Međimurski poduzetnici profitiraju na izrabljivanju radnika

O teškom stanju međimurske tekstilne i građevinske industrije, nakada pokretača međimurskog gospodarstva već je bilo dovoljno riječi. Međimurska tekstilna industrija spala je tek na dva ozbiljnija imena - Čateks Čakovec i MTČ Štrigova, a građevinari se guše u ogromnim problemima.
Tek povremeno piše se i o neindustrijskim djelatnostima (mahom trgovina i ostale “male djelatnosti”) te o metalskoj industriji kojoj se tepa kao “perjanici međimurskog gospodarstva”. No, je li tome zaista tako?
Šarena laža
Branko Knez, regionalni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske, dijelom se slaže s konstatcijom koja se uporno plasira javnosti kako je “međimurska metaloprerađivačka industrija perjanica međimurskog gospodarstva” jer zapošljava najviše radnika s redovitim plaćama i ima popunjene kapacitete za 2014. godinu, međutim...Ovo bi bila gotovo idilična slika kad se ne bi ušlo u stvarnu analizu koja pokazuje drugu stranu medalje i u kojoj se vidi da međimurska metaloprerađivačka industrija zapravo živi na izrabljivanju radnika.
- Naime, kaže Knez, isplaćivane plaće s obzirom na provedene sate na radu izuzetno su niske jer je u njima prisutan prevelik broj prekovremenih sati. Da ljudi ne rade toliko prekovremenih, plaće bi bile blizu minimalnih. Zbog prekovremenih sati, radnici se previše troše te su skloniji povredama na radu kojih je u metalskom sektoru velik broj. Takvo opterećenje i trošenje radnika u kasnijoj životnoj dobi dovodi do brojnih bolesti, a takvi radnici s narušenim zdravljem više neće biti potrebni poslodavcima. Činjenica je da velik broj poslodavaca ne dopušta osnivanje sindikata u poduzeću, što je protivno ustavu RH, Zakonu o radu i normama Međunarodne organizacije rada (ILO). Sindikat metalaca Hrvatske ovih će dana sve poslodavce koji nisu spremni za demokratske i partnerske odnose i brane sindikalno organiziranje prijaviti ILO-u, pa takvi poslodavci moraju biti spremni na posljedice kod sklapanja međunarodnih poslova. Naravno, ima u Međimurju i poslodavaca s kojima imamo korektne i partnerske odnose te potpisane kolektivne ugovore, sa željom da takvih bude što više. Ujedno pokrećemo inicijativu da se na nivou međimurske metalne industrije potpiše kolektivni ugovor koji bi osigurao jednaka početna prava za sve zaposlene metalce, konstatira Knez.
Građani
drugog reda
Josip Vidović, opunomoćenik Hrvatskog sindikata neindustrijskih radnika i privatnih namještenika, koji okuplja radnike zaposlene kod obrtnika, malih i srednjih poduzetnika svih djelatnosti, kaže kako su njihova prava i obveze utvrđeni uglavnom samo ugovorima o radu ili pravilnicima o radu koji su u pravilu jednostran akt poslodavca.
- Kod tih poslodavaca nema zaključenih kolektivnih ugovora, pa su kršenja radničkih prava svakodnevna pojava. Mnogi radnici prilikom zapošljavanja potpisuju ugovore o radu nepoznatog sadržaja, a da im pritom poslodavac ne uručuje jedan primjerak, već sve primjerke zadrži za sebe. Na taj način krše se prava radnika i prije nego je ovaj počeo raditi. Osim toga, gotovo su pravilo postali ugovori o radu na određeno vrijeme od jednog do tri mjeseca koje onda poslodavac prema svom nahođenju produžuje ili ne. Naravno da je to štetno za radnika koji zbog prirode ugovora nije u mogućnosti, primjerice, podići kredit u banci, koristiti minus na tekućem računu, plaćati s odgodom ili na rate i slično, a o materijalnoj sigurnosti da ni ne govorimo. Još jedan veliki problem s kojim se suočavamo je sve veći broj poslodavaca koji svojim radnicima ne predaju isplatne liste, a kada ih radnik i zatraži, poslodavac mu ih uskraćuje, pa radnici moraju pokretati sudske postupke radi isplate. Velik broj poslodavaca svojim radnicima isplaćuje plaće putem minimalca na isplatnim listama, a drugi dio na ruke u gotovini. Protivljenje takvom načinu isplate u pravilu znači i kraj radnog odnosa kod poslodavca. Radi toga ljudi šute i trpe. Posebna je priča korištenje godišnjeg odmora. Iako je zakonom određeno da radnik ima pravo svake godine na godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, u praksi to nije uvijek tako. Radnici kod nekih poslodavaca mogu koristiti godišnji odmor, ali ga ne dobiju plaćen. Kod drugih poslodavaca radnici moraju raditi prekovremeno kako bi odradili dane u kojima će koristiti godišnji odmor. Zbog kršenja prava radnika iz radnog odnosa, u tijeku je stotinjak radnih sporova kod nadležnih sudova, a primjera radi, navodim da je samo prošle, 2013. godine pokrenuto novih 27 radnih sporova u kojima tražimo isplatu u iznosu od 347.51,96 kuna, ne računajući ovdje potraživanja u stečajnim nagodbama koja su višestruko veća. Također napominjem da smo približno toliko predmeta riješili mirnim putem, odnosno temeljem našeg prethodnog pisanog zahtjeva poslodavcu. Slobodno mogu reći da su mnogi radnici u ovom sektoru građani drugog reda i da su, na primjer, prava radnika utvrđena u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama za nas prava znanstvena fantastika, ma što o tome drugi govorili, upozorava Vidović.
V.Trstenjak