Drago Pintarić(64) iz Kotoribe malo poznat svojim sumještanima i široj javnosti

64-godišnji Drago Pintarić, čovjek od 62 kilograma, niska rasta, vitkog stasa, sportske duše malo je poznat svojim sumještanima jer porijeklo vuče iz gornjeg Međimurja, točnije iz Stanetinca, a  gotovo je 22 godine proveo radeći u Austriji. U Kotoribi u Ulici S. Radića je završio „jer je ljubav tako htjela“.

Više je viđen kako gotovo svakodnevno trči donjomeđimurskim naseljima, po kotoripskim poljima i šumarcima, a nerijetko tim prometnicama projuri na svom 10 godina starom biciklu kojeg je platio 300 eura i do sada mu je promijenio sve vitalne dijelove izuzev dva bočna kofera koji su uvijek puni opreme spremne za put.

Povod za njegovo  predstavljanje je događaj od 6. kolovoza kada je svojoj susjedi Nevenki „skoknuo“ biciklom po lijek u austrijski Bad Radkesburg za što mu je trebalo 5 sati vožnje prosječnom brzinom od 20,8 km/h- U ponedjeljak 4. kolovoza smo se tamo istom namjerom zaputili automobilom supruga i ja. Lijeka nije bilo pa nam je magistra farmacije rekla kako će ga naručiti i da ga možemo podići drugi dan. Obećali smo da će biti tako, no opet drugi dan na tako daleki put bio je preveliki luksuz. Namjeravali smo to učiniti drugom zgodom. No meni je samo nešto „vrtalo“ v nogami pa sam odlučio „skoknuti“ u Austriju s biciklom. Krenuo sam u 6 ujutro, u 11 sam podigao lijek, malo sam se odmorio i predvečer sam stao s naručenim lijekom pred začuđenu i oduševljenu susjedu-ispričao nam je čovjek na način kao da je otišao po kruh u obližnju prodavaonicu.

Kada spominjemo bicikl spomenut ćemo kako je Dragec, dok je još radio u mjestu Gratkorn u Austriji, u šest navrata biciklom dolazio na vikend.- Stvari mi je automobilom dovezao jedan kolega iz Domašinca putem sam ih pokupio i s njima došao u Kotoribu nakon 205 km vožnje, odnosno udaljenosti do Kotoribe. Znao sam krenuti u 10 prije podne i u 10 navečer sam bio kod kuće-ispričao nam je i dodao kako je jedan puta na taj podvig nagovorio i suprugu Mariju(62), no tada im je trebalo puno više vremena. Danas njemu odlazak biciklom u Prelog, Čakovec, Koprivnicu, Varaždin predstavlja rutinu pa mu se na automobilu znaju nakupiti paučine.

Dan započinje  s dvadesetak sklekova, liječnički kartom mu miruje od 1991. godine, a srčani tlak mu je 90/70, a teži 62 kilograma. To je još jedan od uvjeta  da se kreće kako on zna reći “na dvije noge“. Naime, Dragec je strastveni zaljubljenik u trčanje od 1977. godine kada je radio u jednoj tvrtki u Donjem Kraljevcu kamo je za posao u ljetno vrijeme trčao i došao je prije autobusa koji je od D. Kraljevca do Kotoribe išao zaobilaznim putovima.-Zimi sam normalno na posao išao autobusom i bio sam često „betežen“-rekao je. Tako je bilo do 1991. kada sm otišao u Austriju no trčanje nisam zanemarivao. Danas, pod bilo kakvim vremenskim uvjetima, pretrči dnevno do 15 kilometara i učesnik je različitih trkačkih manifestacija na razini Međimurja i šire.

-Važno je da sam zdrav i zadovoljan- kaže i u šali dodaje:-Mi smo za kretanje, a ne za sjedenje i kaže da se u životu drži jedne austrijske poslovice koja kaže“ Dok se čovjek prestane truditi da bude bolji, prestane biti dobar“. A on će se, sudeći po optimizmu, još dugo, vrlo dugo truditi…..