Kad elektroničar maratonac napravi jaslice

Student Fakulteta elektrotenike i računarstva u Zagrebu Tomislav Smrtić ugostio nas je u svom domu u Gornjem Hrašćanu tik uoči raskićivanja jelke. Pozicionirao ju je unutar jaslica koje je sam izradio i opremio ih potrebnom “elektrikom i elektronikom”, kako bi stvorile poseban ugođaj. Za njegov graditeljski pothvat s malim smo, blagdanskim, zakašnjenjem saznali od sestre mu Natalije, studentice ekonomije i psihologije.
- Inače svake godine pravim jaslice, to je običaj koji je prakticirao moj djed. Svake godine ih napravim malo veće, a sad sam osmislio i vodotok, vatru i svjetlost, sve na struju, s potrebnim elektroničkim rješenjima, priča nam Tomislav, pokazujući svaki detalj.
Majka Bernarda ponosno se smiješi i opisuje godišnje nabavke i kupovinu sveg potrebnog za Tomislavove jaslice.
- Ovdje su deseci figurica, od ljudskih do ovčica, i uvijek ih kupujemo nakon Nove godine, kad su na popustu. Tako male, a tako skupe, kaže uz osmijeh Bernarda Smrtić.
Po kamenje i mahovinu Tomislav je otišao u obližnju šumu, a vodotok je napravio od opreme za fontanu. Jaslice je izrađivao puna četiri dana, a položene su na drvo iz obližnje šume.
- Ima u ovim jaslicama kamenja koje je još moj djed donio s mora, a nešto sam ja prikupio ovdje doma. Vatra, odnosno dim dolazi od tamjana, dok sam u šatore i uz same jaslice postavio žaruljice. S veseljem sam gradio ove jaslice iz dva razloga. Prvo stoga što je to u našoj obitelji običaj otkako znam za sebe, a drugi je razlog taj što sam napravio elemente koji su spojivi s mojim predmetom studija elektronike, kaže Tomislav.
Ovaj 22-godišnji mladić jednog se dana želi okušati u radu u autoindustriji, a otkrio nam je i svoje sportske želje.
- Želja mi je raditi u automobilskoj industriji kad završim fakultet. Danas je u većini uređaja i aparata kojima se koristimo u životu iskorištena elektronika, a mene zanima konstruiranje. Uz to, želim postaviti i osobni rekord u maratonu kojim sam se zapravo počeo baviti prije nekoliko mjeseci. Istrčao sam Zagrebački maraton, zadovoljan rezultatom i ispunjen određenom sigurnošću da mogu postaviti svoj rekord. Upisao sam Školu trčanja u zagrebačkom Atletskom klubu Sljeme, pa uz sustavan rad brže napredujem, zaključuje Tomislav Smrtić u razgovoru za list Međimurje, a mama Bernarda dodaje kako je ponosna na svoju djecu jer se sami znaju pobrinuti da udovolje svojim željama i interesima.

A. Ličanin