D. LESAR: Sa županom surađujem dobro, s gradonačelnikom Čakovca - slabo!

Dok nepovjerenje u Kukuriku koaliciju - odnosno hrvatsku Vladu predvođenu SDP-om, slično kao što se događalo i s njihovim prethodnicima HDZ-om, raste sve više, među rijetkim strankama koja kontinuirano bilježi rast popularnosti su Hrvatski laburisti - Stranka rada Dragutina Lesara. Nekad sindikalist, potom zamjenik župana Branka Levačića, a zatim i saborski zastupnik HNS-a, Lesar je 2008. godine napustio stranku u kojoj je započeo političku karijeru. Neko je vrijeme djelovao samostalno, da bi onda osnovao vlastitu stranku u čijem su fokusu interesa rad, odnosno radnik. S obzirom da politički djeluje iz Zagreba, Lesar se u posljednje vrijeme rijetko pojavljuje u međimurskim medijima, a još rjeđe govori o lokalnim temama.
Ipak, za nedavnog vikend-boravka u Čakovcu, o nizu tema progovorio je za list Međimurje.
Nakon lokalnih izbora ovdje u Međimurju, niste mnogo javno istupali. Sada, nakon 8 mjeseci, jeste li zadovoljni rezultatima koje je ostvarila Vaša stranka?
- Zadovoljan sam. Na lokalnoj razini, u medijima nisam mnogo prisutan zbog obveza. Osim što sam saborski zastupnik, predsjednik sam Kluba zastupnika Hrvatskih laburista, što mi uzima barem 5 sati dnevno. Kako sam i predsjednik stranke, mnogo putujem po Hrvatskoj. Moj radni dan izgleda tako da negdje oko 16 sati završavam posao u Saboru, a onda počinju obveze kao predsjednika stranke, što potraje do 22, nekad i do 23 sata navečer. Sve to ne ostavlja mi prostora da komentiram lokalne teme, no, to ne smatram niti nužnim s obzirom da naša županijska organizacija svoje stavove može artikulirati putem županijske Skupštine. Ono što mi je bitno jest da mi se - kako iz Međimurja, tako i iz cijele Hrvatske, javlja velik broj građana sa svojim problemima. Nastojim ih savjetovati, upućivati na prave adrese… To je taj neposredan kontakt. Pomažem i načelnicima međimurskih općina i gradonačelnicima, pa i županu pri „otvaranju“ vrata različitih državnih institucija. O tome ne govorim javno jer također smatram da nema potrebe.
Lokalni izbori bili su priprema
za daljnje
pozicioniranje
Smatrate li da su kandidati Laburista za gradonačelnika i župana bili dobro odabrani?
- Ovo su nam bili prvi lokalni izbori te smo bili svjesni da će birači preferirati one koji su im otprije bili politički prepoznatljivi. Mi to kao mlada stranka nismo mogli ponuditi jer nismo izvana kupovali velike igrače. Ti izbori bili su svojevrsna priprema za daljnje političko pozicioniranje naših ljudi, odnosno kandidata.
Znači li to da će i na budućim lokalnim izborima kandidati biti isti?
- O tome će odlučiti županijska podružnica.
Pratite li aktivnosti vaših vijećnika u Međimurju?
- Koliko stignem, pratim. No, slika rada vijećnika ovisi i o medijskoj prezentaciji, odnosno o tome koliko mediji žele posvetiti prostora aktivnostima oporbenih vijećnika.
Kako ocjenjujete rad čakovečkog gradonačelnika, a kako župana?
- Što se Grada tiče, nisam toliko detaljno pratio da bih mogao dati bilo kakvu ocjenu, nisam primijetio ništa značajno da bih ocjenjivao. Sa županom sam često u kontaktu. Javlja se s konkretnim prijedlozima i problemima. Ta suradnja korektna je.
Štednja i rezanje nisu rješenje
Ocjena rada hrvatske Vlade?
- Na počeku mandata vladali su elan, entuzijazam. Najavljivali su da će prvu lopatu zakopati u lipnju 2012. godine, pa u listopadu, pa prosincu… No, od svega ništa. Te lopate bile su simbol velikih državnih investicija koje su trebale dati gospodarski zamah, povećati proizvodnju. U 2 godine praktički je sve u potpunosti izostalo, što je jedan od razloga rasta nezaposlenosti, daljnjeg zaduživanja, pada industrijske proizvodnje i, u konačnici, BDP-a. Vlada se i dalje vodi politikom da će oporavak krenuti samo uz mjere štednje i kresanja, što je potpuni promašaj. Neshvatljivo mi je da premijer to još uvijek ne razumije, a rezervi više nema. Državne investicije propale su, a privatnih nema. Vladajući ne shvaćaju ni da velikih investicija u Hrvatsku iz zemalja Europske unije ne može biti. Oni su svoje apetite zadovoljili kad su pokupovali banke, farmaceutski sektor, preuzeli trgovinu, odnosno maloprodaju. Tu je stao njihov interes, a Hrvatsku su ujedno učinili ovisnom o sebi. Mi se hitno i izvozom i privlačenjem investitora moramo okrenuti Rusiji, Kini i dijelu Azije koji ima ogroman potencijal. Nažalost, nemamo nikakvu politiku prema tim zemljama. Kao da se sramimo čak i pokušati privlačiti tamošnje investitore.
Po svim anketama, Hrvatski laburisti su treća stranka u Hrvatskoj. Spremate li poteze da se ta popularnost još poveća?
