Quod licet Iovi, non licet bovi. Ili - što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Tko je tu Jupiter, a tko vol? Ovisno o vremenu i okolnostima, mijenjaju se i jupiteri i volovi. Ono što je – dok je nadmeno vladao – mogao i smio Ivo Sanader i njegovi trabanti, u koje spadaju, naravno, i Jadranka Kosor, i Božidar Kalmeta, i Gordan Jandroković, i Ivan Šuker, i Darko Milinović... nisu smjeli i mogli oni izvan tog po Hrvatsku paklenog kruga. Prema njima i njihovim lopovlucima bio je blagonaklon i Mladen Bajić koji se i dandanas pali isključivo na mig.

Što bi se dogodilo Janici i Ivici Kosteliću da su ovisili o hrvatskom sportskom sustavu i njegovim šefovima? Ostali bi vječiti, nerealizirani talenti, a ne, kao sada, najveći svjetski skijaši. Jednako bi se provela i Blanka Vlašić koja je lani proglašena najboljom atletičarkom na svijetu. Da je ovisio o hrvatskim sportskim birokratima, Goran Ivanišević danas ne bi bio teniska legenda. Svi su se oni - i Kostelići, i B.

Dva puta je više hrvatskih građana koji žele od onih koji ne žele da Hrvatska uđe u Europsku uniju. Dakle, i posljednja prepreka na putu u EU je uspješno preskočena. Hrvatska će, ne dogodi li se nešto nepredviđeno, 1. srpnja 2013. postati punopravna, 28. članica EU, o čemu je odlučilo oko dva od ukupno 4,48 milijuna upisanih birača. Na referendum je izašlo manje od 44 posto glasača. Rezultat u samoj Hrvatskoj je nešto malo bolji - na birališta je izašlo 47,5 posto punoljetnih građana. U Bosni i Hercegovini glasalo je tek nešto više od dva posto (i) hrvatskih državljana.

PISMO IZ ZAGREBA

Ne znam nikog tko je prvo kupio auto, a tek potom pokušavao položiti vozački, ali poznajem političare koji su godinama drugima dijelili lekcije kako upravljati hrvatskom političkom scenom, a sada, kada su im nezadovoljni sudionici hrvatskog političkog kaosa dali upravljač u ruke, pokazalo se da nemaju položen vozački. Osim Ranka Ostojića i Željka Jovanovića, svi ostali ministri turiraju u mjestu. Pokušavajući odati javnosti dojam da su se za posao koji im je, izgleda, pao u ruke kao zrela kruška, pripremali godinama te da točno znaju što rade. Prvi ih potezi debelo demantiraju.

Po čemu ćemo pamtiti 2011. godinu? Po tome što će ispasti bolja od 2012. Tvrde svjetski ekonomski stratezi. A što kažu domaći ekonomisti? Oprezni su poput meteorologa koji, prije nego što vam priopće kakvo je vrijeme, pogledaju, za svaki slučaj, kroz prozor. Dakle, hrvatski društveni i ekonomski analitičari uglavnom dijagnosticiraju. Uz časne izuzetke poput profesora Slavka Kulića koji mi je sve što se dogodilo krajem dvijetisućitih najavio desetak godina ranije.

Pripreme za prvi dan u Hrvatskome saboru i prisegu - nakon koje ću i službeno postati narodni zastupnik – mogle su proći i u malo boljim okolnostima. Prehlada s visokom temperaturom zagorčavat će mi svečanost, a nakon nje i radni dio. Umjesto da jutro dočekam u krevetu, uz topli čaj s limunom, morao sam sjesti za kompjutor jer je šef Jurgec bio neumoljiv: „Kolumnu moraš poslati do podneva. ‘Međimurje’ štampamo ranije zbog blagdana.“ Vrijeme je, dakle, za još jednu inventuru. Kakva je bila 2011. godina? Jednako loša kao i 2010.? Lošija, puno lošija.

„Neki kolege tvrde da smo dobili izbore. Pa sam očekivao da nam Josipović da mandat“ – ironično je eskapade Vladimira Šeksa poentirao još uvijek aktualan predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić. Stvarno, što to Šeksu treba? Jedan od najdugovječnijih i najinteligentnijih političara u Hrvatskoj lupeta poput kumica na placu. Pobjedom proglašava najteži poraz u povijesti HDZ-a te javno zabranjuje demokraciju u vlastitoj stranci nevjerojatnom tezom: „Ja ću biti prvi koji će predložiti Jadranku Kosor za predsjednicu HDZ-a. Trenutačno, ali i u dogledno vrijeme samo ona ima atribute da to bude.

Kukuriku koalicija moći će sama, bez trabanata, sastaviti Vladu, a HDZ je pretrpio do sada najveći poraz. Jeste li zadovoljni ovim rezultatima? Moja malenkost nije. HDZ je, bez ikakve dvojbe, dobio previše mandata u Saboru. Pitam vas - koja bi to stranka u civiliziranome svijetu preživjela afere poput onih HDZ-ovih?! Niti jedna.

Na što je to – pobogu - spao HDZ?! Na redikula Željka Keruma! Ako vidi što mu Jadranka Kosor radi od stranke, Franjo Tuđman se – tu si paklenu sliku mogu, naravno, predočiti samo vjernici i cinici - poput propelera okreće u grobu. I karakteristično mrmlja sebi u bradu: „Ja sam za to kriv, ja, ja sam je ugurao u vrh stranke, gdje mi je bila pamet?!“ Vjerujem više u pamet zagrobnoga Franje, nego u pamet ovih opskurnih likova koji državu pretvaraju u politički bordel u kojem može svako sa svakim i svako svakoga.