Stablo lipe može narasti visoko do 30 m, a može dostići starost više stotina godina. Kod lipe se beru cvjetovi za vrijeme cvatnje, listovi do sredine lipnja, a plodovi od sredine kolovoza do rujna. Miris cvjetova ugodan je poput meda, a sušenjem se gubi.

Danas sve više u prirodi i u našim vrtovima nalazimo koprivu. Odmalena je svatko naišao na nju, a kasnije smo saznali da postoje mrtve koprive i one koje žare. Kopriva je jedina rijetka biljka koja je ljekovita od korijena do vrha, a brati je možete cijele godine. U vrtu je možete ostaviti u nekom uglu tako da se nađe kad nam je potrebna ili za čaj ili za jelo. Tijekom vegetacije beru se mladi listovi, a izvan vegetacije kopa se korijen. Od ljekovitih tvari kopriva sadrži biljne hormone, enzime, vitamin A i C, željezo i silicij i druge rijetke minerale.

Sredina lipnja sezona je za sjetvu kasne korabice. Sijati možete bijeli goljat, korabice, dvogodišnje zeljarke sa zadebljalom stabljikom. Njezine okrugle tamnosmeđe sjemenke dobro kliju i nakon pet godina. Sjeme posijte i prekrijte ga tankim slojem humusa. Kad se razviju četiri prava lista, presadite ih na gredice na razmak od 25 cm. Korabici dobro odgovara zreo stajski gnoj uz dodatak malo komposta, a po potrebi možete dodati i mineralno gnojivo koje sadrži dosta fosfora i kalija. Gnojenje mineralnim gnojem najbolje je napraviti prije sadnje laganim plitkim ukopavanjem u zemlju.

Svojom hranjivom vrijednošću cvjetača je na samom vrhu među povrćarskim kulturama. Dobro će rasti u uvjetima umjerene temperature s dovoljno vlage u tlu i zraku, na dobrom tlu slabokisele reakcije. Najbolja temperatura rasta cvjetače je do 18°C. Ako je temperatura visoka, do 28°C, a vlaga niska, glavice se brzo razvijaju i rahle su i rastresite, a stvara se gruba struktura. Najbolje vrijeme za uzgoj cvjetače je rano proljeće i kasna jesen. Korijenov sustav slabo je razvijen i zato ona ima veću potrebu za vodom.

Za sve radove u vrtu (sjetvu, sadnju, natapanje, branje plodova) potrebno je određeno vrijeme. Kada sve to malo proanalizirate, trebate otkriti koje biljke ne trebaju veliku njegu. Kupusnjače su posebno zahtjevne, njih napadaju mnogi štetnici i neprestano morate brinuti za njih. Evo nekoliko vrsta povrća koje se lakše uzgaja: kukuruz šećerac veoma je ukusan, a posla oko njega imate jako malo; mahune rastu više tjedana, zahtijevaju malo gnojiva, a njegu nikakvu; tikvice imaju velik prinos, a posla oko njih nema; salatu u listićima berete do četiri mjeseca.

Šparogu su uzgajali Egipćani već u trećem tisućljeću prije Krista. Uzgoj su unaprijedili stari Rimljani. Većina radova, pa i branje obavlja se ručno. Berba šparoge traje dva mjeseca, potom se kosi, a korijen ostaje u zemlji. Potrebna su oko tri mjeseca da se obnovi proces fotosinteze i dogodine se šparoge mogu opet brati. Šparogi najviše odgovaraju topla sunčana i zaklonjena mjesta te propusna lagana, pjeskovita tla s visokim sadržajem hranjivih tvari. Korijenje joj je duboko, četiri metra. Na taj način ona preživi i duga sušna razdoblja.

Kad ozime kulture, koje smo sijali i sadili u jesen (špinat, salata, matovilac), dolaze za berbu, ostavljaju nam slobodno mjesto za sjetvu kupusnjača. Prijašnja kultura na tom zemljištu ne smije biti kupusnjača jer je možda zaražena nekim bolestima koje se mogu prenijeti zemljištem ili zaoranom zelenom kulturom. Dobro je ne na istom mjestu saditi kupusnjače četiri godine radi plodoreda, a i drugih neželjenih posljedica. Ako ste na tom mjestu prijašnju kulturu gnojili stajskim gnojem, to dobro utječe na strukturu i plodnost tla za kupusnjače.

Uživamo u cvatu tulipana i narcisa, ali se isto i pripremamo za sadnju lukovica i gomolja koji nisu prezimili na otvorenom i sadimo ih u proljeće. Cvijeće koje sada sadimo su kane, anemone, frezije, ljiljani, gladiole itd. Kad sadimo, moramo pripaziti na dubinu sadnje i zemlju u koju sadimo. Morate znati da gomoljasto i lukovičasto cvijeće ne podnosi stajski gnoj i nepropusno tlo, ono traži pjeskovito propusno tlo. Tlo koje je zbijeno možete popraviti dodavanjem humusno-tresetnog supstrata koji vam rahli tlo, a ujedno je i gnojivo i pijesak.

Kad ste posadili jagode, nužno ih je natapati. Ako to ne radite, one se osuše i ne prime. Ako ste posadili jagode na foliju i “bajvol” cijevi, dovoljno je tri sata ujutro i tri predvečer pustiti vodu. Pojavom sušnog razdoblja natapajte i u tijeku dana. Osim vlaženja tla, važno je i hlađenje folije i sprečavanje ožegotina. Duljina natapanja ovisi o tipu tla, vlazi i temperaturi zraka. Jagode koje ste posadili na stari način, naravno i ako to nije daleko od izvora vode, zalijevajte ručno, iz posude.

Danas nam puževi zadaju velike probleme u našim vrtovima, a i u klijalištima. Sve probleme oko njih možemo rješavati na prirodan način, što je jako dobro i za biljke i za nas. Puževi vole svježe oguljene vrbove šibe, tamna i hladna mjesta. Kad počinje sezona jagoda, dobro je rano ujutro pokupiti puževe u vrtu. Oni su jako opasni i za naše presadnice, pri čemu dobro pomažu vrbove oguljene šibe koje se rasporede po gredicama. Noću na njih doplaze puževi, a ujutro ih samo poberemo. Zemlju možete posipati ječmenom pljevom ili rezanom slamom.