Kako sijemo tako ćemo i žeti

Sve smo više zemlja starijih ljudi. Hvala Bogu što imamo domove za stare i nemoćne. Premalo ih je a i preskupi su, nedostupni nama mnogima. U mojim mnogobrojnim kontaktima s ljudima ponekad se slomim i rastužim. Mnogi su osamljeni, nitko ih ne posjećuje, nikome više nisu važni. Pitaju se često za koga su gradili tako velike kuće, radili danju i noću, a sada sve to zjapi prazno, napušteno. A kad otvore svoja srca prazni su. Sve više se radi nedjeljom, blagdanom... Žalosna sam i kad čujem da susjedi ne razgovaraju, ne druže se i ne pozdravljaju. A kako mi dobro zvuči rečenica kako je dobar susjed zdravo srce.

Naše obitelji su u krizi. Borba za materijalno ubire svoj danak. Gazi se ljudsko dostojanstvo, ponižava se međusobno. Omalovažavati svoje dijete gnjusno je. Praviti razliku među djecom neoprostivo je, ponižavati ženu, muža, majku, oca... nedopustivo je. Želi se postići da te osobe ne vjeruju u sebe, osjećaju se manje vrijednima, pate zbog neprihvaćenosti. 

Ovih dana slušala sam jedan razgovor s jednom poznatom osobom. Bila je miss bivše države. Zaista lijepa, prelijepa... Njezin privatni život pripada njoj. Bila je udana. Ima obitelj, ustvari dvije prekrasne kćerke. Negdje u njezinim četrdesetima muž je tražio druge a njoj je rekao da više nije ni tako mlada, ni tako privlačna ni tako atraktivna. I ona je u to povjerovala, uspio je u svojoj lošoj namjeri da je povrijedi. I sada u šezdesetima izgleda prekrasno, zanosno, prelijepo. 

Izvukla se iz depresije i shvatila da joj život nudi nove prilike uz kćerke, unuke, prijatelje. To upravo rade mučitelji(ce) koji žele u pojam ubiti svoje žene, muževe, djecu, roditelje. A onda se pitamo kad dođe starost gdje smo bili, što smo radili? Što smo Bogu skrivili? Ostajemo sami, često u svojim bolestima i patnjama. 

A svoju smo djecu odgurnuli u ralje alkohola, droge, prostitucije, kocke... A djeca nas trebaju. Trebaju lijepu riječ, zagrljaj, zaštitu. Hoće li te tvoje dijete posjećivati u starosti ovisi od mene, tebe i svih nas. Znam da posebno pate djeca rastavljenih roditelja, samohranih roditelja. Žalosti me konstatacija kako im ništa ne fali. Itekako fali. Materijalno možda imaju ali ljubavi oca i majke nemaju.

Marija Sklepić