Kolumne 06.11.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:51.

MEĐIMUREC, PA PRVI NAŠ NUTRICIONIST! (II.)

Ubrzo poslije izlaska prošlotjedne Sitnice jedan me prijatelj dobronamjerno - da ne poznam njegovu sklonost zezanciji i spremnost na nju tamo gdje joj jest i gdje joj nije mjesto, možda bih mu i povjerovao! - upozorio, dakle, na pogrešno napisane (čak dvije!) riječi u naslovu : nutricionist umjesto nutri cionist - pa traži da to ispravim i ujedno objasnim kaj je vuni, če je nutri cionist, a potom i kako je jedan nedelski plebanoš mogao biti cionist,  k tomu još u vrijeme kad se za cionizam u današnjem smislu te riječi znalo - ovo posljednje utoliko više što se ponegdje članstvu dotičnoga plebanuša u varaždinskoj masonskoj loži L’ union perfaite (ne porfaite i još manje Završni savez, kako mi dotični navodi po literaturi koja to članstvo spominje) jače naglašava nego njegova nutricionistička knjiga. Osim toga, uskličnik na kraju daje naslovu težinu i značenje tvrdnje koju bih ja za župnika Kalamára tek trebao dokazati, a ne naprečac isticati mu (znanstveno!) značenje koje, pitanje je - ima li ga ili ne.

Ne preostaje mi drugo, nego zezanciju prihvatiti, ali samo u smislu priznanja da je takva igra riječima moguća, ponekad i zanimljiva, pa i zabavna, ali samo među ljudima koji znaju čime se igraju. Zato da objasnim: nutricionist nije nutri cionist, a vuni nekaj drugo, nego je čovjek, i to znanstvenik, koji se bavi nutricionizmom, a to je znanost o prehrani koja proučava hranjive tvari i druge sastojke hrane te različite procese koji se u organizmu zbivaju nakon unosa hrane (žvakanje, probava, apsorpcija, transport, metabolizam, interakcija, izlučivanje), ali i odnos i utjecaj hrane na organizam” (itd.). Kao takav, prema osobnom političkom mišljenju i uvjerenju, on danas može biti i cionist, što znači pripadnik cionizma, tj., židovskoga svjetskoga pokreta kojemu je cilj nacionalni preporod i stvaranje neovisne države židovskoga naroda u Palestini. Tako može biti danas, ali u Kalamárovo doba nikako i ni u kojem slučaju ili obliku jer je cionizam utemeljio bečki novinar Theodor Herzl 1896. godine, puno stoljeće poslije knjige o koju se spotičemo  koja, osim spomenutoga nutricionizma, to jest prehrane, nema baš nikakve veze ni s čim drugim, najmanje pak s politikom Herzlova usmjerenja.

A da se kod Kalamára radi o čistom, pa i najčistijem nutricionizmu o kojemu kao pojmu ni sam još nije imao ni pojma, vidi se iz svake stranice koja, sam pošteno priznaje, po autorstvu nije njegova, nego jednoga bolonjskoga liječnika, ali mu se kao prevoditelju s talijanskoga na latinski jezik mora priznati ili u grijeh upisati suautorsvo. Naime, nisam brojio, ali sam siguran da ne griješim mnogo kad kažem da je na tristo  trideset stranica knjige s naslovom Rasprava o prirodi jela i pila… - ovo posljednje redovito se ne navodi i time knjizi bitno mijenja, zapravo i umanjuju sadržaj i vrijednost! - iznio podroban opis kojih sto pedeset živežnih namirnica. Opisi su ne kakvi god, tek toliko da se postigne broj i zadovolji forma, nego za svaku od njih posebno i redom postoje podaci: (prvo) osobine po kojima ih treba izabirati i uzimati, kao što su veličina, boja, tvrdoća, zrelost itd., (drugo) čemu u tijelu paše i pomaže, npr., ublažava žeđ, potiče probavu, izaziva ili zaustavlja mokrenje i sl., (treće) čemu škode ili što otežavaju kao: izaziva težinu u želucu, sporo se rastvara i probavlja, potiče kašalj, uzrokuje nesanicu, glavobolju, nadutost i drugo takvo, (četvrto) za što je lijek i uza što je dobro uzimati ili što je dobro tomu dodavati, (peto) stupnjevi topline i vlažnosti koji su nešto što je meni, današnjem laiku - i svakako ne nutricionistu!! - nešto ne samo nepoznato, nego i nerazumljivo - naprimjer: jegulja je hladna u početku prvoga stupnja i vlažna (Belostenec bi rekao vuhka, faytna, mokra!) na kraju istoga stupnja, žabe su hladne u drugom i vlažne u prvom stupnju, med je topao i suh u drugom stupnju, noge četveronožaca su umjerene u toplini, ali vlažne na početku drugoga stupnja, bob je hladan u prvom i suh u drugom stupnju, sir je hladan i vlažan u drugom stupnju, dok - da se ne gubimo dalje - crveno vino je toplo na kraju prvoga i početku drugoga stupnja, u ostalomu je umjereno, bijelo pak je toplo na početku drugoga i suho u prvom stupnju i tako dalje, i tako dalje.

I nadalje, nižu se podaci o vremenu(godišnjim dobima) kad nešto jest ili nije za uživanje, zatim o starosnoj dobi i spolu, pa čak i temperamentu (!) osobe kojoj se nešto (ne) preporučuje ili joj (ne) “paše”  i drugo tomu slično. Može o svemu tomu misliti i govoiti što tko hoće, ali ako se i nutricionizmu, u ovom slučaju našemu, dopusti da se kao znanstvena disciplina razvijao stoljećima i od ničega, onda nema druge nego našemu nedelskomu plebanošu priznati da i po vremenu i po količini znanstvenih saznanja - o kojima se danas može raspravljati, neke glatko odbacivati, a nekima se i slatko smijati - tomu našemu nutricionizmu stoji na čelu. Tko zna drugoga, neka me ispravi, ali međimurski će Kalamár sigurno ostati gdje bi mnogi drugi - samo uzalud i samo željeli - biti.

 

P.S. Druga je, ali nimalo manje važna stvar sam Kalamárov Tractatus kao knjiga - stara dvjesto dvadeset godina, pa požutjela i od njih, a možda i od uporabe. Ali o tome u jednoj drugoj Sitnici. 

Izvor: 3106