Kolumne 06.10.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:49.

K.G. KITAROVIĆ U POLITICI JE KAO TOPLO PIVO ZA LJETNIH ŽEGA

Tjedan je bio doista pun događaja kao šipak koštica: predsjednik Vlade Zoran Milanović Saboru je podnio izvješće o radu Vlade, udruga U ime obitelji počela je skupljati potpise za (novi) referendum o promjenama izbornih pravila, Martina Dalić, ministrica financija u Vladi Jadranke Kosor, napustila je HDZ, Orah Mirele Holy popularniji je od SDP-a, Kolinda Grabar Kitarović, kandidatkinja za predsjednicu Hrvatske, imala je na HTV-u (Nedjeljom u 2) prvi veći predizborni istup... Krenimo redom. A red je da se krene od politički najmoćnije osobe u Hrvatskoj, od Milanovića koji je u jednogodišnjoj inventuri rada Vlade više tajio nego otkrivao. Gostujući uz Mirelu Holy, Peđu Grbina i Domagoja Miloševića u Poligrafu Hrvatskoga radija (urednik i voditelj Mislav Togonal), špica te slušane i cijenjene emisije nagnala me na usporedbu, ili, točnije, prispodobu Milanovićeva izvješća s negdašnjom ispovijedi Andrije Hebranga za saborskom govornicom. „Ja ne lažem, ja samo ponekad ne govorim istinu, a to je mnogo pristojnije“, rekao je ne tako davno Hebrang. Nižući u izvješću činjenice kojima je nastojao kod javnosti izazavati pozitivan dojam o svom radu i radu Vlade, ni Milanović nije lagao.

 

Danska nije dovoljno bogata, mi jesmo Ali je, ovaj put na pristojan način, ističući pozitivne ekonomske pokazatelje, a zatajivši one primarnije, negativne, pokušao obmanuti građane Hrvatske. Samo što nije izrekao onu čuvenu do nepristojnosti demagošku rečenicu koju su izgovarali gotovo svi dosadašnji premijeri: „Svi vi živite bolje, samo što to ne primjećujete!“ Iako Hrvatska od početka Kukuriku Vlade ulazi u 12. recesijski kvartal zaredom, Milanović tom činjenicom nije potresen. Iako su građani sve zaduženiji, iako sve veći broj ljudi ima blokirane račune i pred osobnim je ili obiteljskim bankrotom, iako sudovi iz dana u dan donose skandalozne presude, iako je sve manje zaposlenih u realnom sektoru, iako smo na samom europskom dnu po industrijskoj proizvodnji, a u vrhu po porezima, iako Hrvatska ima gotovo pet puta više jedinica lokalne samouprave nego Danska. Toj od Hrvatske neusporedivo bogatijoj, demokratskijoj i uređenijoj državi bilo je preskupo plaćati 275 jedinica lokalne samouprave i 14 okruga, pa je od 2002. do 2007. marno radila na reformama. Danas Danska ima pet regija i 98 jedinica lokalne samouprave u kojima živi gotovo pet i pol milijuna stanovnika. Usprkos tomu što bogečki siromašna Hrvatska ima 429 općina, 127 gradova i 20 županija, Milanović kaže da Kukuriku koaliciji ne pada na pamet smanjiti broj općina, gradova i županija. Čuvaju svoje aparatčike Socijaldemokracija nije bešćutno otpuštanje desetaka tisuća zaposlenih u javnim službama - poručio je Milanović. Kako zna da su deseci tisuća zaposlenih u javnim službama višak? Je li Vlada napravila analizu? Nije, naravno. Veći problemi od broja zaposlenih u državnim i javnim službama (od oko 250 tisuća ljudi koji primaju državnu plaću, oko 60 tisuća radi u tijelima državne uprave) je broj ukupno zaposlenih (premali je barem za 400 tisuća), neefikasnost državne administracije te struktura zaposlenih u tijelima državne uprave.

 