- Ne neke spektakularne. Sad su već u velikom zamahu pripreme za europske izbore krajem svibnja. To zahtijeva puno posla, unutarstranačke aktivnosti, a i kampanja će biti duga. Naši kandidati bit će podvrgnuti testiranju jedne neovisne tvrtke, što je nova praksa, a sve da bismo bili sigurni da smo odabrali najbolje.
Po pojedinim ste anketama drugi političar u Hrvatskoj po popularnosti. Po nekima treći. Godi li Vam to? Je li teško držati rejting?
- Ankete uvijek promatram u kontekstu trenda. Postotak uvijek pokazuje neki status. No, najjača anketa su izbori. Važniji mi je rejting stranke, nego osobni iako je i osobni bitan, ali nije presudan za stranku.
Krajem godine su i predsjednički izbori. Kakva su Vaša razmišljanja?
- O tome ćemo se dogovarati nakon izbora za Europski parlament. Nema još nikakve odluke niti stava.
Za HNS i dalje – bez komentara
Godinama ste bili u HNS-u, pa ste napustili tu stranku. Zatim je izašao i Josip Posavec, a sad je izbačen i Radimir Čačić. Je li Vam žao zbog tih događanja i kakvu budućnost predviđate HNS-u?
- Kad sam odlazio iz te stranke, rekao sam da javno nikada ništa neću komentirati što se njih tiče. Tako i sad ostajem bez bilo kakvog komentara. To su njihovi problemi.
Spomenuli ste da Vam se osobno, odnosno telefonski javlja mnogo građana. Koji su najčešći problemi koje ističu?
- U zadnje vrijeme velik broj ljudi iz Međimurja ukazuje na problem austrijskih štedionica u kojima su mnogi izgubili praktički sve ulazeći u te veoma rizične kreditne odnose. Očito se radi o organiziranoj kriminalnoj skupini koja je građane prijevarom dovela u dužničko ropstvo. Obavio sam o tome nekoliko razgovora s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, predali smo određenu dokumentaciju. Očekujem da će se time ozbiljno pozabaviti. Građani se žale i na probleme s romskom manjinom. Mnogo sam puta ministrima iznio prijedloge kako dugoročno to riješiti s obzirom da lokalna samouprava ima jako malo ovlasti. Potrebno je izmijeniti 10 zakona, no, najveći je problem što gospoda u Zagrebu nikako da shvate bit problema. To je nevjerojatno koliko su nesposobni razumjeti genezu problema. Zato nisu sposobni razumjeti ni prijedloge koji im se daju, a još manje imaju političke hrabrosti da se tim problemom ozbiljno pozabave. Imam osjećaj da svi od toga bježe, da se skrivaju…
Kad govorimo o lokalnim temama, bili ste pokretač inicijative koja je rezultirala proglašenjem 9. siječnja Spomen-danom odcjepljenja Međimurja od Mađarske. Zovu li Vas na proslave, jeste li zadovoljni načinom na koji se taj dan obilježava?
- To je velika je stvar u povijesnom značenju, ne samo za Međimurje, nego i za cijelu Hrvatsku. Drago mi je što sam u to uspio uvjeriti i zastupnike u Hrvatskom saboru. Nije bilo lako. Što se tiče načina obilježavanja, o tome odlučuje županijska vlast. Nekad je bolje, nekad lošije. No, već se duže obećava da će na primjerenoj lokaciji u gradu Čakovcu biti postavljen spomenik dr. Ivanu Novaku kao i na čakovečkom groblju. Nadam se da će u dogledno vrijeme to konačno biti realizirano.
Bili ste i inicijator osnivanja Humanitarne zaklade Katruža…
- Mislim da je Katruža pun pogodak. Taj projekt pokazao je da u Međimurju ima ljudi koji su manje-više uvijek spremni pomoći drugima. Istodobno, Katruža svojom pomoći krpa propuste sustava, u konkretnom slučaju zdravstvenog.
Još jedan Vaš projekt su Radio gorice – akcija u kojoj se skupljaju grožđe, mošt i novac za Katružu. No, zadnjih godina Vas tamo nema…
- Nije bilo poziva.
Tu je i novi paviljon Bolnice...
- Za mene je najznačajniji i najzahtjevniji projekt bio izgradnja novog paviljona Županijske bolnice u Čakovcu koji je po mnogočemu bio jedinstven u Hrvatskoj, posebno po tome što je izgradnja ugovorena po sistemu „ključ u ruke“.
Javnosti je manje-više poznato da se bavite i voćarstvom. Kako voćnjak?
- Voćnjak je trebao biti hobi i moje mjesto za odmor. To je bila početna ideja. Međutim, zemlja me zarobila, navukla. Tako je sad to već ozbiljan posao i obveza ako ga želite održavati kako treba. Uspio sam obaviti proljetnu rezidbu prije snijega, što se pokazalo dobrim. Slijedi proljetna zaštita koja je kod kruške viljamovke izuzetno bitna. No, iako je održavanje zahtjevno, voćnjak mi je mjesto za odmor. Premda se fizički umorim, psihički se odmorim. Pomaže mi i supruga, naročito pri berbi.
U voćnjak ste nekad na druženja uz kotlovinu pozivali i međimurske novinare, no, prekinuli ste tu tradiciju. Je li krivac recesija ili nešto drugo?
- Nije recesija (smijeh). Zadnje 2 godine jednostavno nisam stigao, prvo zbog europskih, a potom zbog lokalnih izbora. Putovao sam po cijeloj Hrvatskoj, jednostavno nisam našao vremena da bih organizirao druženje. To je moj dug prema svima iz međimurskih medija koji ću namiriti.
Razgovarao
Velimir Kelkedi
Snimio D. Lesar