Kordića dočekala glasna svita u kojoj su bili Ivić Pašalić, Đurđa Šušak, od Karamarka rehabilitiran HDZ-ovac Milan Kovač, Ljubo Česić Rojs, „humanitarac“ Slobodan Lang, Ante Jelavić, Božo Rajić, Zdravko Tomac te biskup Vlado Komšić. Komšić je, naravno, kao predstavnik Crkve, skup začinio, „posvetio“, ni trun ne mareći za žrtve koje su u sudskome procesu stavljene na teret Kordiću. Jedan od najviše rangiranih crkvenjaka Komšić odriješio je povratnika na slobodu svih zemaljskih grijeha tvrdnjom: „Kordić je nevin!“ 

Sramotan dernek nije prošao ni bez fizičkog incidenta. Kada je Kordić teatralno, s podignutim rukama, počeo veličati katoličku vjeru, Isusa, svećenstvo i hrvatstvo, suprotstavio mu se (samo) jedan prisutan građanin povikom: „Sotono! Ubojico!“ Naravno, reagirala je Kordićeva sljedba, ne samo verbalnim, već i fizičkim protunapadom.

Crvenilo zbog derneka

Nakon (događaju primjerenog) povika „Ubij ga! Ubij ga!“, građanina koji nije s oduševljenjem dočekao Kordića, počeli su nemilice mlatiti. I umlatili bi ga da nije bilo policajaca. Sramotan dernek koji nas svrstava na civilizacijsko dno.

No, najzanimljivije, točnije - najstrašnije je što je izostala ijedna glasnija reakcija vlasti, ijedna čujna reakcija udruga civilnoga društva, ijedna reakcija hrvatskih domoljuba koji, valjda, ne smatraju domoljubljem veličanje za težak zločin osuđene osobe. Po čemu je to Darijo Kordić heroj kojemu i Crkva treba klicati? Što je s osjećanjima prema žrtvama?! Spominje li se Crkva i njih ili se za njih ne moli jer su druge vjere?!

Mislio sam da su događaji poput dočeka Kordića u zračnoj luci stvar prošlosti. Hoće li Karamarko reagirati na činjenicu da je u tom necivilizacijskom derneku sudjelovao jedan od njegovih bliskih suradnika Kovač? Ili će i Karamarko, odnosno njegov HDZ (ponovo), koketirati i podilaziti i onima s najnižim strastima, onima zbog kojih bi se Hrvatska trebala crvenjeti (od stida).

Nadam se da neće jer je predsjednik HDZ-a najavio da predsjedničku izbornu kampanju s Kolindom Grabar Kitarović neće voditi tako da tuku ispod pojasa, prljavo. 

Uostalom, vjerojatno K. G. Kitarović ni ne bi prihvatila primitivnu retoriku jer je riječ o gospođi, o uglednoj političarki, intelektualki koja će uistinu biti jak protivnik Ivi Josipoviću.