Nisu HDZ, SDP, pa ni HNS bez veze protiv bilo kakvih analiza, a potom i protiv reformi u državnoj upravi. I lijevi i desni desetljećima u državnoj administraciji zapošljavaju podobne stranačke kadrove, bližu i dalju rodbinu. Te bi nekompetetne stranačke aparatčike trebalo, bez ikakve zadrške, otpustiti. Ne želi Milanović zagristi u kiselu jabuku koja se zove lokalna samouprava. U njoj radi oko 70 tisuća ljudi, od čega je više nego pristojan postotak onih kojima je glavna karakteristika (pa i diploma) za zapošljavanje stranačka knjižica. Je li lokalna samouprava (do 1992. u Hrvatskoj je, s 14 zagrebačkih, bilo ustrojeno 115 općina) funkcionirala prije desetak godina znatno lošije nego danas, kada je u gradovima zaposleno 50 posto ljudi više, u općinama je 70 posto, a u županijama 160 posto više?! Ž. Markić pogurali su političari I te stranačke naplavine birokrata ne treba dirati?! Ne treba promijeniti način upravljanja državnim poduzećima i tvrtkama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave?! Ne treba podići prerađivačku industriju, povećati proizvodnju hrane toliko da možemo prehranjivati sami sebe?! Ne treba osigurati energetsku samodostatnost?! Naravno da treba. Ali Kukuriku vlada nije sposobna - u to smo već danas sasvim sigurni - za sprovođenje niti jedne reforme koja ne znači - nužno - otpuštanje. Sto puta neoliberalnija, kapitalističkija Južna Koreja napravila je ekonomski bum zaslugom države. Ekonomsko čudo nije se dogodilo samo od sebe, nije tu zemlju stabilnom učinilo „samoregulirajuće tržište“, već sposobne vlade. Sve naše dosadašnje vlade bile su sposobne jedino u uništavanju industrije, rasprodaji i otpuštanju radnika. Nisu kukurikavci napravili ni reformu izbornoga zakonodavstva jer - da jesu, ne bi Željka Markić bila glavni pokretač društvenih i političkih promjena. U njoj hiperaktivni aktivizam potiče pozaspala politička elita koja - i slijeva i zdesna - baca drvlje i kamenje na Markićku. A ona samo odrađuje - naravno, na svoj način, i uz svesrdnu pomoć Kaptola, Milana Bandića i još pokojeg tajkuna - posao koji politika izbjegava. I, kad Ž. Markić skupi potpise, a skupit će ih bez ikakave dvojbe, hoće li biti referenduma? Na mala vrata u Sabor minorne uvode HDZ i SDP Ne nužno. Ako Sabor do Nove godine usvoji prijedloge Gonga i 30 saborskih zastupnika o preferencijskom glasanju, o zabrani kandidiranja osoba ogrezlih u kriminal, o nespojivosti funkcija načelnika i gradonačelnika sa zastupničkom, ako uskladi (na što upozorava i Ustavni sud) veličinu izbornih jedinica na pet plus ili minus (kao što je zakonski i određeno), tada potrebe za referendumom neće biti. A bi li zabrana predizbornih koalicija i smanjenje izbornoga praga proizveli kaos? Ne veći nego što ga danas imamo. Kao što smo ga izazvali pretvorbenom pljačkom, kao što ga je HDZ izazvao kleptomanstvom Sanadera i stranačke vrhuške (uz svesrdnu potporu članstva), kao što ga nesposobnošću izaziva Milanović i njegova koalicijska sljedba. Uostalom, HDZ vrišti i na pomisao da bi netko mogao ući u Sabor s potporom od tri i više posto, a istovremeno oko sebe okuplja stranke s podrškom od jedan posto!? I te će stranke HDZ uvesti u Sabor na mala vrata i izazvati, po njihovoj teoriji, kaos. A i SDP-ovi koalicijski parneri uživaju potporu manju od tri posto. Zašto je njima dopušteno efemerne stranke uvoditi u Sabor, a Ž. Markić (od koje je moja malenkost ideološki udeljena nekoliko svjetlosnih godina) nije? Uostalom, u ovom bi trenutku Željka Markić na parlamentarnim izborima s preferencijalnim glasanjem prošla daleko bolje i od Karamarka i od Milanovića.

 

P.S. U postskriptumu o (još) tri političarke koje su pod povećalom. Prva je, bez dvojbe (i to već dulje vrijeme), Mirela Holy koja se s niti godina dana starom strankom vinula na drugu poziciju, odmah iza HDZ-a. Dakle, Holy je u popularnosti prestigla SDP. Što to građani vide u Orahu i M. Holy? Principijelnost, jasno izražene stavove te kritičku oštricu uperenu protiv najnepopularnijeg hrvatskog političara - Milanovića, koji je učinio sve da Holy uspije izvan SDP-a. Je li to dovoljno i za tako velik uspjeh stranke? Holy je oprezna i, usprkos vrtoglavom rastu, s obje je noge na zemlji. Kaže - rejting me raduje, ali i plaši. To je znak da ima političku budućnost. Ima li je i Martina Dalić koja je prošloga tjedna izašla iz HDZ-a? Volio bih da ima jer je pokazala hrabrost kakvu većina političara u strankama nema. Suprotstavila se većini iako je mogla šutnjom osigurati ne samo mandat u Saboru, već i, možda, mjesto u Vladi. Između etičnosti i (političke) sigurnosti izabrala je etičnost, koja je strana za 99 posto partitokrata. Njezina rečenica: „Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu Vladu koja se bavi sama sa sobom...“ upozorava glasače da se ne zalijeću. Karamarko nije i ne može biti Hrvatska budućnost. A ne može to biti niti Kolinda Grabar Kitarović koja je na HTV-u ostavila nevjerojatno blijed dojam. Nastojala se svima svidjeti, nikome ne zamjeriti i ne izreći niti jedan jasan, rezolutan stav. Čak je i na pitanje Thompson ili Hladno pivo izrekla floskulu: „Zašto ne i Thompson i Hladno pivo!“ E, pa, neće ići. Tko sluša Hladno pivo, diže mu se kosa na glavi na spomen Thompsona. Većina Thompsonovih fanova ni ne zna za Milu Kekina i Hladno pivo jer ta glazba u njima ne može probuditi najprizemnije emocije. Čini se da je gospođa K.G. Kitarović toplo pivo.

Izvor: 3101