MLADEN LEBAR: Kako farma sagrađena po propisima može biti problem?

Upućujući zahtjev za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postrojenje za intenzivan uzgoj peradi koji posluje u okviru obrta Poslovni centar Japa, sagrađen 2001. i 2002. g. na zemljištu koje je prostornim planom Općine Šenkovec (na Glavenščaku) označeno kao zona gradnje farmi, sjeverno od ceste Šenkovec – Brezje, Mladen Lebar, dr. vet. med., vlasnik obrta, zagazio je u nepredviđene probleme.
Zahtjev je trebao biti administrativno usklađivanje stanja proizvodnog kompleksa s novom (EU) regulativom koja okiva poljoprivredu, a rješenje koje (izravno) izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode preduvjet je za ulaz poljoprivrednih projekata u sustav potpora iz domicilnog i europskih fondova za ruralni razvoj.
Procedura je takva da se o zahtjevu otvara javna rasprava, a obveza je i javno izlaganje zahtjeva s obrazlaganjem i pružanjem mogućnosti zainteresiranima za upućivanje primjedbi.
Fromalno, raspravu (traje 30 dana) otvara Ministarstvo, provodi je županijski Odjel za zaštitu okoliša, a domicilna Općina Šenkovec tehnički je organizirala javno izglaganje na kojem su bilježene primjedbe zainteresiranih.
S FARME SMRDI?
Zainteresirani mještani, sa sjeverozapada Šenkovca, u graničnoj zoni prema terenu namijenjenom gradnji farmi, žestoko su reagirali na raspravi (10. prosinca) te isticali da im je kvaliteta života ugrožena zbog neugodnih mirisa koji se s farme šire, sve do ideja da ne treba dopuštati nikakve daljnje gradnje u toj zoni...
Dogodila se situacija koju bi mogli doživjeti i mnogi drugi međimurski farmeri (najgušće smo naseljena hrvatska regija) kojima tek predstoji podnošenje sličnih zahtjeva, a M. Lebar kaže:
TKO JE CRTAO PLANOVE?
- Od početka gradnje peradarske farme, postupam do u detalje po propisima, za farmu sam kupio zemljište prostorno-planskom dokumentacijom označeno kao zona za gradnju farmi, bila je sve do granice k.o. Lopatinec. Djelomično je projekt realiziran putem SAPARD-a, a znate što to znači: svaki papir, svako uvjerenje, svaki postupak bio je izložen maksimalnoj provjeri. Jednako je i danas, kad pod sustavom europske IPPC direktive, uz provjeru (često i nove, tehničke i financijske zahtjevne uvjete), moramo raditi svake pete godine.
Što se od mene očekuje izvan zakona, rigoroznih u svakom pogledu prema objektima kakav je moj? Da promijenim smjer povremenog nepovoljnog vjetra? Svjestan sam da se neugodan miris prilikom čišćenja objekata između pet tovnih turnusa javlja, ali do dva puta godišnje, na dan ili dva, jer dvije tehnološke pauze zapadaju ljeti. Najbliži stambeni objekt mojoj farmi je na 440 metara zračne linije, nisam ja crtao planove gdje će biti farme, a gdje stambene zone, ali sam vidio na planu da je između tog prostora određenog za gradnju farmi označena i “šuma posebne namjene” i “šuma”. PPU je postavljen maksimalno zaštitinički prema stambenoj zoni.
S druge strane, kad sam dovršio gradnju farme u sadašnjim gabaritima, a iskoristio nisam ni 50% zemljišta koje imam, prostornim planom 2002. godine zona farmi svedena je na liniju ograde moje postojeće farme!
Veterinar sam i sa stručne strane mogu reći: u Međimurju nema objekta za tov brojlera tehnološki boljeg od ovih koje ja imam. Namjera mi je i spreman sam uložiti u daljnje opremanje objekata. Prema novoj regulativi, mora se i zbrinjavati gnoj (suha stelja s pilećim izmetom) na novi način, što me stavlja pred novi problem: ja ne mogu ništa graditi (pa ni potrebne nove tehnološke objekte) ne promijeni li se prostorni plan!
KAKO UOPĆE PLANIRATI?
- Nisam samo ja u dilemi: graditi nešto što je planom dopušteno, pa se izložiti riziku i upadanju naknadno u probleme zbog promjene plana ili ne? Kakvo dugoročno planiranje je poduzetnicima (a i mi u poljoprivredi smo, valjda, poduzetnici) moguće? U gradnji farme platio sam apsolutno sve - komunalni doprinos, pristojbe, imao sve dozvole, farma je do u detalj usklađena s propisima, komunalnu naknadu plaćam 18.000 kuna godišnje, a s druge strane, pristupni put (jer Općina nije imala novac) morao sam urediti sam jer si ne mogu dopustiti da mi dostavni kamion s hranom za piliće zaglibi u blatu poljskog puta.
Aktualno rukovodstvo Općine Šenkovec naslijedilo je sadašnji PPU iz 2002. godine koji onemogućava daljnja ulaganja, ima vrući krumpir u rukama, ali onda i ja simbolički m ogu reći: gori mi pod petama jer neću moći udovoljiti novim propisima za farme, a s novim projektima ili kakvom novom farmom više se ne može ni računati?!
To je problem koji se mora staviti na stol. Nisam samo ja u pitanju - i peradari, praktično po cijelom Međimurju, u sličnim su problemima, i mljekari (govedari i kozari), svinjogojci... Na raspravi je bilo rečeno – svi mi volimo jesti piceke... Da, samo dopustite mi onda pitanje: a gdje ćemo ih nahraniti, ističe Lebar.
Marijan Belčić

