Glas javnosti 25.04.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:42.

Kako se poštuje bolestan čovjek!?

Već godinama sam teško bolesna, ali načinom liječenja više sam nego razočarana. Nedavno sam osjetila i bol u cijeloj lijevoj nozi, teško hodam, jer mi je svaki korak bolan. Zbog toga sam se obratila nadležnoj liječnici, koja me je uputila najprije fizijatru, odredila terapiju (naravno kada dođem na red?) i ne pita se ona, a i ostalo medicinsko osoblje s kojima nažalost, zbog bolesti, često kontaktiram, jesam li u stanju dolaziti na terapije, s obzirom što živim sama i nažalost od nikoga ne mogu računati na pomoć, počevši od onih najbližih, prijateljica i znanaca, i onih kršćana (uzorni kršćani - članovi III. franjevačkog reda sv. Nikole Čakovec, koji se već dugo “spremaju” posjetiti me - barem tako obećavaju).
Ali se toj pomoći ne mogu nadati ni od koga - nažalost nitko za nikoga danas nema vremena, ili jednostavno nema interesa i ljubavi. Jučer sam se obratila u ambulantu za ortopediju radi upisa za pregled (ili hitnog pregleda), da bi mi “mlada” medicinska sestra hladnokrvno odgovorila da se mogu upisati tek u 10. mjesecu ove godine.
Jedino što ima razumijevanja prema meni zbog dugogodišnjih i teških bolesti, je dr. Marčec, šef neurološkog odjela Županijske bolnice Čakovec, koji me uzme na razgovor i pregled preko reda, jer radi odgovorno i shvaća moje bolesno stanje. Takve liječnike bih nagradila, neka se medicinsko osoblje nagrađuje po uspješnosti liječenja pacijenata, ponašanja prema bolesnim osobama, kojih je nažalost, svakim danom sve više.
Pisala sam o ovakvim i sličnim problemima i ministru zdravlja Rajku Ostojiću i nažalost, do danas nisam primila od njega odgovor. Zašto? Jer “mali čovjek” nikome ne znači ništa, a naročito ako si žensko i starija osoba, svaki (pa čak i djeca) izruguje se i nazivaju nas pogrdnim riječima. U nadi da će se situacija poboljšati, da će bolesni ljudi biti zadovoljniji, vaša stalna čitateljica
Jelena iz Čakovca

Izvor: 3078