SAŠA HORVAT, načelnik općine Šenkovec:

Naći ćemo razumno rješenje

Općina Šenkovec ni na koji način ne želi, ni s prostorno-planskom dokumentacijom ni s bilo kakvim birokratskim barijerama, opstruirati planove obrtnika, malopoduzetnika ili poljoprivrednika. Naprotiv, nama je u interesu da se svi razvijaju nesmetano, štoviše, u proračunu Općine imamo predviđena sredstva za pomoć razvojnim projektima, za subvencioniranje kamata na kredite i druge instrumente. U Općini moramo naći model razvoja koji neće poduzetničke planove dovoditi u konflikt sa željama i potrebama stanovnika, a u konkretnom slučaju vezanom uz peradarsku proizvodnju g. Mladena Lebara, meni se čini da je rješenje problema moguće uz malo dobre volje i mali napor zainteresiranih. Dakle, i g. Lebara kao investitora i mještana koji su najbliže farmi s koje se šire neugodni mirisi te Općine koja, u ovom slučaju, ima posredničku ulogu, ali i interes zaštititi svoje mještane.
Farma je locirana na području predviđenom za gradnju farmi, a moram reći da je prostorni plan – u obliku u kojem ga se mi sada moramo pridržavati – definiran 2002. godine. Što je bilo prije tog plana, ne bih htio komentirati jer nisam upoznat sa svim detaljima, ali ovaj plan takav kakav je na snazi je punih 11 godina i mi moramo ići u izmjenu istoga, s ciljem privlačenja novih stanovnika, ali i poduzetnika. Naravno, sve buduće izmjene moraju proći sve zakonom definirane procedure, ali ističem da će one svakako biti u interesu mojih mještana.
Svakako to neće razriješiti problem pojave neugodnih mirisa s farme, ali taj problem koji su mještani na raspravi o utvrđivanju objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za peradarnike isticali kao ključni, uvjeren sam, tehnički je rješiv. Za sve ostale buduće planove i možebitne investicije bit će ključne nove izmjene prostornog plana. Prema informacijama koje imam, postoje određeni zahtjevi koje farma g. Lebara mora zadovoljiti, a po pitanju tehnološkog kompletiranja procesa, nadam se da će iznaći adekvatno rješenje koje neće biti ni na čiju štetu. Mišljenja sam da se problemi moraju rješavati korak po korak i prvo moramo riješiti pitanje neugodnih mirisa, kako bismo napravili novi korak prema eventualnim novim procesima.(mb)